Župljani župa sv. Nikole Barban, sv. Mateja Cere i Sutivanca hodočastili u Nazarje
Župljani župa sv,Nikole Barban,sv.Mateja Cere i Sutivanca hodočastili su 29.04.2024. u samostan Klarisa u Nazarju u Sloveniji. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč.Bernard Jurjević, uz župni zbor sv.Nikole Barban. Nakon svete mise uslijedilo je duhovno druženje sa sestrama. Časna majka upoznala nas je sa poviješću reda i dnevnim ritmom duhovnog života ovog samostana. Red Klarisa je nastao u 13. st., razlikujući se od samih početaka od ostalih monaških redova po svom potpunom odreknuću posjeda, koji bi osiguravali uzdržavanje sestara. Poslanje Reda jest da u Crkvi “nasljeduje siromaštvo i poniznost Gospodina našega Isusa Krista i njegove Presvete Majke”, u zajednici s naglašenim sestrinstvom, u malenosti, jednostavnosti i radosti. Ovaj krajnje jednostavan, ali zahtjevan, program, neposredno dosiže evanđeoski i eklezijalni cilj: živjeti i očitovati Krista. Poziv klarisa sličan je pozivu Marije u Crkvi. Marija u sjeni sudjeluje u otajstvu spasenja, dok Krist prolazi putovima izlažući se neprijateljskom jeruzalemskom mnoštvu. Nakon Duhova, dok su apostoli naviještali Radosnu vijest, Marija se nalazila u srcu Crkve i podupirala je svojom tihom kontemplacijom i ljubavlju. Zvanje klarisa čini sastavni dio franjevačkog poziva. Ono je čak prijeko potrebno da bi se ostvarile sve dimenzije nasljedovanja Krista, za čime Franjevački Red teži. Postoje dvije dimenzije ljubavi, koja je uvijek u isti mah kontemplativna i uvijek aktivna. Jer “dok radi, sanja o odmoru s Ljubljenim, a u odmoru s njim sanja o tome da se baci u velike pothvate kako bi zasvjedočila svoju ljubav.” (s. Ch. Augusta Z.). Stoga, dok sv. Franjo sa svojim drugovima “opijen Duhom” krstari putovima navješćujući Radosnu vijest, dotle Klara sa svojim sestrama u tišini i klauzuri samostana nasljeduje Bogo-Čovjeka, koji je trideset godina bio sakriven u svakodnevnom nazaretskom životu. Tako onu ljubav koju prima u kontemplaciji utjelovljuje u svakodnevnom jednostavnom, siromašnom i poniznom životu.
Sestre, uronjene u Boga, ali noseći svijet u svom srcu, božanskim sokom hrane apostolat cijele Crkve. One svojim skrivenim služenjem postaju “majke grešnicima, sestre misionarima, pomoćnice svećenicima” (s. Teresa M.). A oni koji se u Crkvi posvećuju apostolatu, ostvaruju misionarski san sestara. Nakon susreta sa sestrama pohodili smo župu Gornji Grad gdje nas je sa župljanima dočekao župnik Ivan Hrastnik. Ovaj duhovni susret bio nam je na pomoć i poticaj na molitvu Crkve, (priredila Helga Vrh)
