Žive jaslice uprizorene u Poreču
Tradicija skazanja, prikazanja, liturgijske igre kojom se i reminisciraju i oživljavaju scene iz Biblijske povijest datira duboko u srednjovjekovno razdoblje, kao izraz pučke pobožnosti i pokazatelj aktivnije uloge laika i laičkih udruženja (bratovština) u slijeđenju rasporedbe vremena unutar crkvene godine. U zapadnoj se Europi javljaju u 11. i 12. stoljeću, a svoj vrhunac doživljavaju u 14. i 15. stoljeću da bi u narednim stoljećima izgubili na sveopćoj relevantnosti i preselili se unutar samostanskih zidina, te naposljetku u 19. stoljeću s ukidanjem pojedinih bratovština prestalo i s izvođenjem prikazanja.
U crkvenoj tradiciji gdje se nova i vetera prožimaju i prepliću, ponekad i natječu i isključuju, suvremenu pojavu prikaza živih jaslica možemo donekle prispodobiti srednjovjekovnim crkvenim igrama, kao izraz naroda za dubljim proživljavanjem Božićnog otajstva. Najjasnije je to vidljivo u spremnosti žrtvovanja vlastitoga vremena i komoditeta, i uživljavanje u uloge pastira i anđela, mudraca i Svete Obitelji, u hladnoj prosinačkoj večeri. Naposljetku, u prvim postavljenim jaslicama u Grecciu 1223. godine od sv. Franje, nije bilo figurica i kipova već su ih realizirali svi okupljeni.
Upravo je to pokazalo i uprizorenje živih jaslica zauzetih vjernika drevne porečke katedralne župe 19. prosinca 2022., tijekom kojega je okupljeno mnoštvo „slijedilo“ evanđeoski tekst ali i slijedilo svitu biblijskim likova porečkim ulicama (od trga Slobode do trga Matije Gupca, prolazeći porečkom žilom kucavicom Decumanusom), od anđelovog navještenja Blaženoj Djevici Mariji do poklonstva triju mudraca. Svojim je pjevanjem cjelokupni događaj uzveličao župni zbor porečka katedrale.
Naposljetku, uvidjevši nazočnost mnoštva gledatelja, možemo se zapitati u čemu se sastoji privlačnost takvih uprizorenja. Na to pitanje najbolji odgovor daje papa Franjo u apostolskom pismu Admirabile signum posvećenom upravo jaslicama: „Zašto jaslice pobuđuju takvo čuđenje i izazivaju takvo ganuće u srcu? Ponajprije zato što očituju Božju nježnu ljubav. On, Stvoritelj univerzuma, spušta se na našu malenost. Dar života, koji je svaki put iznova za nas tajanstven, još nas više očarava kad vidimo da je Onaj koji je rođen od Marije izvor svakoga života i svedržitelj. U Isusu nam je Otac dao brata koji dolazi tražiti nas kad god smo zbunjeni ili odlutamo s pravoga puta, vjerni prijatelj koji je uvijek uz nas. Dao nam je svoga Sina koji nam oprašta i oslobađa nas grijeha … Način na koji Bog djeluje ostavlja nas malne bez daha, jer se čini nemogućim da će se On lišiti svoje slave da postane čovjekom poput nas. Kakvog li iznenađenja vidjeti Boga koji radi sve isto što i mi: spava, hrani se majčinim mlijekom, plače i igra se kao i sva druga djeca!“
Txt: M. Martinčević, Foto: Grad Poreč
