Završna proslava „40 dana za život“ u Puli
Misno slavlje na Cvjetnicu poslijepodne, povodom završetka korizmene pro life inicijative „40 dana za život“ u kapeli Milosrdnog Isusa u Puli predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Završnoj svečanosti nazočio je i nacionalni koordinator inicijative „40 dana za život“ Ante Čaljkušić.
Nakon uvodnog pozdrava Pavla Milovana, koordinatora pulskog ogranka inicijative, biskup je u uvodnom obraćanju napomenuo kako Crkva uvijek podržava inicijative koje se bore za očuvanje života, te najveće vrijednosti. Misno slavlje započelo je blagoslovom maslinovih grančica. Nakon čitanja Muke, biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo činjenicu da su Isusa, u presudnim trenutcima upravo najbliži izdali, a pomogli su mu oni maleni, neznatni, od koji se to nije očekivalo. Jednako je tako i sa nama, svi smo mi dobri dok nas to ne košta truda, zalaganja, vremena, ili povinovanja svoje volje općem dobru ili dobru bližnjega, no kada nešto treba žrtvovati nalazi se izgovore. Naveo je kao primjer Josipa iz Arimateje, koji je bio vijeću kada su Isusa osudili, ali se on tada nije htio izložiti pogibelji zalažući se za njega, no kasnije mu daruje grob. Ponašanje je to tipično i za naše vrijeme, kada ljudi primjerice, zanemaruju stare roditelje,a onda nakon njihove smrti pokušavaju smiriti grižnju savjesti cvijećem i velikim grobnicama. U današnjem svijetu „koji zna cijenu svega, ali ne zna vrijednost ničega“ posebno je važno prepoznavati život kao vrhovnu vrednotu, kao Božji dar i kao takvog ga prihvatiti, naglasio je biskup. Dopuštanjem abortusa, jednospolnih zajednica i eutanazije današnji svijet se izričito protivi životu. Zato smo svi pozvani posebno se zalagati za nakanu očuvanja života u svim njegovim fazama, pa i kada to znači plivati uzvodno, biti protiv struje; poticaj na to bude i nadolazeći Veliki tjedan, zaključio je mons. Kutleša.
Neposredno prije završnog blagoslova okupljenima s prigodnim zahvalama obratio Ante Čaljkušić, koji je ukratko predstavio inicijativu i sve njezine uspjehe od prvog održavanja u Zagrebu prije godinu dana. Naime, inicijativa je prvi put pokrenuta u Zagrebu za korizmu 2014., prošle godine u jesenjskom bdijenju je sudjelovalo 6 gradova, ove godine u krizmi 10, a za sljedeću jesen je najavljeno da će se uključiti 17 ili čak 18 gradova. Čaljkušić je zatim naveo okvirne statističke podatke a nacionalnoj razini, ove je korizme bilo uključeno oko 2500 vjernika, evidentirano je spašeno sedam života, šest liječnika se odlučilo na priziv savjesti, a naravno, nebrojeni su svi oni nevidljivi plodovi molitve, zaključio je.
Nakon misnog slavlja i kraće pauze, uslijedila su osobna svjedočanstva i iskustva sudionika molitvenog bdijenja. Inače u Puli se je kroz 40 dana izmijenilo dvjestotinjak molitelja, koji su stajalo ispred bolnice svakoga dana od 7 do 13 sati. Neke dane u tjednu su, tijekom cijele korizme, bdjeli članovi pojedinih zajednica, primjerice srijedom zajednica Štovatelja Božjeg Milosrđa iz Vodnjana, petkom jedna pulska zajednica Treće srce, subotom Franjevački svjetovni red, dok su ostale dane dolazile pojedine istarske župe te individualni molitelji. No onima koji su bili prisutni po rasporedu su se često pridruživali i drugi ljudi, moleći s njima duže ili kraće vrijeme. U Puli je zabilježen slučaj jednog spašenog života, odustajanja od pobačaja, zahvaljujući moliteljima ove inicijative, rečeno je tijekom iznošenja iskustava. Pobliže detalje i zanimljivosti o događajima u deset gradova u kojima je do sada inicijativa zaživjela iznio je Čaljkušić, a on i Pavao Milovan prisjetili su se na kraju, uz ostale događaje bdijenja u Puli i prvog inicijatora Eligia Bellula, koji je nedavno otišao u samostan.