Započelo Biblijsko bdjenje u Puli
U nedjelju 4. 5. 2008. svečanom svetom misom u 19 sati započelo je Biblijsko bdjenje u Crkvi Svetog Franje u Puli. Biblijsko bdjenje je jedan vid čašćenja Božje riječi čitanjem Svetog Pisma od korica do korica, a započelo je 2001. godine u Velikoj Gorici, u župi Navještenja BDM te se proširilo u druge hrvatske župe, a potom i van granica Hrvatske. Biblijskim bdjenjem vjernici se žele pripremiti na veliki blagdan Duhova osobnim čitanjem i slušanjem Božje riječi.
Svečanu svetu misu koja je označila početak petodnevnog Biblijskoga bdjenja predvodio je profesor dogmatike i prodekan na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Antun Tamarut uz koncelebraciju gvardijana samostana sv. Franje fra Đure Vuradina. Dr. Tamarut je u svojoj homiliji govorio o važnosti Božje riječi u životu jednog kršćanina. U današnjem svijetu u kojem smo okruženi raznim riječima za koje mi smatramo da su prazne riječi, da su te riječi rečene s nekom računicom, Božja riječ je rečena radi nas, radi kvalitete našeg života.
“Bog nas je po svom Duhu pozvao, ovdje sabrao da progovori našem srcu, kao onaj koji nas voli, kome je najviše stalo do nas i koji zna naše potrebe, koji znade da nam treba svijetlost, da nam treba sigurnost, da su nam potrebni čvrsti orijentiri, da ne izgubimo dostojanstvo Sinova Božjih”- dodao je Tamarut. Današnji svijet ne prepoznaje u Božjoj riječi životnu mudrost i smatra da tko po njoj živi ne može uspjeti na društvenim ljestvicama. Božja riječ, mnogima izgleda naivnim sredstvom i jako krhkim uporištem na kojem bi gradili svoj život, stoga žive po riječima raznih političara, filozofa, gurua koji obećavaju uspjeh preko noći, koji smatraju nemogućim da se snaga krije u riječi koja govori o ljubavi, o praštanju, o milosrđu, već vjeruju u tvrdu, oštru, napuhanu riječ upakovanu u lažna, neostvariva obećanja. Mi smo poklonici riječi koja je pohranjena u ljudski smisao, a po sebi je Božanska jer je po toj riječi stvoren svijet, stvoren čovjek, koja nam je donijela Očevu riječ i u kojoj je Očeva želja za sve nas. Po Očevoj riječi mi se okupljamo, njoj vjerujemo i po njoj se želimo ravnati te biti poslužitelji toj riječi. Slušanje Božje riječi je zahtjevan posao, jer slušati Božju riječ znači koncentrirati se na Boga koji nam govori, a zna situaciju svakoga od nas. Svaki dan izloženi smo biranju između dobra i zla te nije lako prepoznati kuda krenuti te ako odlučimo živjeti na svoj način, sami gospodariti svojim životom, onda će se dogoditi da ćemo postati ranjivi, da počnemo lutati, da postanemo nesigurni, nemirni, agresivni. Naprotiv, onaj koji kroči životom s vjerom, koji vjeruje Božjoj riječi, taj drugačije hoda kroz život, hoda u ime Gospodnje. Tako npr. kad krenemo negdje na put, na početku dana, kad sjednemo u auto, na početku studija, ako započnemo znakom križa ‘U ime Oca i Sina i Duha Svetoga’ onda ne dolazimo sami nego s Bogom, da se sve po Božju dogodi, u skladu s njime, jer znamo da smo stvoreni na Njegovu sliku, da smo mi u bitnom odnosu s Njime. „Ukoliko smo s Njime, ukoliko je On s nama, ukoliko se u našem životu ostvaruje Njegova blizina, ukoliko mi mirišemo po Bogu, ukoliko se osjeća stav njegova Duha i u našim mislima i riječima u našim osjećajima, ukoliko se u našim postupcima osjeća Božji postupak utoliko smo mi ostvareni, utoliko se osjećamo sigurnima, osmišljenima, utoliko osjećamo u sebi mir, osjećamo vedrinu, jedno predanje, jer smatramo, ako živimo s njim, da štogod nam se dogodilo ne može završiti katastrofalno, beznadano“, istaknuto je u homiliji.
Mi živimo, kao kršćani, punim jedrima, radujemo se životu, ovoj zemlji, smijemo biti radosni iako nailazimo i na poteškoće u životu, ali se kroz nas mora vidjeti čime se hranimo, a to je Božja riječ koja treba u našem životu biti najkvalitetniji vitamin koji nas krijepi iznutra.
Profesor Tamarut završio je svoju homiliju pozivom da budemo ugodni jedni drugima, da budemo prijatelji jedni drugima, a tu ugodnost, ljepotu tu dragost nam može dati samo Onaj koji nas je stvorio, koji nas je otkupio, koji nas svojim Duhom neprestano posvećuje, koji nas svojom riječi uvijek iznova može posvetiti, namirisati Božjom riječi, da sve što je negativno odleti i da budemo ugodni, dragi ljudi uz koje je lijepo biti, ljudi koji prenose mir, radost, sabranost.
Po završetku misnog slavlja profesor Tamarut svečano je započeo čitanje Biblije koje će se nastaviti do petka, 9. Svibnja kad će svečanim euharistijskim slavljem završiti Biblijsko bdjenje.
Doris Mejak