Zaključena Svećenička godina u Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova svećenici i vjernici Porečke i Pulske biskupije svečani završetak Svećeničke godine proslavili su pored crkve Sveta Marija Svetomore nedaleko Žminja u pazinskom dekanatu. Svečanost je započela pobožnošću Zlatne krunice koju je vjernički puk pratio okupljen  oko oltara, za tu prigodu smještenog uz sjeverni zid crkve. Molitvu krunice uz prigodna duhovna razmišljanja predvodio je vlč. Rikardo Lekaj zajedno sa vlč. Rudolfom Koracom  i vlč. Darkom Zgrablićem i, a glazbene momente animirao je istarski kantautor duhovne glazbe Davor Terzić. Misno slavlje koje je započelo nakon procesije klera oko crkve predslavio je mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u koncelebraciji sa mons. Antunom Bogetićem, biskupom u miru, mons. Marijanom Kancijanićem, generalnim vikarom, te svećenicima biskupije. Ova proslava ujedno je i zahvala Bogu za 4 mladomisnika zaređenih u subotu, 5.lipnja u pulskoj katedrali, ali isto tako i za radost 4 zlatomisnika koji će ove godine proslaviti svoju 50.-tu obljetnicu misništva.

O značenju ove svečane proslave Svetkovine Presvetog Srca Isusova u prigodnom je uvodu govorio preč. Mr. Ilija Jakovljević, biskupijski kancelar koji je napose naglasio da je “svećenicima ovo bila prigoda da još dublje, umom i srcem, proniknu dar i otajstvo kojim su zahvaćeni, a cijeloj je Crkvi to bio poziv da se sa zahvalnošću, molitvom i spremnošću na što bolju suradnju svećenika i laika, sjeti svojih duhovnih pastira.“  Citirajući poznatu Tertulijanovu rečenicu „Krv mučenika sjeme je novih kršćana.“ kancelar  je nadovezao „možemo reći da žrtva ovih svećenika je duhovna snaga sadašnjim svećenicima, ali i blagoslov za nova svećenička zvanja. Nastavio je spominjući se i svih drugih žrtava: „Istarsko tlo natopljeno je krvlju ne samo svećenika nego i drugih mučenika. Mi ovim spomenikom, zajedno sa spomenicima koji su postavljeni 2000.godine svim nevino stradalima, želimo na jednom mjestu moliti za sve, bez obzira čije su žrtve. Ovdje se neće držati pompozni govori, nikoga osuđivati, nego kako to Crkva stoljećima čini, želimo moliti za sve žrtve. Mi praštamo svima koji su počinili zločine prema Katoličkoj Crkvi, praštamo, ali ne smijemo zaboraviti kako se ne bi ponovilo. Stoga i ovaj spomenik nas poziva na praštanje i molitvu.“

Podizanja spomenika prije 10 godina svim žrtvama, mučenicima i svjedocima vjere, 20. Stoljeća, spomenuo se i biskup Milovan na početku nadahnute homilije. Biskup je izrazio želju da „ovo molitveno okupljanje ojača zajedništvo naše biskupijske obitelji, da bude iskrena zahvala za Svećeničku godinu, spomen i i molitva za preminule, te jačanje u nadi i poslanju kojeg nam Bog – danas i ovdje – povjerava.“ Istaknuo je mjesto okupljanja kao „posebno sveto mjesto, uz starodrevnu crkvu Majke Božje – Svete Marije Svetomore, kamo vjernici već stoljećima dolaze, da bi po molitvenim okupljanjima ovdje doživjeli blizinu Boga; te da bi po zajedničkoj molitvi i druženju doživjeli blizinu i zajedništvo s drugim ljudima, doživjeli se upravo kao velika Božja i crkvena obitelj.“, te nastavio, „Sve to u ozračju prisutnosti one koja je majka Crkve, Majka čovječanstva, koja nam je od Boga darovana kao poseban znak ljubavi Božjeg Srca. Pa kao što je nedaleki Pazin – kako vele – „srce Istre“, a Žminj je blizu tog „srca“, tako se i mi danas ovdje uz Marijinu crkvu smijemo osjetiti sasvim blizu Srca Božjega, Srca Isusova.“ Spomenuvši činjenicu da se Svećenička godina trajala od prošlogodišnje do ovogodišnje svetkovine Srca Isusova biskup je istaknuo da uz tu svetkovinu još bolje razumijemo riječi sv. Ivana Vianneya, što ju je papa Benedikt u ovoj godini ponovio: „Svećeništvo je ljubav Srca Isusova.“ Naglasivši kako je Krist ustanovio svećeništvo istom kada i euharistiju, u predvečerje svoje muke i smrti, propovjednika je podsjetio da „po svećeničkom ređenju, svećenik ‘in persona Christi-u osobi Krista’, kao ‘drugi Krist’ može Kristovom moći navještati, posvećivati i voditi narod.“ Biskup se nadalje spomenuo riječi blagopokojnog pape Ivana Pavla II. da je svećeništvo „dar i otjstvo“, dar Božji pojedincu, ali i za Crkvu i svijet.“ Mons. Milovan je istaknuo kako je „upravo prikladno slaviti završetak Svećeničke godine upravo u ovoj župi,  odavna pa sve do danas  bogatoj duhovnim zvanjima, koja su ovdje izrasla kao plod vjere, molitve i odgoja kako u obiteljima tako i u župnoj zajednici. I susjedna župa Svetvinčenat diči se brojnim svećeničkim zvanjima, među kojima je i naš Sluga Božji don Miro Bulešić.“ Istaknuvši geslo netom zaključene Svećeničke godine biskup je napomenuo da je „ta godina za same svećenike bila poziv na obnovu u življenju vlastitoga predanja Isusu Kristu te ustrajnog, zauzetog i poniznog služenja ljudima.“ Nakon obrazlaganja triju temeljnih značajki svećeničkog poziva, naviještanja, posvećivanja i vođenja Božjeg naroda biskup je naglasio da Crkva tek ako moli i pruža podršku i suradnju svojim svećenicima ima pravo i kritizirati ih ondje gdje eventualno nisu na razini poziva, te nastavio ističući da „poučeni vjernici neće spasti na to da bi samo tražili od biskupa da im dade svećenika, nego će i sami, svjesni bitne važnosti svećeničke službe za Crkvu i društvo, truditi se oko odgoja djece i mladih te trajno moliti za nova zvanja.“

Biskup je nadalje zahvalio svećenicima na njihovom predanom radu u župnim zajednicama i drugim povjerenim im službama od kojih ne bježe nego na biskupov poziv „podmeću leđa“ , jer, rekao je „volite Crkvu i želite joj služiti na mjestu i na način kako je to ovog časa najpotrebnije.“ Spominjući se proslave obilježavanja 60.-te obljetnice smrti Sluge Božjeg Miroslava Bulešića biskup je citirao riječi koje je tom prigodom o „zločinima triju protuljudskih ideologija“ izrekao kardinal Bozanić napose naglasivši bitnu povijesnu ulogu istaskog klera kroz zauzimanje za suživot i za očuvanje ljudskih vrijednosti koje su nevolje i zlo htjeli uništiti“. Željom „da ova proslava Svetkovine Presvetog Srca Isusova bude molitva za vjernost svećenika crkvi kao i molitva za nova duhovna zvanja“ mons. Milovan je zaključio ovu nadahnutu homiliju.

S posebnom je pozornošću tematski za ovu prigodu osmišljen prinos darova pa je tako bogoslov Josip Peteh donio na oltar svećeničku štolu, pripadnik redovničke zajednice sv. Pavla Prvog Pustinjaka pater Euzebije Knežević iz pavlinskog samostana u obližnjem Svetom Petru u Šumi donio je časoslov, časna sestra Augusta Modrušan iz reda Milosrdnica sv. Vinka Paulskog na službi u žminjskoj župi donijela je Knjigu Života-Bibliju, a kruh i vino bračni par Anica i Bogumil Erman iz Žminja.

Nakon popričesne molitve kler i vjernici u procesiji su se uputili prema mjestu gdje je, uz spomenike postavljene prije deset godina, sada nadodan i ovaj sa imenima 18 ubijenih pripadnika klera. Spomenik je otkrio jedan od ovogodišnjih zlatomisnika, sin ove žminjske župe koji je u mladosti kroz nekoliko godina u zatvoru osjetio svu gorčinu ideološke mržnje  prema Crkvi. Nakon svečanog blagoslova spomenika biskup ordinarij je završnim blagoslovom  zaključio ovaj radosni događaj koji će biti trajni i poticajni biljeg u životu istarske Crkve, napose stoga jer prožet znakovitošću mjesta koje odiše svom puninom bogatstva tradicije i kršćanskih korijena koji sežu duboko u povijest, ali i prodiru u srž ovog vjerničkog puka.

Misno slavlje uzveličano je pjevanjem žminjskog Župnog zbora Sv. Mihovila, a obzirom da su prigodno odabrane poznate i u narodu omiljene liturgijske pjesme okupljeno mnoštvo zdušno je i pjesmom slavio Boga. (G. Krizman)