Zajedno nakon 50 godina

U ponedjeljak, 12. lipnja  2017. U PAZINSKOM KOLEGIJU OKUPILI SU SE NEKADAŠNJI ĐACI/MATURANTI PAZINSKOG SJEMENIŠTA I OBILJEŽILI 50. GODIŠNJICU MATURE.

Pred pola stoljeća, 1967. godine, promovirao je u maturante 36 đaka, tadašnji vrli ravnatelj, ujedno poznati velikan Pazina, Istre i Hrvatske, dr. Božo Milanović.

Đaci koji su u Pazin došli 1963. god. , nakon završene osnovne škole iz svih krajeva bivše države, iz Hrvatske, Slovenije, BIH, Crne gore, Kosova, hrvatske, slovenske i albanske narodnosti. Iz središnje Istre bilo je 11 đaka. Ta je generacija dala 13 je svećenika, među njima i nadbiskup i metropolita riječki mons. dr. Ivan Devčić. Generacija je iznjedrila također tri doktora znanosti, a 23 su završili fakultet i djelovali u najrazličitijim područjima života: filozofiji, medicini, književnosti, umjetnosti, medijima, turizmu, poduzetništvu, trgovini osiguranju, špediciji,politici…razasuti po čitavom svijetu, od Kanade, preko europskih zemalja (Nizozemske, Francuske, Austrije, Italije, Slovenije, naravno Hrvatske…), do Australije.

Iako različiti po porijeklu, profesijama, narodnosti, jeziku, običajima, načinu razmišljanja, itd. i nakon 50.godina osjeća se veliko zajedništvo uvažavanje i međusobno prijateljstvo. Svatko tko je mogao doći bio je dobrodošao, rado viđen. Svi su se sa svima međusobno izgrlili neki i prvi puta nakon 50. godina! S velikim zadovoljstvom sjetili smo se đački dana, brojnih anegdota, zgoda i nezgoda događanja iz tog vremena…Tiuna Prekpalaj, iz Uroševca (Kosovo) priča kako je dolazeći u Pazin putovao  vlakom 3 dana, sjeća se prvog dolaska;  od umora skinuo je cipele i zaspao, probudio ga je snažni povik konduktera PAZIN!!! u 5 sati u jutro.  Iskočio je iz vlaka s koferom a cipele su ostale u vlaku! Došao je u čarapama u sjemenište. Gotovo je nevjerojatno sa koliko ljubavi prema svemu što su u  Pazin primili govore ti danas 70 godišnjaci. Potpuno jedinstveni u jednom – da su vrednote koje smo primili u kući Dobrile i Milanovića bile istinsko bogatstvo koje je odredilo naš budući život i djelovanje. Zato smo s velikim poštovanjem u pazinskom Parku velikana položili cvijeće i zapalili svijeće pred bistama Dobrile i Milanovića.

Za tu prigodu postavljena je i izložba o generaciji ’67: o đačkom životu, izletima, šetnjama, sportskim aktivnostima, priredbama…i godišnjicama koje smo obilježili, a svakom maturantu podijeljena je za uspomenu knjiga 50. godina sjemeništa.

Obilježavanje godišnjice započeli smo okupljeni oko našeg biskupa u miru mos. Ivana Milovana koji je predvodio misu zahvale u kojoj smo se sjetili svih poglavara profesora i svakoga od pokojnih kolega, sa završnom pjesmom „Tebe Boga hvalimo“.

Uslijedila je prozivka razrednika, kojeg je zamijenio naš nekadašnji prefekt i profesor tjelesnog vlč. Rudolf Koraca. Sjetili smo se svakog kolege poimence, i onih koji nisu mogli biti prisutni.

Svečani dio programa bio je usmjeren na evociranje uspomena na đačko doba, a odvijao se uglavnom u vlastitoj izvedbi kroz satove.

Sat hrvatskog – „Smrt Smail-age Čengića recitiralo je 6 kolega: Gregorović, Mališa, Franolić, Načinović, Zeba, Rovis i Anđelić. Tomislav Milohanić-Slavić, istarski pjesnik i književnik,recitirao je svoje pjesme majci i ocu te pjesmu Roženice Mate Balote što je popraćeno zvukom roženica.

Sat slovenskog:  pjesmu „Soči“  Simona Gregorčića i „Gren v hribe“, vlastitu pjesmu, recitirao je kolega Vinko Kiler. Kolege Slovenci zapjevali su narodnu pjesmu „Star sam dvajset let“.

Sat albanskog: po jednu narodnu pjesmu zapjevali su kolege Albanci (Tuna i Franjo) uz narodni instrument.

Latinskog/grčkog. Prekpalaj Tuna govorio je napamet po sjećanju Ovidjeve pjesme i početak Evanđelja na grčkom, a svaki kolega je rekao po jednu latinsku izreku koje se sjeća.

Sljedila su dva sjećanja na sjemenišni život. Prvo je biskup Milovan iznio vrlo dojmljivo sjećanje kako je uopće sjemenište nastalo i počelo s djelovanjem u iznimno teškim materijalni uvjetima, bolje rečeno u posvemašnjoj poratnoj neimaštini, a također i u ideološki izuzetno nesklonim vremenima. Spomenuo je zaslužna imena koja su nezaobilazna kad je u pitanju priča o sjemeništu, od biksupa Jurja Dobrile kao idejnog začetnika, preko krčkog biskupa mons. Antuna Mahnića, mons. Bože Milanovića, biskupa  Josipa Pavlišića, mons. Leopolda Jurce i drugih. Znakovito je da su u samim početcima djelovanja Sjemeništa, uz ljude iz istarske Crkve, sudjelovali pojedinci iz Krčke biskupije i Slovenci, upravo su i ti krajevi imali najviše i koristi od sjemeništa.

Potom, dirljivi video, isječak iz izvrsnog filma o obitelji Krajcar„Kristu vjerni“, točnije dokumentirano svjedočanstvo vlč. Atilija Krajcara, koji je, kad je odslužio vojni rok u Prizrenu, na dan kad je trebao ići kući, bačen u samicu u Nišu, cijele noći maltretiran ispitivanjima, a danju bez spavanja. Prijećeno mu je zatvorom  od 10 g, a ako bude surađivao mogao bi ići kući praktički odmah. Sve je okončao vojni sud, na montiranom procesu, dobio je 3 god. strogog zatvora, kao neprijatelj i zločinac koji je radio „protiv naroda i države“, što je odrobijao u dan.

Za kraj programa, molitva kroz glazbu, Ave Marija od Schuberta, izvela je entuzijasta na violini Alisa Šepić.

Nakon zajedničkog ručka, na kojem su se izredali brojni govornici od kolege biskupa Devčića, pa Ljuljđuraja, Zeba, Rovis, Koren i dr., posjetili smo Muzej u Kaštelu i Državni arhiv te nas je na koncu primio, u Gradskoj vijećnici, gradonačelnik Pazina Renato Krulčić sa suradnicima te nas upoznao s trenutnim stanje i aktivnostima u Gradu kao i s planovima za budućnost. U ime kolega pozdravio ga je potpisnik ovih redaka dajući osobnu iskaznicu generacije i zahvalivši se Pazinu za sve što nam je u ono vrijeme pružio, uz napomenu da se je Sjemenište i odužilo Pazinu, što je možda nedovoljno poznato, kroz 50 tak bivših đaka koji su djelovali u Pazinu, na stručnim i odgovornim funkcijama; kao direktori firmi (Kamen, Istraplastika, Istratisak, Radio Pazin…) ravnatelji (Gimnazije, Kolegija, Arhiva, Doma zdravlja, Financijske policije, Porezne uprave….), u Gradskoj upravi (predsjednik Općine, predsjednik Izvršnog vijeća, pročelnici, vijećnici…)te mnogi kao liječnici, profesori, bankari, financijski stručnjaci, komercijalisti, na uvozno-izvoznim poslovima.. Za kraj uz dobre želje Pazinu i Gradonačelniku  maturanti ’67 poručili su: iako 50 godina razasuti po svijetu nosimo Pazin duboko u nama u našim temeljima, vjerujemo i želimo  da i Pazin pamtiti crvenu zgradu!

Stanko Mališa