ZADAR: Na svetkovinu Bezgrešnog začeća, moći bl. Miroslava Bulešića darovane sjemeništu Zmajević

9. prosinca 2020.

Svetkovina Bezgrešnog začeća BDM svečano je proslavljena u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru u utorak, 8. prosinca. Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Propovijedao je vlč. Ilija Jakovljević, vicepostulator za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića koji je donio dar Porečke i Pulske biskupije – relikviju, dio kosti bl. Miroslava, koja je na kraju mise postavljena u oltar sjemenišne kapele.

Sjemenišna kapela stoljećima je pod zaštitom Bezgrešne. Nakon što je nedavno u cijelosti obnovljena te je mons. Puljić obnovljenu blagoslovio 16. travnja 2020. g., nadbiskup Puljić odredio je da naslovnik kapele bude bl. Miroslav Bulešić, ujedno i kao suzaštitnik zadarskog sjemeništa. Nadbiskup je zamolio postulatora Jakovljevića za dar Bulešićeve relikvije kako bi njegovo čašćenje u Zadru i Sjemeništu bilo prisutnije te je vlč. Jakovljević uručio dar Istarske Crkve Zadarskoj na svetkovinu Bezgrešne – pozlaćeni relikvijar – škrinjicu na kojoj je ugravirano: Relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika (1920.-1947).

Upravo na blagdan Bezgrešnog začeća, Miroslav 8. prosinca 1942. u Rimu vrši osobnu posvetu Mariji te u svom Duhovnom dnevniku zapisuje: „U Tvoje ruke, Majko, postavljam svoju dušu sa svim njezinim moćima; Tebi darujem svoje zasluge, molitve, dobra djela, čistoću, poteškoće, odnos prema drugima. Tebi prikazujem svoje tijelo i svoja sjetila. Hoću da živim u tebi, za tebe, s tobom, da mogu živjeti tako s Kristom, za Krista, u Kristu Bogu“. Vlč. Jakovljević podsjetio je da je bl. Miroslav rođen na Gospin dan, 13. svibnja 1920. g., na blagdan Gospe Fatimske „u malom zapuštenom istarskom selu Čabrunići (Svetvinčenat, Južna Istra) u hrvatskoj obitelji koja je unatoč talijanizaciji uspjela sačuvati svoj hrvatski identitet. U duhovnom rastu veliku ulogu u Miroslavovom životu imala je njegova pobožna majka Lucija koja je prva osjetila da bi njezin sin Miro, kako su ga zvali, mogao biti svećenik“.

Bl. Miroslav uvijek je svoje zapise u Duhovnom dnevniku završavao obraćajući se Gospi. Žarko je molio da ga Gospa zagovara, da mu ona isprosi od svog Sina potrebne milosti. „O svetkovini Bezgrešnog začeća BDM, kad sjemenište Zmajević slavi svoj dan, donio sam po želji nadbiskupa Puljića relikvije bl. Miroslava, svećenika i mučenika, koje će biti izložene na trajno štovanje u ovoj kapelici. Nadbiskup Puljić, kao i mnogi naši nad/biskupi, žele da ovaj mladi svećenik, u vremenu punom izazova i duhovnih kriza, bude Bogu posvećenim osobama uzor u oblikovanju i življenju duhovnog identiteta“ rekao je vlč. Jakovljević, istaknuvši da je povijest Bulešićevog života obilježena poteškoćama: osporavanjem i oduzimanjem nacionalnog identiteta, Drugim svjetskim ratom kad se u Istri susreću tri vojske, tri režima: fašizam, nacizam i komunizam te poraćem sustavnih progona i mučeništva.

Vlč. Ilija je istaknuo da su ključnu ulogu u duhovnom sazrijevanju bl. Miroslava imali sjemenište, bogoslovija i njegova osobna molitva. „U njegovom Duhovnom dnevniku zrcali se duhovni put mladog bogoslova i svećenika. Miroslav otvoreno piše o svojim poteškoćama na putu duhovnog rasta te svoj život povjerava zagovoru Marije. On je nastojao svaku poteškoću, a bilo ih je puno, svaki svoj pad i uspjeh, iskomunicirati s Isusovom Majkom“ istaknuo je vlč. Jakovljević, naglasivši kako se bl. Miroslav „ne boji u svojim padovima, poteškoćama, sumnjama uteći Gospinom zagovoru. Ništa ne skriva u svom srcu. Kad čitate njegov Duhovni dnevnik, možete reći: ‘Ovo je grešna duša’. Ne, to je ispovijest njegove duše. Miroslav ne opravdava svoje mane i propuste, već u svemu moli zagovor i pomoć Isusove Majke. Bilježi u svom dnevniku poteškoće, ne kako bi se njima hvalio, već kako bi na njima poradio. U poteškoćama i kušnjama čovjek sazrijeva i vidi se njegova autentičnost života“ poručio je vlč. Jakovljević.

„Veliku ulogu u duhovnom pozivu bl. Miroslava imao je njegov kateheta, svećenik, poslije i prijatelj, vlč. Ivan Pavić. Duhovno sazrijevanje nastavlja kroz sjemenište u Kopru te studij teologije u Rimu. Prema svjedočanstvu njegovih kolega, Bulešić je bio uzornog vladanja, solidan učenik te izuzetno pobožan i poslušan. Duhovna formacija u sjemeništu i bogosloviji su presudni za njegov sveti svećenički život. Bulešić je bio temperamentne naravi, osjetljiv na nepravdu, pun ljubavi prema grešnicima te čovjek molitve i iznad svega, štovatelj Bl. Djevice Marije“ rekao je vlč. Ilija, istaknuvši da je mučeništvo kruna svetačkog života bl. Miroslava.

U prvoj godini svoga svećeništva Bulešić moli: “Gospodine, moj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim”. „Nije Miroslav postao blažen jer je ubijen. Mnogi su ubijeni. Ali ne možemo ih nazvati blaženicima ni smatrati uzorom kršćanskog življenja i vjere. Ali Miroslav će svoj svetački život okruniti mučeništvom. Usudim se reći da je on svoje mučeništvo isprosio od Gospodina. On je molio: ‘Gospodine, ti me učini dostojnim da podnesem mučeništvo’“ istaknuo je vlč. Ilija.

Propovjednik je potaknuo sjemeništarce da nekoliko dana i oni zapisuju u čemu bi trebali biti bolji. „I vidjet ćete kakav je vaš duhovni život. Dobit ćete pravu sliku svoga duhovnog života. Ne života sjemeništa i poglavara, nego svoju. U čemu ja trebam biti bolji? To Miroslav bilježi, kako bi mogao poraditi na onome što nije dobro i potpuno, svim srcem i dušom pripadati Bogu. Ali to bilježi već kao sjemeništarac i bogoslov“ naglasio je vlč. Ilija, poželjevši sjemeništarcima, dok budu klečali pred oltarom i častili relikvije bl. Miroslava, da nastoje uvijek iznova otkrivati ljepotu svoga duhovnog poziva.

Bl. Miroslav u svom Dnevniku piše: „Gospodine, govoriš mi: Dođi za mnom. Koliko puta si učinio da čujem Tvoj glas, Tvoj poziv. I to si učinio zato jer si me ljubio“. „Bog je svakoga od nas pozvao zato što nas ljubi. Ne zato što smo to zaslužili, ne zato što smo mudriji i umniji od drugih, nego zato što je On odlučio posebno svoju ljubav usmjeriti na nas. Naš je poziv isključivo djelo Božje ljubavi. Bog nas je pogledao u svojoj ljubavi. Kad tako promatramo svoj duhovni poziv, možemo i mi reći s bl. Miroslavom što je zapisao za sebe par dana nakon svog svećeničkog ređenja: „Moje ruke nisu više moje, već su Bogu darovane; moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino“. I mi možemo gledati svoje ruke kao svećenici. Jesu li ruke koje su posvećene uistinu potpuno predane da blagoslivljaju? Jesu li moja usta usmjerena na to da veličamo i slavimo Boga? Dragi sjemeništarci, jesu li vaše ruke da se sklapaju na molitvu kako bi mogle biti posvećene, kako bi poslije njima mogli posvećivati Boga? Tako je bl. Miroslav gledao svoj budući svećenički život: kako će svojim rukama i riječima naviještati i posvećivati“ potaknuo je vlč. Jakovljević.

Istaknuvši da je bl. Miroslav po ređenju u Isusu pronašao novi identitet svoga postojanja i djelovanja, propovjednik je rekao da su na Bulešića primjenjive riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni“.

„Bl. Miroslav nastojao je slijediti Isusa ne samo po primanju prezbiterata, već da spremno podnese mučeništvo poput Krista. On nije težio za boljom župom ili službom već da ranjenom, ispaćenom narodu u Istri donese Radosnu vijest spasenja. Drugi svjetski rat ostavio je velike rane na ljudskim dušama te je poraće mirisalo po mržnji i osveti. Bl. Miroslav često je ponavljao: ‘Mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane’“ rekao je vlč. Ilija, istaknuvši da je bl. Miroslav u župama bio „istarski Samaritanac koji je nastojao svaku ljudsku ranu i dušu zamotati u bijeli omot ljubavi. A Bog je ljubav. U župama je nastojao svima biti prijatelj i duhovni otac. Bio je jasan u kršćanskom nauku, požrtvovan u djelima milosrđa. Okupljao je djecu i mlade, osnivao pjevačke zborove te se sav dao na duhovni preporod svojih župa“ rekao je vlč. Jakovljević.

Papa Franjo za bl. Miroslava u svom Apostolskom pismu piše da je Bulešić „revni pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja“. „Zbog evanđeoskog žara u pastoralu u vrijeme rata prozivali su ga svi. Na prozivke Nijemaca i partizana odgovara: „Ja sam katolički svećenik i svete sakramente ću podijeli i Talijanu i Nijemcu i Hrvatu.“ Živi univerzalnost svećeničkog poziva. On je bio spreman izložiti sebe radi čovjeka, umrijeti za neprijatelja. Tko god je tražio sakramente, išao je podijeliti ih. Zamislimo kako je to bilo, neprijatelj od tebe traži da imaš misu za njega, da pokopaš neprijateljskog vojnika, ali on ide kao svećenik. Izdiže se iz svoga nacionalnoga i želi svima donijeti Isusa“ rekao je vlč. Ilija, istaknuvši da Miroslavova ljubav prema čovjeku proizlazi iz njegovog duhovnog sjedinjenja s Kristom.

„Na napade i prijetnje neprijatelja odgovora: „Moja osveta je oprost!“. Miroslav je bio svjestan da istinskog mira nema bez oprosta. Mi ponekad zazivamo pravdu, pravednu kaznu za prekršitelja i kad dođe kazna ne smatramo je pravednom. Miroslav ne traži kaznu, već unaprijed prašta svima. U Duhovnoj oporuci piše: „Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put“. Molimo da nam bl. Miroslav isprosi od Gospodina da na nepravednu osudu i prozivku možemo odgovoriti s oprostom. Opraštajući svima, spremno prihvaća mučeništvo. Miroslav se ne boji mučeništva. Dapače, dva mjeseca prije toga piše u Duhovnom dnevniku: „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi“. Mjesto i dan mučeništva 24. kolovoza postalo je za Istru i hrvatski narod dan proslave Boga“ rekao je vlč. Ilija, poručivši: „Taj dan Istra možda najsvečanije, na najviše jedinstveni način slavi i iskazuje štovanje Boga. Cijela naša Crkva okuplja se oko groba bl. Miroslava, moli i ispovijeda vjeru koju je Bulešić ispovjedio. Mučenička smrt postala je novi duhovni preporod u Istri, a vjerujem i u našem narodu“.

Bulešić je podnio mučeništvo kao podravnatelj sjemeništa u Pazinu, 24. kolovoza 1947. „Odmah su njegove kolege, svećenici i profesori, nastojali dobiti za sebe, kao relikvije, dio Miroslavove okrvavljene košulje ili kolara. Počeli su ga častiti kao mučenika. Svećenici i vjernici samo nekoliko sati od mučeništva započinju častiti Miroslava kao mučenika. A to je najveće priznanje. Mi svećenici da nekome priznamo da je svet? Još dok ga poznamo? Uh, to je jako teško. Jako teško. Međutim, i oni koji su bili oko Miroslava skeptični, kao Božo Milanović, on ga časti i prihvaća njegovo mučeništvo“ istaknuo je vlč. Ilija.

„Prema svjedočanstvima i zapisima sjemeništaraca iz tog vremena, oni su svoga odgojitelja Miroslava počeli častiti potajno i utjecati mu se u zagovor. Sačuvali su sve njegove osobne stvari te je 21. travnja 1956. g. započeo proces za proglašenje Bulešića blaženim i svetim. To je bio prvi proces u našem narodu za jednog mučenika komunističkog režima. Proces je nakon druge sjednice bio obustavljen zbog opasnosti od progona komunističke vlasti i drugih poteškoća. Bio je to dug proces, ali ne zbog pitanja svetačkog života bl. Miroslava, nego zbog naše sporosti. Međutim, dugotrajnost nije zasjenila ljepotu, poruku i svetost života bl. Miroslava“ rekao je vlč. Ilija.

Poželio je da nam bl. Miroslav kao uzor i zagovornik bude trajno nadahnuće u oblikovanju duhovnog identiteta kako bi mogli ljubiti svoju Crkvu i naš narod.

Vlč. Ilija rekao je da je i on pohađao zadarsko sjemenište Zmajević te se zaključno obratio sjemeništarcima. „Kad vam bude teško, pa ti je jedan dan teško zbog odgojitelja, drugi dan zbog profesora, jedan dan sam težak samom sebi. Kad te uhvati sumnja, otvori Duhovni dnevnik bl. Miroslava. Vidjet ćete da ćete u tim trenucima biti najbliži onome koji vas je u ljubavi pozvao. Bl. Miroslav je uvijek u pomoć zazivao BDM. To činite i vi. Sada se možete utjecati i zagovoru bl. Miroslava. Neka nas sve zagovara i isprosi nam od Gospodina potrebne milosti“ zaključio je vlč. Ilija Jakovljević u propovijedi.

Rektor zadarskog sjemeništa don Roland Jelić podsjetio je na kraju mise kako su prije godinu dana bili počeli radovi u sjemenišnoj kapeli. Prije početka njene obnove, zadnju misu u kapeli imao je uz svetkovinu Bezgrešne 9. prosinca 2019. g. biskup Ratko Perić.

„Hvala vlč. Jakovljeviću koji je drage volje dao Sjemeništu komadić kosti bl. Miroslava. Nadam se da će taj mladi svećenik biti zaista uzor sjemeništarcima ali i mnogim mladima u Hrvatskoj“ rekao je rektor Jelić koji je nakon pjevanih litanija položio relikvijar u oltar kapele.

Nadbiskup Puljić zahvalio je „dragom vlč. Iliji što je donio relikvije divnog bisera našeg svećeništva, možemo slobodno reći, zaštitnika krizme, ali osobito zaštitnika nas svećenika koji bismo željeli poput njega biti odani služitelji i navjestitelji Božje riječi“ rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je još u razgovoru s umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom koji je vodio Bulešićevu kauzu, onda i sa sadašnjim voditeljem kauze Jakovljevićem, zamolio Bulešićevu relikviju.

„Drago mi je da su odmah pozitivno odgovorili na našu molbu da dobijemo relikvije Bulešića. Kad smo blagoslovili obnovljenu kapelu, najavio sam da ćemo uz glavnu zaštitnicu Bezgrešnu dobiti moći divnog bisera, uzora svećenika Bulešića, kojega sve više upoznajemo, a donedavno je bio nepoznato, zakopano blago. Drago mi je da je došao promotor kauze, vlč. Jakovljević i da smo mogli uz svečanost Bezgrešne pohraniti njegove moći u oltar i izložiti svima. Jer ta kapelica ne služi samo sjemeništarcima, nego i djelatnicima Katoličke osnovne škole Ivo Mašina i svima iz Klasične gimnazije Ivan Pavao II. koji u sjemeništu često imaju svoje seminare, pa im kapelica dobro dođe za misu i duhovne susrete. Sad će imati mogućnost iskazati čast tom velikom, divnom sinu našeg naroda, Istre naše ponosne“ rekao je nadbiskup Puljić.

„Usprkos teškoća, progona i neprijateljskih osjećaja koje je doživljavao u ono vrijeme, on je rekao: ‘Moja je osveta oprost’. Nije mogao ljepše. To je mogao reći poput Isusa kako je rekao na Kalvariji. Bulešić je divan, drag i hrabar, svjestan svoga identiteta i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Bio je zaštitnik svih ljudi, u svakom pogledu. Kada su mu Nijemci prigovarali zašto dijeli sakramente Hrvatima, rekao je: ‘Ja svima dijelim sakramente, ja sam svećenik za sve. Ja sam sin Katoličke Crkve’. Bl. Miroslav je bio jednostavni svećenik, duhovan, predan Bogu, narodu i uistinu na visini zadatka kojeg nam je Crkva povjerila, time i svima nama uzor i primjer“ rekao je nadbiskup Puljić.

Ines Grbić