Za proslavu Gospe od Ružara biskup Štironja pohodio Trviž

Župa Trviž, u Pazinskom dekanatu, svoju je župnu svetkovinu Gospu od krunice proslavila uobičajeno prve nedjelje listopada. Svečanu misu poldanicu, na poziv župnika vlč. Dariusza Szymanskog, predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju mons. Sergija Jelenića, kancelara biskupije, preč. Ante Žufića, dugogodišnjeg bivšeg župnika Trviža te preč. Milivoja Korena, svećenika rodom iz te župe. To je ujedno bila i misa zaziva Duha Svetoga za početak nove školske godine. Stoga je biskup pozvao djecu da Bogu zahvaljuju za svoje roditelje, nastavnike i vjeroučitelje a očeve i majke, kao i ostale članove obitelji i župne zajednice pozvao da mole za djecu i mladež.

Nakon svečane ulazne procesije, župnik je uputio pozdrav i dobrodošlicu svima nazočnima. Obzirom da je to bio prvi službeni pohod biskupa Štironje toj župi, vlč. Szymanski je ukratko predstavio župu te naglasio da se župa prvi put, u povijesnim vrelima, spominje 1177. godine. „Župa Trviž broji oko 800 stanovnika i s demografskog aspekta stagnira, niti raste niti pada. U nekoliko zadnjih desetljeća dala je više duhovnih zvanja: osam svećenika, dva časna brata redovnika i dvadeset osam časnih sestara“. Nadalje je predstavio Župni mješoviti četveroglasni zbor koji djeluje već 112 godina, u sklopu Hrvatskog katoličkog mladenačkog društva „Seljačka sloga“, osnovana 1911. godine kao društvo koje baštini i čuva hrvatski identitet i katoličku vjeru. Zahvalnim riječima spomenuo je prethodnog župnika Antu Žufića, sada svećenika u miru, koji je u toj župi djelovao 33 godine, te vrlo poznatog trviškog župnika mons. Leopolda Jurcu, o kojem su nedavno objavljene dvije knjige.

Biskup je u svom uvodnom pozdravu istaknuo da je dan proslave župne svetkovine prigoda za razmišljanje o zajedništvu. „Kako je lijepo čuti da se ovdje na ovome brijegu tolika stoljeća uzdiže molitva Trojedinom Bogu“, rekao je biskup, te je pozvao na molitvu i zahvaljivanje Bogu. Poseban je pozdrav uputio djeci i mladima te ih pozvao da iz dubine srca zazovu pomoć Duha Svetoga za svoje učeničke korake te je izrazio nadu da će i od njih netko, poput brojnih svećenika i redovnica te župe, krenuti putem duhovnih zvanja. Pozvao je sve okupljene da budu primjer vjere, nade, ljubavi, dobrote i poštenja.

Na početku svoje propovijedi biskup je podsjetio i na početak sinodalnog zasjedanja biskupa i brojnih teologa, kao i predstavnika vjernika laika, koji će okupljeni oko pape Franje, ovih listopadskih dana, uz zajedničku molitvu i razgovore nastojati čuti što to Duh Sveti naviješta Crkvi. Podsjetio je na sinodalni put kojeg su nastojale upoznati i u svojim stvarnostima realizirati mjesne Crkve, te je napomenuo da i naše obitelji imaju to iskustvo zajedničkog hoda te pozvao „da nastojimo istinski ići i živjeti zajedno, razvijati se i otvarati se Duhu Božjemu kako bismo obnovili svoja srca, obnavljali svoje obitelji, Crkvu i svoj narod“.

Temeljeći daljnje misli na liturgijskom čitanju iz Poslanice Filipljanima, biskup je naglasio Pavlov poziv na zajedništvo i slogu „da njeguju istu ljubav, da budu jednodušni, da budu jedne misli, i da nikakvo suparništvo ne dopuste da uđe u njihova srca (usp. Fil 2,1-11). A to znači da ne dopuste da bilo kakva ljubomora i zavist uđe među njih. Umjesto ljubomore i zavisti, poziva ih da njihovo srce zauzme ljubav, ali ne ona ljubav koju vidimo samo među ljudima, nego Ljubav koja je istinski znak i poziv ljudima, a to je Ljubav Božja koja je raspeta na drvu križa za naše spasenje. Prava ljubav, ako nije spremna na žrtvu, na raspinjanje, ako nije spremna na krvarenje, nije prava ljubav ili barem nije kršćanska ljubav.“

Pozivajući na župno zajedništvo biskup je istaknuo važnost jednodušnosti i sloge koja se napose očituje poniznim služenjem jedni drugima te dodao: „Ako želite biti veliki, služite jedni drugima. Onaj posljednji neka bude prvi, kako nas poziva Isus. U toj školi, braćo i sestre, generacije naše Crkve u Istri i Crkve u Hrvata, odgajale su se upravo na ovoj logici. Iz te logike nikle su sve ove crkve i niklo je ovo društvo koje je utemeljeno na kršćanskim vrijednostima. Po tome je poznata Istra i po tome je poznata Hrvatska, upravo po stoljećima te vjerne nauke koju je Krist preko svojih nasljedovatelja utkao u dušu našega naroda i ove zemlje. Samo zahvaljujući tome mi smo danas ovdje. Vidite koliko znači tradicija!“, naglasio je biskup Ivan pozivajući da je Isusov stil staviti drugoga ispred sebe što je ideal kršćanske kulture i duhovnosti.

„Tradicija, dakle, nije samo nešto izvanjsko. Još važniji dio tradicije je ono što se nalazi u našim srcima i u našim dušama. To je ono što prenosi tradiciju dalje.“ Spomenuo je tužne primjere gdje crkve zbog manjka vjernika postaju muzeji, „to je pokazatelj da su generacije zakazale, da nema vjernika koji će njegovati i nastaviti živjeti kulturu srca i duše.“  

Biskup je nadalje potaknuo na redovito okupljanje na nedjeljnim svetim misama te na svakodnevnu zajedničku molitvu u obitelji. Istaknuo je važnost svakodnevne molitve i zahvale Bogu, s kojim treba redovito komunicirati kao sa svojim bližnjim. No, dok s bližnjima komuniciramo pomoću uređaja, razgovor s Bogom je molitva. Zato je potrebno da djeca pohađaju vjeronauk, kako bi naučila komunicirati s Bogom putem molitve, kako bi naučila u slobodi odabrati ići putem dobra, Božjim putem, naglasio je biskup Ivan.

Govoreći o blagdanu Gospe od Ružara, naglasio je važnost i snagu pobožnosti krunice. „Ta divna molitva Majci Nebeskoj izvrsna je škola koja nam otvara otajstva života Isusa Krista i vodi nas kroz ta spasonosna otajstva. Molitva krunice je škola života i učiteljica vjere u kojoj Blažena Djevica Marija ima posebno mjesto. Ona je uzor vjere i molitve, uzor, nade i ljubavi, uzor predanja i povjerenja u Gospodina. Tamo gdje se s Gospom moli nema zabrinutosti za mir“.

Sjećajući se ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata u svom rodnom kraju, biskup je podsjetio na molitvu koja je bila posebna snaga braniteljima kao i svima onima koji su proživljavali ratna strahote te naglasio: „Ako vas nije dohvatio taj rat, budite zahvalni Bogu, možda je i to dar vjere, ne vaše, nego vaših predaka, vaših djedova i pradjedova, očeva i majki, možda su oni to izmolili, budimo zahvalni ako nas nije dotaknuo.“

Podsjetivši na vrijeme korona virusa, koja je cijeli svijet „bacila na koljena“, biskup je pozvao posebno roditelje da redovito blagoslivljaju svoju djecu, a osobito kada odlaze od kuće i idu na put, da za njih mole i preporučuju ih Majci nebeskoj.

Biskup nije krio radost zbog prisutnosti većeg broja vjernika na misi te ih potaknuo da tu praksu nastave i dalje, svake nedjelje. Podsjetivši na veliki događaj Crkve u Hrvata u Ninu, 1979. godine gdje se okupilo više od 250 tisuća Hrvata s raznih strana svijeta u znaku zahvale Bogu „za 1100 godina od razmjene pisama između pape Ivana VIII., odnosno hrvatskog kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija o priznanju hrvatskog suvereniteta i potvrde vjernosti Hrvata katolika Katoličkoj Crkvi“. Biskup je naglasio da se sve to odvijalo pod geslom: „Hrvatska katolička obitelj svakodnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu“.

Naglasivši da je molitva jako korisna, spasonosna i ljekovita, biskup Štironja je završio svoje razmišljanje molitvom koja je ostala kao sjećanje na taj veliki jubilej Crkve u Hrvata: „Čvrsto vjerujem u Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti Sveti pradjedovski Zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom“, te dodao: „To je moja molitva danas. Potičem i vas da je svaki dan molite i ovaj zavjet svakodnevno obnavljate.“

Na kraju misnoga slavlja župnik vlč. Dariusz Szymanski zahvalio je svima prisutnima a posebno biskupu na dolasku i upućenim riječima, a predstavnici župnog pastoralnog vijeća biskupu su uručili umjetničku sliku koja prikazuje crkvu sv. Petra u Trvižu te košaru s plodovima zemlje lokalnih proizvođača. Biskup Ivan je zahvalio na prigodnim darovima, čestitao župnu svetkovinu i zahvalio svima a napose župniku za sav dušobrižnički trud i brigu.

Uslijedilo je zajedničko fotografiranje biskupa s pjevačima i ministrantima.  

G. Krizman