Vrsar: Proslavljen blagdan sv. Foške

Blagdan sv. Foške prigoda je da se i mi u nju ugledamo kao u svoj uzor, i zamolimo je da nam od Boga isprosi snage duha kojom ćemo nadvladati sve ono što nas odvlači od Krista, od vjere i od kvalitetnog kršćanskog života. Ako se budemo nadahnjivali na životu sv. Foške i drugih svetaca i mučenika, vjerujem da ćemo osjetiti zadovoljstvo ispunjenog vjerničkog života, a onda ćemo to moći podijeliti i s drugima, osobito s našim bližnjima, rekao je vlč. Zohil.

Na sjevernom Jadranu postoje sveukupno 4 crkve posvećene sv. Foški, djevici i mučenici: u Istri u mjestu Batvači kod Vodnjana, zatim blizu Žminja i ta u Vrsaru, te jedna u mjestu Linardići na otoku Krku, rekao je u uvodnom obraćanju vrsarski župnik vlč. mr. Lino Zohil. Ta je crkva za Vrsarane bila župna crkva krajem XIX. i početkom XX. stoljeća kada je stara crkva na trgu bila srušena, a nova župna crkva sv. Martina biskupa još nije bila izgrađena. Župnik je spomenuo i želju za pokretanjem projekta adekvatnog obilježavanja lokaliteta nekadašnje stare crkve sv. Martina. U ovoj crkvi sv. Foške mnoge su generacije Vrsarana dolazile moliti i tražiti Božju blizinu, napose upravo o blagdanu svetice koju častimo kao suzaštitnicu Vrsara, naglasio je župnik.
Crkva je uvijek na poseban način štovala i častila mučenike. Ono što nekoga čini kršćanskim mučenikom nije samo činjenica da je ubijen već uzrok zbog kojega je podnio mučeništvo. Mučenik je svjedok Isusa Krista, umire jer ne želi zanijekati Onoga koga je za svojega života ljubio, služeći mu osobito u bližnjima. Dragovoljnim prihvaćanjem smrti svjedoči Kristovu ljubav, saznanje da je od njega neizmjerno ljubljen i stoga želi uzvratiti tu ljubav do kraja, onako kako je bio ljubljen.
Sv. Foška bila je lijepa i mudra mlada djevojka koja se nije htjela odreći vjere u Isusa Krista. Njezin otac, saznavši da je odbacila pogansku vjeru i postala kršćanka, najprije ju je pokušao odgovoriti od toga, a potom ju je prijavio vlastima. Unatoč tome što su joj sve obećavali samo da odbaci kršćanstvo, i mogla je dobiti sve što je tada jedna mlada djevojka mogla poželjeti, ni za što na svijetu nije se htjela odreći se vjere Isusa Krista. Svojevoljno je podnijela mučeništvo želeći ostati vjerna Isusu Kristu i Crkva je od tada, od 4. stoljeća, časti kao jednu od najpoznatijih ranokršćanskih mučenica. Promotrimo li danas njezinu odabir, njezinu žrtvu, ne možemo se ne zapitati da li bi i danas prevladao izbor odbacivanja blagodati ovoga svijeta, pa i vlastitog života, zbog vjernosti Isusu Kristu, kao što je to ona učinila? Ili su ljudi danas skloni olako odbaciti kršćanske vrednote kako bi si osigurali užitke ovoga svijeta?, retorički se zapitao vlč. Zohil. Nisu li ljudi dana, za postići neke svoje sitne ciljeve spremni učiniti grozne stvari, uopće se ne pitajući hoće li time nekoga povrijediti, i hoće li doći u kontradikciju sa svojom savješću.
Crkva kroz godinu slavi svece upravo zato da podsjeti vjernike da je potrebno zagledati se u njihov život, njihove stavove, njihov stil života i slijediti njihov primjer na putu svetosti, jer mi nismo ništa manje nego oni pozvani nasljedovati Krista na puti svetosti. Mi danas ne moramo život dati za vjeru , ali nismo ništa manje od njih pozvani živjeti po, naravno, ispravno formiranoj savjesti, i što je moguće više oblikovati svoj život prema kršćanskim vrednotama. Krist jasno kaže da tko misli samo na osiguravanje materijalnog za ovozemaljski život – izgubit će ga, a tko bude radije sve drugo žrtvovao samo da ostane vjeran Kristu – taj će svoj život spasiti i sačuvati. Ta što koristi čovjeku da sav svijet zadobije, ako samoga sebe izgubi za Vječnost, naglasio je propovjednik.
Blagdan sv. Foške prigoda je da se i mi u nju ugledamo kao u svoj uzor, i zamolimo je da nam od Boga isprosi snage duha kojom ćemo nadvladati sve ono što nas odvlači od Krista, od vjere i od kvalitetnog kršćanskog života. Ako se budemo nadahnjivali na životu sv. Foške i drugih svetaca i mučenika, vjerujem da ćemo osjetiti zadovoljstvo ispunjenog vjerničkog života, a onda ćemo to moći podijeliti i s drugima, osobito s našim bližnjima, zaključio je vlč. Zohil.
Na kraju misnog slavlja održan je tradicionalni ofer, čašćenje moći sv. Foške, djevice i mučenice.  
O crkvi sv. Foške
Crkva svete Foške nalazi se pokraj velikih, glavnih, vrsarskih gradskih vrata. Njezina izgradnja može se pouzdano datirati u prvu polovicu XVII.
Crkva ima jednostavnu renesansnu fasadu s elementima baroknoga sloga. Jednostavnost sloga prati i konstrukcija dvaju prozora sa svake strane vrata, portal i okrugli prozor iznad vrata. Na pročelju se nalazi kamena preslica s dvama otvorima, bez postavljenih zvona.
Crkva je jednobrodna građevina s izbočenim pačetvorinastim svetištem, uzdignutim u odnosu na lađu za jednu stubu i odijeljenim od puka oltarnom ogradom. Pod crkve popločen je kamenim škriljama, a u podu se razabiru grobnice klerika i laika sa latinskim natpisima. Većinom je riječ o pripadnicima najstarijih vrsarskih bratovština – Presvetog Sakramenta i svetoga Franje. U svetištu se nalazi nadgrobna ploča vrsarskoga župnika Luke Prodanića, umrlog 1659. godine, s reljefno izvedenim svećeničkim znakovima – hostijom i kaležom. U crkvi se nalazi glavni oltar s pripadnim retablom te dvama pokrajnjim oltarima od kojih su očuvane samo oltarne menze, dok su na mjesto retabala postavljene slike-umjetnine u sklopu izložbe sakralne umjetnosti župe Vrsar. Jedan oltar bio je posvećen svetome Franji Asiškome, dok je drugi dokumentirao skidanje Isusa s križa. U stražnjem dijelu crkve nalazi se sakristija. Crkva je obnovljena 1910., kada je dograđena sakristija, te 1915. i 1996. godine.
Premda je titular vrsarske župe sveti Martin, sveta Foška smatra se suzaštitnicom Vrsara. Razloge tome treba tražiti u osobitim crkvenim okolnostima iz sredine XVIII. te s početka XX. stoljeća. Tadašnja župna crkva posvećena svetome Martinu, koja se nalazila na tadašnjem komunalnom trgu (današnjem trgu Degrassi), bila je zarušena i napuštena sve dok 1935. godine nije izgrađena nova – današnja župna crkva svetoga Martina. U međurazdoblju se crkva svete Foške, tada najveće vrsarsko sakralno zdanje, koristila kao župna crkva, a i njezin se titular počeo poimati kao zaštitnik Vrsara budući da u župi nije postojala ni jedna crkva svetoga Martina. Stariji domaći stanovnici Vrsara stoga na osobit način štuju svetu Fošku. I ranije, tijekom obnove stare župne crkve svetoga Martina u razdoblju od 1830. do 1854. godine crkva svete Foške bila je župna crkva Vrsara.