“Vremena su se mijenjala baš kao i ugroze, no Božja vjernost ostaje”
O blagdanu sv. Blaža, u četvrtak, 3. veljače, u Vodnjanu je svečano misno slavlje predvodio prečki i pulsko biskup u miru mons. Ivan Milovan. Ove je godine ta župa proslavila 810. godina od svog osnutka.
„Radosno smo okupljeni na godišnjem slavlju blagdana svetoga Blaža, blagdana koji okuplja sve nas, vjernike župe Vodnjan te bliže i dalje okolice u molitvenom i prijateljskom zajedništvu kao jedan Božji narod i jednu veliku Božju obitelj, djecu jednoga Oca na nebesima“, rekao je mons. Milovan na početku homilije. „Današnji je blagdan uvijek posebno obilježen molitvom za zdravlje koju s vjerom upućujemo nebeskom Ocu po zagovoru ovoga slavnoga biskupa, pastira Crkve, mučenika, velikog prijatelja ljudi i pomoćnika u nevoljama života. Sv. Blažu se i ove godine posebno obraćamo pritisnuti zlom pandemije Covid-a“, naglasio je propovjednik. „Svjesni smo, unatoč golemom napretku medicine i ljekarništva, čovjek je trajno izložen bolestima razaranju i umiranju, dok hodi ovom suznom dolinom i čovjeku valja voditi trajnu mukotrpnom borbu uz pomoć naravnih i nadnaravnih sredstava. Vidimo kako se ljudi često nepotrebno dijele i polemiziraju oko sporednih stvari pa virusnu pandemiju neki prikazuju i kao Božju kaznu. Možda se tu zaboravlja na činjenicu da Bog pripušta kušnje kako bi se ljudi obratili i shvatili da je život bez Boga besmislen. Preko sićušnoga virusa i pokazala se slabost i lomljivost ljudske naravi, a time se uzdrmalo i poljuljalo oholost i umišljenu veličinu ovoga svijeta“, napomenuo je mons. Milovan.
„Nadati se je da će virusna pandemija pomoći da ljudi ponovno otkriju ljepotu vlastitoga doma, ulogu molitve i sakramenata te važnost osobe drugoga u našem životu i na našemu životnom hodu, posebno važnost obitelji pa i zajedničkog objeda i druženja. Molit ćemo danas zagovor svetog Blaža za oporavak naših bolesnika i patnika te za ustrajnost u plemenitom i prevažnom radu naših zdravstvenih djelatnika. Sveti Blaž bio je uzoran biskup, cijelim svojim srcem i životom odgovoran i svet pastir Božjeg naroda i kao takav neumoran navjestitelj evanđelja koje je radosna vijest za svakog čovjeka, ali i veliki poziv i poticaj dnevno se opredjeljivati za življenje vrednota istine, dobrote, pravde, poštenja i mira. Mi danas živimo u ozračju kada su svi svima postali krivi, a stalna su međusobna optuživanja u čemu pogotovu prednjače mediji, koji vode do još većih nemira i razdora. To se tužno preslikava kako na društveni, tako i na osobni i obiteljski život. Čuli smo u prvom čitanju kako sveti pisac zahvaljuje Bogu što im je pomogao zaštititi ga od ‘zamke prijevare jezika, od usana što laži kuju’. Nema čovjeka na ovom svijetu koji nije bio žrtva zlih jezika i onih koji su o njemu širili laži i mnogi će potvrditi da čovjeka laži bole više nego udarac.“
„No, protiv kulture i laži treba se boriti ponajviše širenjem Istine. To je dobro znao sveti Petar kad je u svojoj Poslanici poučio kršćane da ‘budu uvijek spremni na odgovor svojim protivnicima, ali na način da govore o nadi i to blago i s poštovanjem’. Nije se kršćanstvo širilo svijetom jer su apostoli govorili protiv drugih božanstava i vjerovanja nego zato što su naviještali radosnu vijest, govorili ljudima o Isusu Kristu“, rekao je propovjednik te nastavio, „pouka nam je svima da prestanemo biti ljudi koji su stalno protiv nečega i nekoga te da više postanemo ljudi koji će osobno promicati prave kršćanske vrednote.“
„No, pravo je pitanje kako da naš narod očuva svoju kršćansku dušu koja ga je oblikovala i spašavala kroz minula stoljeća? Današnje nam evanđelje preko Isusovih riječi nudi dva recepta. Prvi je da se među nas vrati osluškivanje Božjega šapta. Isus je, naime, rekao apostolima ‘Što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.’. Bog čovjeku uvijek progovara u njegovoj savjesti, no ako čovjeka okružuje buka onda gubi sluh za Boga“ naglasio je propovjednik. „Primjećujemo li da su naše crkve ostale danas rijetka mjesta za sluh za Boga u kojima buka nema glavnu riječ. I ova vodnjanska crkva, s relikvijama svetaca, postaje mjesto gdje mnogi ljudi osluškuju Božji šapa u vlastitoj savjesti. Mnogi ovdje stvaraju životne planove i dolaze po savjete. Zato je važno dolaziti u crkve, primati sakramente, moliti ovdje gdje nema buke koja čovjeka odvlači od Boga. Ne može ni jedan čovjek, ni jedna obitelj svjedočiti kršćanske vrednote ako ih ne njeguje u tišini vlastitog doma, ako ne razgovora o Bogu, ako ne njeguje molitvu, ako se u ljubavi ne brine za svoje članove. U suprotnom postoji opasnost da ljudi, umjesto vjernika koji kršćanskim vrijednostima oblikuju društvo, postanu tek aktivisti koji vjeruju dvolično, a vjeru doživljavaju kao poslovni projekt. Prvi lijek protiv svake dvoličnosti je otvaranje uha za osluškivanje Božjega šapta u našim savjestima. I drugi Kristov recept je da koliko god to na prvi pogled izgledalo čudno, vratimo tamu u svoj život. „Što vam govorim u tami to recite na svijetu.“, tako stoji u Evanđelju. Danas su mnogi ljudi izgubili osjećaj za noć i dan, za tamu i svjetlo jer život kao da se ne prestanu zbio pred reflektorima ne živi.“
„Današnji čovjek praktički već od rođenja živi u neprestanom blještavilo manjih i većih ekrana. Pogubnost toga shvatili su školski sustavi u inozemstvu koji sada pokušavaju ublažiti nekontrolirano korištenje suvremenih tehnologija među djecom i mladima. Ne događa li se upravo danas da se mnogi udaljuju jedni od drugih dok istodobno nastoje na različitim mrežama prikazati gotovo sve što im se u životu događa. Život koji se preko svake mjere provodi u blještavilo ekrana mogao bi se nazvati ‘sindromom kockarnice’ jer kockarnice su namjerno tako građene da nema prozora nego im ambijent čini blještavilo svjetala kojima je cilj stvoriti dojam da je vrijeme stalo, da nema ni noći ni dana, a čovjeku su potrebni i dan i noć i svjetlo i tama, jer često u skrovitosti Bog progovara o čovjeku. Bog govori čovjeku čak i u onim tamama koje nazivamo padovima pod pritiskom životnih nedaća. Često se događa, kad čovjek misli da je upao u tamu, kad misli da nema izlaza, tada u vjeri u Boga vidi svjetlo koje ga spašava. Zato nam je potrebna i tama. Potrebna nam je mistika, potreban nam Bog koji govori u skrovitosti da se ne bismo bojali u svijetu i pod svjetlom naviještati Božju Istinu o braku, o obitelji, o nepovredivosti čovjekova života i njegova dostojanstva od začeća do prirodne smrti.“
„Svaki naraštaj koji hodočasti u ovu crkvu svetog Blaža pratile su njihove nedaće. Nekad su to bili ratovi, nekada progonstva nekada okrutne ideologije, a nizali su se i epidemije i bolesti s kakvom se i danas suočavamo. Vremena su se mijenjala baš kao i ugroze, no Božja vjernost ostaje. Nama se njegova vjernost očituje i po zagovoru koji nam dolazi po svetom Blažu. Neka za nas moli i neka nas zagovara da znamo u svako doba čuti Božju šapat, da možemo pronalaziti svjetlo vjere i u tami te da se u današnje vrijeme možemo hrabro priznavati Kristovim među ljudima. Da smo mi Bogu vrijedni, čuli smo, daleko više od vrabaca, pokazao nam je i time što nam je dao i daje u svetištima, kao i u ovoj crkvi svetog Blaža, doživjeti blizinu i zagovor njegovih svetih. Molimo ovaj narod nikada ne izigra to Božje povjerenje“, zaključio je mons. Milovan.
Na kraju misnoga slavlja biskup je blagoslovio restauriranu kopiju Torinskog platna koja će biti izložena u toj crkvi, a koju je župnik Jelenić prvi put predstavio javnosti na konferenciji za medije uoči blagdana sv. Blaža 2020. godine.
Župnik je na kraju mise zaslužnim župnim suradnicima i podupirateljima uručio prigodne darove u znak zahvale.
Kako je vodnjanština poznata po izuzetno kvalitetnim maslinovim uljima ove je godine povodom blagdana Svetog Blaža naglasak stavljen i na blagoslov ulja.
Proizvođači maslinovog ulja cijele vodnjanštine donirali su svoja extra djevičanska maslinova ulja koja će biti ponuđena na prodaju pri čemu će prihod od prodaje ulja, u posebno pakiranoj ambalaži, biti namijenjen za održavanje i uređenje sakralnih objekata. Ovaj događaj ima i značajnu simboličku vrijednost zajedništva i povezivanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava oko tradicije i molitve te sudjelovanja u životu župe.(G. Krizman)