Veliki petak u pulskoj katedrali
U pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja predvodio je obrede Velikog petka, 18. travnja ove godine. Uz biskupa su sudjelovali generalni vikar preč. Rikardo Lekaj koji je ujedno i župnik pulske katedrale, vlč. Alejandro Castillo Jimenez, vlč. Piergiorgio De Angelis, vlč. Carlos Arturo Farfan Fonseca, vlč. Maksimilijan Ferlin, vlč. Zygmunt Ciba i vlč. Dragutin Petrović. Uz ministrante i bogoslove pomagali su đakon vlč. Luka Jakopić i đakon vlč. Francesco Falsseti.
Nakon navještaja Muke Gospodnje, biskup je okupljenoj zajednici uputio svoju pastirsku riječ pozvavši sve nazočne da u Bibliji prepoznaju svoje spasenje. Biskup se osvrnuo na tekst proroka Izaije koji govori o patnji Sluge Jahvina: „Tako mu je lice bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka“.
„Na temelju svetopisamskih opisa nastali su bezbrojni članci, pjesme, meditacije, pa i filmovi. Među posljednjim je film „Pasija“ za koji neki kažu da je previše krvi. Pitam se, kako je tek izgledala muka Kristova uživo, ako je filmski prikaz takav. Kako je bilo sve to gledati Isusovoj Majci Mariji? Dobar je znak da nas užasava patnja Krista nepravedno osuđena. No, dobro se prisjetiti da smo i mi nerijetko oni koji svojim grijesima zadajemo bol i rane Kristu Gospodinu“, rekao je biskup Ivan.
Napomenuo je kako je Euharistija trajni poziv na ispit savjesti o prihvaćanju Krista u sakramentu svete Pričesti i bolesničkog pomazanja. U nesigurnoj budućnosti pred kojom se nalaze apostoli, stoji Euharistijski Isus i njegova Riječ kao istinski oslonac i okrjepa. Isus je živa Riječ; Euharistija je živi Isus. Živi među njima na jedan drugačiji tajanstven način. Na tu Isusovu gestu samo možemo reći: Tajna vjere!
Iz vlastitog iskustva biskup Ivan je posvjedočio da je križ najbolja škola u kojoj se uči vjerovati, ljubiti, nadati se i pobjeđivati sve protivštine života. Kao ljude križ nas pritišće, žulja ali kad ga se s ljubavlju u vjeri i nadi prihvati, tada križ ozdravlja, liječi i uzdiže u nebeske čudesne prostore. Tišina koju Crkva živi u vremenu Svetoga trodnevlja, sve do Uskrsnog bdijenja, ima snažnu poruku obraćenja na koju nas poziva primjer raspetoga razbojnika: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje“ (Lk 23,42); kao i rimskoga vojnika: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sn Božji“ (Mk 15,39).
Na kraju propovjedi biskup Štironja je u kontekstu Jubilejske godine pozvao prisutne na povratak na izvore vjere, kako bismo crpeći snagu iz korijena Crkve bili graditelji boljega društva i boljega svijeta opredjeljujući se za Kristov način svjedočenja ljubavi. Budimo hodočasnici nade unatoč svim protivštinama na koje nailazimo, osobito protivštine rata, mržnje, i svih ekonomskih, političkih i društvenih previranja. Zajedno s rimskim vojnikom i desnim razbojnikom ispovjedimo svoju vjeru u Isusa, Sina Božjega, živi Kruh koji je s neba sišao, Raspetog pravednika i Spasitelja, zaključio je biskup.
Nakon kratke molitve u tišini, uslijedila je Sveopća molitva Crkve, Obred čašćenja križa te Obred svete pričesti koji je završio vraćanjem Svetoga Otajstva u sporedno svetohranište gdje su vjernici u tišini mogli snažno osjetiti događaj muke i smrti Kristove.
