Veliki petak u pulskoj katedrali

Obrede Velikog petka, 7. travnja 2023.,  je porečki i pulski biskup ordinarij mons. Ivan Štironja predvodio u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. U koncelebraciji su bili: kancelar biskupije mons. Sergiije Jelenić, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te umirovljeni svećenici Aleksandar i Dragutin Petrović.

Biskup je Obrede Velikog petka započeo pokajničkim činom u prostraciji.

„Upravo smo odslušali opis jednoga najpotresnijeg događaja koji je ikad zabilježen“, rekao je na početku homilije biskup Ivan, govoreći o prikazu Muke Isusa Krista iz Evanđelja po Ivanu. „Svaki detalj dira u srce svakoga čovjeka, pogotovu kršćanina. Posebni se osjećaji bude u nama onda kada to vidimo u obliku filma. Isusovo raspeće i smrt na križu ni nevjernike ne ostavlja ravnodušnima. Neki kažu da je u filmu o muci Kristovoj previše krvi i brutalnosti. Usuđujem se reći da nema brutalnosti ni blizu onomu koliko je u stvarnosti bilo.” 

“Pred izvješćem u Muci pozvani smo sudjelovati u drami Isusovog proživljavanja fizičke patnje, no nadasve u onoj unutarnjoj drami, koja ima jedan kompleksan sadržaj činjenica i osoba, kojih se svi možemo otkriti dionicima”, nastavio je biskup propovijed na talijanskom jeziku, sukladno uzusu dvojezičnosti u pulskoj katedrali, gdje se redovito okupljaju pripadnici talijanske nacionalne manjine na misi na talijanskom jeziku.

„Kristova muka i smrt događaj je beskrajne žalosti, ali isto tako i događaj beskrajne radosti“, nastavio je biskup, pojasnivši da je „Događaj žalosti, jer je Isusa razapela ljudska zloća i grijeh; a radosti, jer je Isus prihvatio smrt da otkupi i oslobodi nas grješnike.“ 

„Posljednji atom snage, posljednju kapljicu krvi darovao za nas ljude“

„Isus je uzdignut na križ sve ljude privukao k sebi, a to znači da je na sebe uzeo sve naše boli, poteškoće, grijehe…Dobrovoljnim i slobodnim prihvaćanjem križa, ušao je u naše živote. Čuli smo u Evanđelju kako Isusovi mučitelji viču: „Sidi s križa, pa ćemo ti vjerovati”.“, „No“, nastavio je propovjednik, „Isus se nije dao ni smesti ni prevariti. Njegova predanost volji Očevoj i ljubav prema čovjeku ostala je autentična upravo zbog toga što je ostao na križu i posljednji atom snage, posljednju kapljicu krvi darovao za nas ljude. Isus nije prihvatio križ jer je morao, mogao ga je izbjeći, nego ga je prihvatio jer je tako želio, je  je tako htio.“

„Tim radikalnim darivanjem postao je nezamjenjiv i nenadmašiv u ljubavi. To je vrhunac predanja i darovanosti. Život dati za posrnule ljude, ne gledajući tko je prijatelj, a tko neprijatelj, potpuna jednostavna darovanost za sve.“

Biskup se potom osvrnuo na starozavjetna čitanja gdje prorok Izaija opisuje slugu Jahvina te tako potvrđuje svu tragediju čovjekova traganja do puta spasenja. „U tim prorokovim riječima prepoznajemo sebe u traženju spasenja, kao i Isusa koji se žrtvuje radi našega spasenja. Poslanica Hebrejima tako jasno naglašava da samo zahvaljujući Kristu, sluzi Jahvinu imamo pristup Ocu, zahvaljujući Kristu i njegovu križu mi imamo stalni putokaz prema nebu. Zato pisac poslanice poziva da se čvrsto držimo vjere Crkve koja neumorno svjedoči o snazi križa bez obzira koliko je razapinju. Crkva će tako i dalje naviještati da je križ znak pobjede koji vodi k Bogu.“, rekao je biskup.

O čašćenju križa

“Čovjek po svojoj krhkoj naravi bježi od križa. No, gledano očima Kristova vjernika, morali bismo se zamisliti ako na našem životnom putu ne postoje križevi, ako nemamo baš nikakva križa. Križ koji je bio sprava za mučenje Isus je preobrazio u spravu spasenja, spravu pobjede. Iskustvo vjere nas uči da križ prihvaćen iz ljubavi prema Isusu vodi u vječnost. Zato i kličemo: Častimo te križu sveti na kom umrije Isus spas… Časteći križ, dajemo Kristu pohvalu i zahvalu što nam je osmislio sve životne križeve, i učinio da i naši križevi sjedinjeni s njegovim, postaju spasonosni.“

„Za koji trenutak križ, taj znak pobjede i spasenja, počastit ćemo svojim poljupcem ili dodirom ruke. Time ćemo očitovati poštovanje Kristu i kazati mu da smo u njegovu križu i križnom putu prepoznali njegovu beskrajnu dobrotu i ljubav. Očitovat ćemo mu poštovanje što je ostao poslušan do smrti na križu, te ga moliti da nam pomogne uzeti svoj križ i poći za njim kako bi i naš križ bio uzvišen“, napomenuo je mons. Štironja. 

„Braćo i sestre, tekst o muci Isusovoj kojega smo maločas čuli, ta drama Isusove muke i smrti, koja je uvertira Kristovu uskrsnuću, neka nam bude poziv da se što tješnje približimo i povežemo sa svojim Spasiteljem i Otkupiteljem u čijoj muci susrećemo i prepoznajemo svoju muku; muku svoje obitelji i naroda, svoje Crkve“, istaknuo je propovjednik.  

“Okruženi smo Platima, Judama, svjetinom…“

„Zasigurno, svatko od nas ima svoju muku i svoj križ na koji treba biti razapet. Ta svi smo okruženi Pilatima koji peru ruke nad našom sudbinom; okruženi smo slugama tuđih gospodara koji se rugaju našim mukama; pored nas su Petri koji taje svoj narodni i kršćanski identitet; ne manjkaju nam ni Jude koji se za šaku novca prodaju, prodaju baš sve pa i svoju vlastitu braću; okruženi smo svjetinom koja se, bez imalo razmišljanja, naslađuje tuđoj boli i nesreći. Nemojmo stati u začarani krug osuđivanja drugih i pranja ruku. Radije perimo noge jedni drugima, kakao je to sinoć u liturgiji Krist učinio.“

„Možda smo i svojim osobnim propustima i drugim grijesima iskusili ulogu Pilata, ili sluškinje, slugu, Petra, Jude, vojnika, velikih svećenika, svjetine. Poslušajmo pijetla savjesti od Boga darovanog svakom čovjeku.“

“Reagirajmo na prvo oglašavanje savjesti“

„Sveto trodnevlje s uskrsnom porukom poziv je da se trgnemo, obratimo se i promijenimo svoj život već na prvi pjev pijetla. Nije dobro čekati ni drugo ni treće oglašavanje savjesti, nije dobro da savjest otupi i da zamre. Korizmu smo započeli pozivom na obraćenje, pozivom da povjerujmo Evanđelju. Vjerujem da smo na to i pristali. Ovo sto smo danas čuli nije tek neka izmišljena priča nego je opis strašnog događaja koji nas ne bi smio ostaviti ravnodušnima, ili tek pasivnim promatračima. 

Ovaj prikaz Muke pomaže nam da s velikom radošću slavimo Uskrs Gospodina našega Isusa Krista, središnjeg događaja naše kršćanske vjere, jer kako je Korinćanima pisao sv. Pavao, ‘ako Isus nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje i naša vjera’,” rekao je mons. Štironja.

Osnaženi Ljubavlju Kristova križa, zajedno s cijelom Crkvom, s vjerom u srcu i molitvom na usnama, krenimo, preko svetkovine Uskrsa, prema uskrsnuću Kristovu i svomu vlastitom uskrsnuću, zaključio je mons. Štironja.

Nakon homilije uslijedila je pjevana sveopća molitva Crkve koju su otpjevali biskup Štironja i katedralni župnik vlč. Lekaj.

Zboru je ovom prigodom dirigirala Paola Batel.  

(G. Krizman)