Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali

Na Veliku subotu, 30. ožujka, Vazmeno bdjenje je u porečkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja u suslavlju s kancelarom biskupije mons. Sergijem Jelenićem, katedralnim župnikom vlč. Mladenom Pranjićem te vikarom porečke katedralne župe vlč. Boškom Čatlakom. Pri oltaru je uz asistenciju posluživao đakon Tobija Matijević.

Služba svjetla započela je u atriju povijesnog kompleksa Eufrazijane. Nakon svečanog unošenja Svjetla Kristova, Vazmeni hvalospjev veličanstveno je otpjevao biskup Ivan.

Po završetku Službe riječi ordinarij je okupljenim vjernicima uputio prigodnu homiliju.

Biskup Štironja je govoreći o uskrsnom bdijenju naglasio da nas Uskrsna svijeća poput Isusa okuplja na slušanje i tumačenje Božje riječi. Okupljeni oko Isusa koji je Svjetlo svijeta, pozvani smo da uz pomoć Crkve budemo dionici njegove slavne pobjede, te zajedno s njime prijeđemo iz smrti u život. „To nas tješi i budi u nama nadu vječne radosti“ naglasio je biskup Ivan.

Osvrćući se na biblijske tekstove, osobito one o stvaranju, propovjednik se upitao: „Gdje je nestao taj prvotni sklad koji je Bog utkao u sve što je stvorio? Odakle ta pomutnja, taj nered koji se uvukao u sve pore čovjekova života? Odakle ta silna želja za egoizmom, prednjačenjem i vladanjem, odakle ta bolesna želja do apsolutizma i anarhije?“

Odgovor na ovo pitanje biskup je pronašao u grijehu koji je „našao svoj topli dom u čovjekovu srcu. A izvorni i najveći grijeh je pobuna protiv Boga, pogubna želja u čovjekovu srcu da vlada umjesto Boga, čak i onim što je Bog stvorio. No, ne radi se ovdje samo o jednomu grijehu, nego o mnoštvu grijeha a Crkva upozorava na onih Sedam glavnih. Zasigurno ih dobro znademo. I ne bi bilo dobro da ih zaboravimo. A bilo bi najbolje da po njima svakodnevno ispitujemo svoju savjest pa i po više puta dnevno kako su to činili brojni svetci i blaženici, među kojima je i naš bl. Miroslav Bulešić“.

Kao pomoć u traženju rješenja u kojima se nalazi čovjek i čitavo društvo, biskup Štironja je pozvao na vjeru u Boga: „Vjerujemo da se svaki kaos, svaki nemir i nered, svaki grijeh i mržnja mogu pobijediti s Bogom. Onaj tko s Bogom gradi svoju sadašnjost i budućnost ne može izgubiti. O tomu svjedoči Uskrsli Isus, čije je tijelo ubijeno i sahranjeno, ali je sve to pobijedio i uskrsnuo“. Stoga je pozvao mladež i djecu da se otvore Uskrslom pobjedniku kako bi u njihovim srcima probudio opredjeljenje za svjetlo umjesto tame, za život umjesto smrti, za ljubav i mir umjesto mržnje i rata: „Neka nas sve ova Uskrsna sveta noć potakne na istinsko obraćenje, povratak Bogu koji nam osmišljava putove, bez kojega nema potpune i vječne sreće“.

U nastavku svoje propovijedi, biskup se osvrnuo na evanđeoski tekst (Mk 16,1-8), koji govori o ženama koje su se uputile na Isusov grob i koje su prve spoznale da je Isusov grob prazan. Iznenađene i prestrašene požurile su u grad da o tomu obavijeste učenike. Biskup je naglasio da događaj Uskrsa uvijek iznenađuje, da u čovjekovu srcu budi strah i pitanja kao i želju da pronađe istinu i bolje upozna Pisma. Stoga je naglasio: „Čovjekov život se odvija između istine i neistine, između informacija i dezinformacija, između svjetla i mraka, između života i smrti. Samo je pitanje za što ćemo se opredijeliti. Uz to, čovjek čuje i shvaća površno i djelomično, često čuje samo ono što želi čuti. Tako i pamti. Informacije koje šalje i koje prima, nisu cjelovite. Uzmimo samo izjavu mladića u grobu: ‘Uskrsnu! Nije ovdje!’, kako piše sv. Marko. Cjelovita istina o Nazarećaninu glasi: Uskrsnuo je! Nije ovdje! Oni koji prihvaćaju Isusa, koji ga žele vidjeti živa, vjeruju da je uskrsnuo. No oni koji to ne žele, čuju i prihvaćaju samo onaj drugi dio informacije: Nije ovdje!“   

Biskup Štironja je na kraju svoje propovijedi čestitao prisutnima svetkovinu Uskrsa te pozvao: „Mi kršćani, koji ljubimo život i vjerujemo da smrt nije kraj, vjerujemo da je Isus živ, da je s nama i među nama kako je i obećao. Za nas je posebno prisutan u Presvetoj Euharistiji, u Pismima koja čitanjem i slušanjem svakodnevno upoznajemo. I ne samo da vjerujemo da je Isus uskrsnuo nego vjerujemo da ćemo i mi s njime uskrsnuti na novi i vječni život; vjerujemo da je on naš raspeti i uskrsnuli Otkupitelj i Spasitelj, koji je naše boli na sebe uzeo, pobijedio smrt, prešao u radost vječnoga života i pozvao nas da budemo dionici njegove vječne Gozbe u nebu. To vjerujemo, to svjedočimo i živimo“.

Uslijedila je Krsna služba s blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja te euharistijska služba kojom je privedena kraju liturgija Vazmenog bdjenja.

Prije otpusnog blagoslova katedralni župnik vlč. Mlade Pranjić zahvalio je biskupu na upućenim riječima te na predvođenju Vazmenog bdjenja, a ujedno je izrazio uskrsne čestitke okupljenima, osim na hrvatskom, također i na talijanskom i albanskom jeziku.

Župnik Pranjić je na kraju blagoslovio hranu uskrsnog doručka.

Liturgija Vazmenog bdijenja završena je svečanim otpusnim blagoslovom kojeg je okupljenima udijelio biskup Štironja.