Subota, 16 studenoga, 2024
Novosti

“Večeras trebamo obnoviti svoju vjeru i vratiti se na korijene”

Večeras trebamo obnoviti svoju vjeru i vratiti se na korijene, rekao je biskup Kutleša u homiliji Vazmenog bdjenja. Treba se u životu vratiti onome što je najvrjednije, vjeri koju trebamo čuvati od djetinjstva do smrti. Ta vjera je temelj svih odnosa, od obiteljskih do društvenih. Jer, kada izgubimo vjeru u čovjeka onda se prekidaju svi odnosi. Zato jedni drugima trebamo vjerovati, biti ljudi od povjerenja i ljudi koji će zadobiti to povjerenje, a koje se, znamo, vrlo lako gubi. I mi pred Bogom polažemo ispit jesmo li tu vjeru izgubili ili zatajili. U susretu s Isusom Kristom svi se trebamo opredijeliti, ili si za ili si protiv.

U porečkoj katedrali misu Vazmenog bdjenja predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. sc. Dražen Kutleša. Nakon blagoslova vatre u povijesnom atriju te drevne bazilike uslijedio je Hvalospjev Uskrsnoj svijeći koje je ove godine otpjevao Tomislav Čoga iz Funtane.

Nakon čitanja Službe riječi i Evanđelja biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na 4 faze, 4 službe koje se obredno odvijaju tijekom mise Vazmenog bdjenja. Istaknuo da prva faza, Služba svjetla u središte stavlja Uskrsnu svijeću koja simbolizira Krista. Svjetlo uvijek služi da se odagna tama. U tami uvijek tražimo tračak svjetlosti kako bi se mogli orijentirati. To svjetlo je Isus Krist koji nama pokazuje kojim putem krenuti. Bez toga svjetla, kako pojedinac, tako i svijet, ne može ići u pravom smjeru i ne može se boriti protiv onoga zla koje vlada svijetom. Zato častimo svijeću kao simbol Isusa Krista.

Drugi dio liturgije Vazmenog bdjenja  je Služba riječi, nastavio je biskup. Podsjetio je na čitanje o tome kako Bog kuša Abrahama, istaknuo je kako je on položio ispit, te ga se zato sjećamo i mi kršćani, ali i Židovi, kao praoca naše vjere. I nas ova Liturgija riječi u prvome redu poziva da vjerujemo. Sve što je stvoreno na ovome svijetu stvoreno je Riječju Božjom. Zato Riječ ima jednu od glavnih funkcija u liturgiji. Zato kažemo da mi počinjemo vidjeti tako što slušamo što nam drugi govore. I Riječ je prenošena s koljena na koljena. Kao vjernici uvijek trebamo paziti na tu Riječ, ne samo da je trebamo shvaćati i prihvaćati nego i upućivati i naviještati tu Radosnu vijest dugim ljudima.

Govoreći o trećem dijelu liturgije Vazmenog bdjenja, Krsnoj službi, biskup je istaknuo kako je u centru voda. Ona je simbol života, ali i simbol čišćenja od grijeha. Zato moramo biti uronjeni u tu vodu kako bi bili kršteni i kako bi mogli živjeti u svjetlu vjere. U liturgiji vazmenog bdjenja u Krsnoj službi postoji i obnova krsnih obećanja. Podsjećanje je to na trenutak kada su naši roditelji na krštenju za nas obećali da će nas odgajati u vjeri. Večeras trebamo obnoviti svoju vjeru i vratiti se na korijene. Treba se u životu vratiti onome što je najvrjednije, vjeri koju trebamo čuvati od djetinjstva do smrti. Ta vjera je temelj svih odnosa, od obiteljskih do društvenih. Jer, kada izgubimo vjeru u čovjeka onda se prekidaju bračni i svi drugi odnosi. Zato jedni drugima trebamo vjerovati, biti ljudi od povjerenja i ljudi koji će zadobiti to povjerenje, a koje se, znamo vrlo lako gubi. I mi pred Bogom polažemo ispit jesmo li tu vjeru izgubili ili zatajili. U susretu s Isusom Kristom svi se trebamo opredijeliti, ili si za ili si protiv. Ne možeš reći ja sam neutralan nego jednostavno svatko mora u svojoj nutrini dati odgovor. Vjerujem da mi, koji se nalazimo ovdje večeras, smo svi za Isusa Krista. No svjesni smo da znamo pasti, izdati i zatajiti Isusa. Ponekad u Isusu tražimo neke svoje interese ili druge aspekte koje smo vidjeli tijekom događaja kojih se podsjećamo u Velikom tjednu. Mi se kajemo, i želimo ići naprijed, i da naša vjera raste. A vjeruje se srcem, ne toliko očima, i razumom, nego onim što čovjek u dubini duše osjeća i što treba priznati svome Gospodinu.

Posljednji dio liturgije Vazmenog bdjenje je euharistijska služba, nastavio je biskup. Podsjećanje je to, ali i spomen čin na ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri. Osim podsjećanja to je i uprisutnjivanje svega onoga što je Isus učinio i vjerujemo da je on među nama i da je prisutan u svetoj hostiji. Zato ga na poseban način štujemo U Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Neka nam ova sveta noć bude poticaj da u životu budemo ono što su naši stari svjedočili za nas, da ne iznevjerimo svoje roditelje i sve one koji su nas donijeli na krštenje nego da budemo osobe koje će poštivati njihova obećanja, ali ispoštivati i ona obećanja koja smo dali radi svoje djece i u čiji smo odgoj uložili toliki trud, zaključio je biskup. 

Na kraju mise, katedralni župnik, preč. Milan Zgrablić čestitao je svima okupljenima svetkovinu Uskrsa, a učinio je to i na talijanskom i njemačkom jeziku, obzirom da na mise Vazmenog bdjenja i svetkovine Uskrsa u porečkoj katedrali dolaze i brojni inozemni gosti koji u Istri tradicionalno provode dane Uskrsnih blagdana.