Vazmeno bdjenje u porečkoj bazilici
Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali Uznesenja Marijina predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša u zajedništvu s više svećenika. Prigodnu homiliju izrekao je vlč. Mladen Pranjić, svećenik Porečke i Pulske biskupije na studiju u Rimu.
Nakon blagoslova vatre u povijesnom atriju bazilike te ulazne procesije, Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je Mario Eterović, voditelj porečkog katedralnog zbora.
Vlč. Pranjić je započeo prigodnu homiliju citirajući Hvalospjev uskrsnoj svijeći: „O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa Stvoriteljem.“ Istaknuvši kako misterij uskrsne noći spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, podsjetio je, već od najranijih vremena bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali prijelaz iz zemlje u nebo, jer to je Uskrs – prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. Kao što su i prije Krista vjernici bdjeli sjećajući se te noći oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog ropstva i danas vjernici, jer ih Bog oslobađa od zla, izlaze u novi život. Ostavljaju Egipat i krive bogove idu za pravim Bogom Spasiteljem. Tko se ne odluči za polazak, izlazak, taj ostaje u ropstvu dosadašnjeg života koji ga drži u ropstvu ovozemaljskih vrednota, i on tako ne može osjetiti ljepotu života s Bogom.
Cilj oslobođenja iz Egipta je sasvim jasan, svi se moraju na Sinaju susresti s Bogom te iskusiti njegovo milosrđe i njegovu Ljubav, rekao je propovjednik te nastavio, taj susret mora izmijeniti svakog pojedinca, svako srce tako da zablista dobrotom, ljubavlju i poštenjem. Susret s Bogom označava spoznaju puta prave slobode i vlastitog ostvarenja, čovjek u ovoj noći postaje slobodan za ljubav, dobrotu i poštenje. Osnovni zov Uskrsa je oslobođenje za Boga, čovjek je doveden do toga da može učiniti savez s Bogom živim i jakim i da s njim uspostavi nezamislivi savez intimnosti, rekao je vlč. Pranjić.
Propovjednik je nadalje podsjetio na riječi proroka Ezekiela, kako je Izrael sve onečistio svojim ponašanjem i životom dok je još bio u svojoj zemlji. Povratak je moguć samo po Božjem djelovanju „Očistit ću vas vodom čistom i bit ćete očišćeni.“ Očišćenje se može dogoditi samo ako čovjek promijeni svoje srce koje ga vuče u ropstvo, potrebno mu je novo srce, koje ljubi, koje se daruje i koje oprašta.
Vlč. Pranjić je nadalje podsjetio kako je Krist svojom krvlju platio otkupninu za Adamov grijeh, otkupivši time i nas, da možemo živjeti slobodu sinova Božjih. Taj privilegij darovan nam je ove noći Kristovim uskrsnućem. Jer ovo je noć našeg oslobođenja, posinjenja i slobode, novoga čovjeka i novoga čovječanstva, kada se sve ostarjelo pomlađuje i sve vraća na početak.
Citirajući potom ulomak iz Novog zavjeta u kojem je opisano kako Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma idu na Kristov grob očekujući ga naći mrtvoga, vlč. Pranjić je naglasio kako nam to zorno pokazuje da upravo ondje gdje prestaje svaka ljudska nada, gdje je čovjek nemoćan, upravo se ondje očituje Božja snaga. Bog je, u konačnici poraz i smrt svoga Sina premetnuo u slavu uskrsnuća. Božje je to djelo kojim su konačno poraženi smrti grijeh, oholost i mržnja. Stoga mi možemo uskliknuti – uistinu je uskrsnuo, živ je!, zaključio je propovjednik.
Prije završnog blagoslova biskup je tradicionalno blagoslovio uskrsnu hranu.