Vazmeno bdjenje je u porečkoj katedrali

Vazmeno bdjenje je u porečkoj katedrali predvodio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša u suslavlju s imenovanim nadbiskupom koadjutorom zadarskim mons. Milanom Zgrablićem, kancelarom biskupije mons. Sergijem Jelenićem te vikarom porečke katedralne župe vlč. Boškom Čatlakom.

Bdijenje je započelo blagoslovom vatre u atriju porečke katedrale odakle su nadbiskup, imenovani nadbiskup i koncelebranti s uskrsnom svijećom ušli u mračnu katedralu.

Prigodnu homiliju izrekao je kancelar, mons. Sergije Jelenić. „U ovoj svetoj noći, u Vazmenom bdjenju slavimo najvažniji događaj za čovječanstvo – Isusovu pobjedu nad smrću, nad zlom. Kroz četiri službe u ovom slavlju mi postajemo dionici spasa koji nam je Isus ostvario“, podsjetio je kancelar te je u nastavku pojasnio: u Službi svjetla, uz uskrsnu svijeću koja je simbol Isusa Krista, svjetla svijeta mi jasno raspoznajemo svoj životni hod i poziv;

u Službi Riječi razmatramo divna djela koja je Bog činio u svome narodu kroz povijest; u Krsnoj službi spoznajemo kako sakramentom krštenja iz smrti prelazimo u život, a u u Euharistijskoj službi mi, Božji narod nanovo rođen iz krštenja, prinosimo spomen-čin Gospodina u činu zahvaljivanja i hranimo se slavnim tijelom uskrslog Krista.“

„Isusovo uskrsnuće je pobjeda nad smrću i sigurna nada svakom čovjeku da zlo i smrt neće imati posljednju riječ, već život i radost“, rekao je mons. Jelenić. „Evanđelja o tome donose izvješća, kao i o velikoj ljubavi Božjoj za čovjeka u Isusu Kristu. Isus je za spas svih ljudi prihvatio križ i na njemu predao svoj duh. Umro je za ljude, da im se grijesi oproste, da se vrate na pravi put. Isus je uskrsnuo, pobijedio je smrt i ušao u život vječni i za sve nas, da i mi s Isusom Kristom prolazimo ovom zemljom čineći dobro, nosimo svakodnevni križ i da po svojoj smrti s Kristom uskrsnemo, zauvijek živimo.“

„Uza sve mogućnosti koje čovječanstvo danas posjeduje i po kojima bi ljudi mogli uistinu bolje, mirnije i sretnije živjeti, to se ne događa“, nastavio je propovjednik. „Danomice nas zapljuskuju informacije o ratovima, terorizmu, teškim bolestima, gladi, katastrofama,… Nije teško uočiti da su kod mnogih međuljudski odnosi zatrovani: ne poštuju se roditelji, stariji, djeca. Ne cijeni se i ne čuva život, osobito tuđi. Uništava se priroda, zagađuje okoliš. Izgleda kao da je sve na prodaju, da se sve može novcem kupiti. A čovjek je u tom „suvremenom i vrlo naprednom“ svijetu sve usamljeniji, sve nesretniji. Bježi od drugih i od sebe. U dubini svoga srca osjeća da nije to ono što bi trebalo biti, da nije za to stvoren. Čezne za nečim višim, boljim što bi ga moglo ispuniti, učiniti sretnim.“

„Upravo u tu i takvu ljudsku stvarnost silazi Božja dobrota, Božja ljubav. Utjelovljuje se Sin Božji, postaje čovjekom da bi se približio svakom čovjeku, da bi svakoga čovjeka pozvao na spasenje, na život koji mu je Bog namijenio i za što ga je stvorio. Pozivao je sve i svojom riječju i svojim životom“, istaknuo je mons. Jelenić.

 „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane“, rekoše anđeli ženama koje su došle do groba u nedjelju rano ujutro pomazati Isusovo mrtvo tijelo. Isusov grob je prazan. Isus je živ. Uzalud je tražiti Živoga među mrtvima, jer ga nema. Njegov je grob ostao prazan, ali se mnoštvo oko njega okupljalo i krštavalo, kao što to čini i danas, u ime Onoga koji je nekada tu ležao, ali sada je živ s njima, premda nevidljivo. I taj narod, to mnoštvo vjeruje u Njega i njegove riječi: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, citirao je propovjednik.

„Svi koji Isusa Krista prihvaćaju kao Spasitelja, koji primaju njegovu Riječ i istinski po njoj žive postaju radosni, sretni ljudi koji vide cilj svojega života i znaju put koji ih vodi u život vječni. Iako je taj put često obilježen križem, patnjom, trpljenjem, a bio je takav i Isusov put, kršćanin ne odustaje, nego ustraje do kraja. Štoviše, i drugima pomaže nositi njihove križeve, ublažava njihove boli, žrtvuje se za njih. Kršćanin tako u ovu tešku životnu sredinu donosi ljudima sigurni tračak nade, vraća osmijeh i otkriva smisao života. To znači uskrsnuti – već sada i ovdje na zemlji biti u vječnom životu, ostvarivati Božji plan – biti u zajedništvu s Bogom. To je i garancija da će ozračja ljudskih sredina biti prijateljska, bratska, otvorenija za sve“, ohrabrio je sve okupljene mons. Jelenić.

„U ovoj svetoj noći započeli smo slaviti Uskrs nakon Cvjetnice i Velikog petka. Isus je pobijedio zlo i smrt. Slavno je uskrsnuo, jer smrt nad njime ne može vladati. Isus je uskrsnuo da bismo i mi svi zajedno s njime uskrsnuli. Čovjek zbog svoga grijeha ne mora zdvajati. Isus nam je dao nadu, nudi nam mir i život vječni. Čovjeku je pokajati se, zatražiti oproštenje, pomiriti se s Bogom i čovjekom i svanut će zora uskrsnuća, jer Bog je čovjeka stvorio za život, a ne za smrt. I zato svi oni koji vjerom prihvaćaju Isusovo uskrsnuće i sami tvore “Crkvu koja je bila, jest i mora biti uvijek poruka o onom što dolazi”, jer na praznom grobu tj. na uskrsnuću rodila se i nada u budućnost“, naglasio je kancelar, te je zaključio potaknuvši: „Isusovo uskrsnuće je poziv svakom kršćaninu, svakom čovjeku dobre volje da otkrije svoj životni poziv, poslanje i da ga u potpunosti ostvari. Samo tako će naš svijet postati bolji, sretniji i sigurniji.“

„Krist je uskrsnuo! Uskrsnuo je doista! Aleluja! Neka s Njime uskrsne i nada naša! Aleluja! I zato vama i svima vašima koji su kod kuće ili daleko po svijetu, a osobito onima koji trpe ili su bolesni, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs!“, zaključio je uskrsnom čestitkom mons. Jelenić.

(Foto: M. Martinčević)