Vazmeno bdijenje i Uskrs u Poreču

U porečkoj Eufrazijevoj bazilici vazmeno bdijenje i svečano misno slavlje na Uskrs predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Milovan.

U homiliji Vazmenog bdijenja biskup je između ostalog naglasio Kristove riječi „Uskrsnuh i zauvjek sam s tobom“ koje Krist govori i nama, „kamo god pošli, i u padovima on je sa nama, i u samoj smrti on je s nama, on tamu pretvara u svjetlo.“ „Po krštenju stavljamo svoj život u njegove ruke, naš život pripada Kristu, a ne nama samima, ali time više nismo sami ni u smrti, naglasio je biskup. „Ključ za vrata smrti je upravo križ koji je znak bezgranične Božje ljubavi prema čovjeku, a rane su znak te ljubavi koja je jača i od smrti. Krist je pokazao da je ljubav jača od smrti i od zla, ta je ljubav njega dovela k nama a sada ga vodi u slavu Očevu, po toj ljubavi on nas vodi sa sobom, i mi silazimo u tamu svijeta ali s njim ćemo uzići“ istaknuo je biskup, zaključivši riječima „nauči nas Gospodine živjeti u ljubavi prema tebi i braći i donositi svjetlo vjere i nade ljudima oko nas.“

Na dan dan Uskrsnuća Gospodinova misa koju je prevodio biskup ordinarij u direktnom je prijenosu bila emitirana na valovima radio postaja s ovog područja. „S vjernicima katolicima kao i drugim kršćanima, po svim kontinentima svijeta – slavimo danas središnje otajstvo kršćanske vjere koje je temelj sve naše kršćanske vjere i nade, a to je: Isus iz Nazareta, koji je bio razapet, uskrsnuo je 3. dan po Pismima.“ istaknuo je biskup u svom obraćanju vjernicima. Spomenuvši riječi navještaja „Što tražite živoga među mrtvima? Uskrsnuo je, nije ovdje!“ biskup je rekao kako su žene, koje su prve došle na grob, i učenici, proživljavali tjeskobu, nevjeru, bespomoćnost „no tog prvog dana u tjednu, njima takvima, ukazuje se Uskrsli- bio je to doživljaj i iskustvo koje će promjeniti njihove živote i postati najveća i spasonosna novost za čovječanstvo.“ Govoreći o vjeri apostola biskup je spomenuo riječi sv. Tome „Dok ne stavim svoje ruke u njegov ranjeni bok, i svoj prst na njegove rane, neću vjerovati“ te naglasio kako je „ vjera apostola, a po njima i cijele Crkve do danas, utemeljena je na činjenici života, naučavanja, čudesa, muke i smrti Isusa iz Nazareta, na ukazanjima Uskrslog Isusa tijekom 40 dana i na poslanju dara Duha Svetoga na blagdan Duhova-Duh sveti pomoći će im u potpunom razumjevanju osobe i poslanja Isusova te im dati snage za propovijedanje spasenja u Kristu za sve ljude, do granica svijeta.“

„Gospodin moj i Bog moj!“ Ova ispovijest Tomine vjere poziv je svim kršćanima da u uskrsnim danima obnove vlastitu vjeru te u ovom modernom svijetu, velikih tehničkih dostignuća ali i duhovnih lutanja i moralnih padova, svijetu razdiranom nevjerom –budu svjedoci evanđeoske vjere, nade i ljubavi. Svi smo mi, poput apostola Tome, ponekad izmučeni i nevjerom i sumnjama i slabošću.“

Biskup je nadalje istaknuo kako su rane Isusuove bile Tomi problem za vjerovanje. „Rane svijeta danas-zlo u svijetu, patnje nevinih, stradanja malih ljudi-problem su mnogim dobronamjernim tražiteljima istine i svima nama. Baš po svojim ranama i po smrti Isus je izvršio svoje djelo spasenja čovječanstva i ušao u slavu uskrsnuća. Apostol Petar će napisati svojim kršćanima „Njegovim ste ranama izliječeni.“ Upravo su te rane znak njegove blizine i ljubavi koja je jača od smrti.“ naglasio je biskup, nastavivši kako „smo i mi smeteni pred tolikim ranama svijeta-nasilje, iskorištavanje ljudi, poplava droge i nemorala, otupjelost savjesti, mentalitet mnogih, napose mladih „imati sve i odmah“ pa stoga tragedije na cestama, alkohol, droga; strah od bilo kakve žrtve pa tako i strah od preuzimanja odgovornosti u braku, u obitelji, strah od djece i proces izumiranja; odnos prema istini i dobrom glasu bližnjih; odnos kapitala prema malom čovjeku, problem dohodaka i neradne nedjelje…-u takav svijet Uskrsli Krist nas šalje da unosimo svjetlo evanđeoske istine o čovjeku, njegovu dostojanstvu i pravima, te da unosimo temeljne vrednote ljubavi, razumjevanje, opraštanje, pomaganje, solidarnost.“

„Vjera u Kristovo uskrsnuće i dar Duha koji nam se daje u sakramentima izvor su naše nade i zalaganja za dobro po primjeru Isusovu, istaknuo je biskup, zaključivši svoju homiliju riječima „Uskrs nam je dan velikog ohrabrenja i duhovnog jačanja. Doista „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu.“

Osim domaćih vjernika Eufrazijevu su baziliku ovom prigodom ispunili i mnogi inozemni gosti koji ove uskršnje blagdane provode na porečkoj rivjeri pa je stoga biskup je prigodno nekoliko temeljnih misli iz svoje današnje homilije rekao i na talijanskom i njemačkom jeziku, a, kako je to ovdje uobičajeno za biskupijske mise o većim blagdanima, čitanja su bila na hrvatskom i talijanskom jeziku.

G. Krizman