Uskrsna poruka dekana labinskog dekanata, preč. Mirka Vukšića

Na portalu istarski.hr i radio postaji Radio Labin u Velikom tjednu objavljena je prigodna Uskrsna poruka labinskog dekana preč. Mirka Vukšića, koje gprenisomo u cijelosti:

“Dragi prijatelji, nalazimo se u svetim danima. To su dani kada kršćani direktno, a svi drugi indirektno, iako toga nisu svjesni, slave i proživljavaju ono otajstvo koje nazivamo “Vazmeno otajstvo” jer u njemu proživljavamo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće.

Sve je to ono o čemu su ljudi od postanka svijeta razmišljali, vapili i čeznuli za vlastitim spasenjem i srećom tj. puninom života.

Isusov život, muka i smrt slična je našem životu, muci, križu i smrti ali u isto vrijeme posvema drugačija. Drugačija po svojem intenzitetu i po osobi koja je proživjela tu muku i smrt.

Isus je pravi čovjek pa zato može patiti i umrijeti kao i mi, a opet, pravi je Bog, koji zbog svoje naravi – božanske, nadilazi muku i smrt te je Gospodar života i smrti.

Stoga se Isusova muka i smrt tiču svakog čovjeka. On je ključ našeg života i vječnosti.

KOMPLEKSNA STVARNOST ČOVJEKOVA

Teško je za ljude današnjice koji su izgubili povijesni slijed i ne osjećaju se dijelom “porođajnih muka čovječanstva”, (samo deklarativno govore da su nastali od nekih nižih vrsta) niti uviđaju bezizlaznot čovječanstva bez direktne intervencije Božje.

Kompleksna i često neshvatljiva stvarnosti čovjeka: stvoren – prije nije postojao a sad odjednom postoji. Živi život u slobodi, kao da je oduvijek egzistirao, pun mogućnosti i izazova ali tako težak i zahtjevan, s mnoštvom problema, patnji koje ili sam izaziva ili mu drugi serviraju. Čovjeka, koji kad je neopterećen bukom ili vanjskim utjecajem u sebi osjeća vječnost, da je stvoren za nešto neprolazno i veliko… Čovjeka koji ne može pobjeći od vremena koje se umnožava, ali u stvarnosti se sve više približava danu smrti. Približava se danu istine o samom sebi. Ta istina i stvarnost do njega dolazi polako i stalno ga izaziva i poziva na oprez, promjenu života, naglasak na duhovnom a ne materijalnom, pronalaskom smisla vlastitog života i u konačnici, samog Boga, svoga Stvoritelja. Često se događa da tu očiglednost čovjek ne vidi, jer se ispunio različitim negativnim i nerealnim sadržajima koji mu priječe  ući u pravu stvarnost i istinu o samom sebi…

ISUS JE KAO PRAVI ČOVJEK MUČEN, UBIJEN NA KRIŽU I POLOŽEN U GROB

Baš zbog te nemoći, zbog začaranog kruga u kojem se čovjek vrti, istina, napreduje ekonomski, podiže standard ali u isto vrijeme, ništa se nije promijenilo. Čak je u nekim segmentima života ljudi današnjice mnogo gore. Čovjek i dalje (barem u nekim krajevima i narodima) je siromašan, jedva sklapa kraj s krajem, umire od raznih bolesti, doživljava nepravde, nasilja. Jednom riječju ostao je ograničen i smrtan i još ako ostavi Boga, postaje i prazan u sebi.

Zato je došao onaj koji je sve stvorio, Isus Krist, da nas spasi. Uzeo je našu ljudsku smrtnu narav. On, koji je besmrtni Bog. Sve što je u prošlosti obećao Izraelskom narodu ostvario je svojim dolaskom.

Naša grešnost, nemoć i lutanja u cjelini, tako su velika i destruktivna, da nije bilo moguće da ljudi pojedinačno ili zajedno spase same sebe bez intervencije Božje, bez patnje i smrti, koja je proizišla, ne kao u ljudi, zbog nemoći i grešnosti, nego iz slobode i neizmjerne ljubavi Božje prema nama.

Postavši čovjekom, Isus je u sebi samom prikazao sve što je potrebno za naše otkupljenje. On je sam i svećenik i žrtva, i Bog i hram. On je svećenik koji nas je s Bogom izmirio, žrtva kojom smo izmireni, hram u kojem smo izmireni, Bog s kojim smo izmireni. On je sam svećenik, žrtva i hram, jer je kao Bog uzeo obličje sluge, a nije sam Bog, nego je Bog s Ocem i Duhom Svetim. (sveti Fulgencije Ruspijski, biskup)

ISUS JE KROZ SMRT UŠAO U ŽIVOT – USKRSNUO 

Isus je dozvolio da ga, jedinog pravednog, ljudi tretiraju kao najvećeg zločinca, da ga muče, pribiju na križ te tako na sebe uzme sve patnje i grijehe svakoga čovjeka i cijelog čovječanstva. Htio nam je omogućiti oprost pred nebeskim Ocem i otvoriti mogućnost velikih milosti i zasluga zbog svoje smrti te nam tako omogućiti vječni život u Nebeskom kraljevstvu.

No, budući da je u isto vrijeme i pravi Bog, sve što je činio ima neizmjernu cijenu i zaslugu za sve ljude. Nije bilo moguće da nakon smrti ostane u grobu – On koji je Životvorac – nego je pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih.

Sa svojim uskrsnim tijelom sada je u nebeskoj slavi i sjedi s desna Ocu u Nebesima. U isto vrijeme ostaje s nama zauvijek. Zato je i postao Emanuel – Bog s nama. “I evo, Ja sam s vama, u sve dane – do svršetka svijeta” Mt 28,20

Stoga, dragi prijatelji, braćo i sestre, neka Uskrsli Krist, koji jedini za nas dade svoj život, bude i naša snaga i utjeha, neka bude naša radost. Prihvatimo ga za svoga Boga i Spasitelja.

Svima vama, vašim obiteljima i svim ljudima dobre volje, neka je blagoslovljen blagdan Uskrsa – Isusove pobjede nad smrću! (Piše: vlč. Mirko Vukšić, labinski župnik) 

Izvor: istarski.hr, radiolabin.hr