Učenice naše biskupije na 6. susretu dječjeg duhovnog stvaralaštva

25. travnja 2017.

UČENICE NAŠE BISKUPIJE NAGRAĐENE NA 6. SUSRETU DJEČJEG DUHOVNOG STVARALAŠTVA U KRIŽEVCIMA

U Hrvatskom domu u Križevcima, u subotu 22. travnja 2017., održana je završna svečanost 6. Susreta hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj.

Tom su prigodom dodijeljene nagrade učenicima autorima najuspjelijih radova, likovni su radovi prikazani na prigodnoj izložbi „Božji cvjetnjak“, dio književnih radova javno je izveden, a najširi je izbor radova po žanrovima (poezija, proza, igrokazi) objavljen u zborniku „Za druge disati“. Nakon toga je prof. Nada Babić u križevačkoj Osnovnoj školi Ljudevita Modeca održala radionicu „Kršćanske vrednote u dječjem stvaralaštvu“ za mentore, a vjeroučiteljica s. Vinka Marović za učenike. Susret je završen posjetom knjižnici križevačke grkokatoličke katedrale.

Susret su uime organizatora predvodili ravnatelj Osnovne škole Ljudevita Modeca Dražen Bokan i predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ Tanja Baran, okupljene je pozdravio državi tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Hrvoje Šlezak, a nazočili su viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ivona Nakić-Vojnović, pročelnik za društvene djelatnosti u Križevcima Mladen Tenodi, prodekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Anto Gavrić, povjerenik za pastoral turizma Zagrebačke nadbiskupije Anđelko Katanec i križevački župnik Stjepan Soviček.

SUSRETU PRETHODIO NATJEČAJ

Završnoj je svečanosti prethodio natječaj koji je bio otvoren od 15. listopada do 15. prosinca 2016. godine. Organizatori Osnovna škole Ljudevita Modeca i Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ predložili su da tema ovogodišnjega natječaja budu hrvatski sveci i blaženici. U Križevce je na natječaj pristiglo 139 književnih te 293 likovna rada iz ukupno 104 škole s područja cijele Republike Hrvatske. Na književni natječaj javila su se 124 učenika iz 55 škola te 10 učenika koji su se na natječaj javili samostalno. Natječaj je obuhvaćao tri žanra (poezija, proza, igrokaz) te su pristigle 83 pjesme, 46 proznih radova i 10 igrokaza. Na likovni natječaj javila su se 292 učenika iz 77 škola te 5 učenika koji su se na natječaj javili samostalno. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo za književni natječaj u sastavu: Sonja Tomić (predsjednica), Nada Babić i Vojmil Žic te stručno ocjenjivačko povjerenstvo za likovni natječaj u sastavu: Sonja Tomić (predsjednica), Tomislav Buntak i Vojmil Žic, nakon što je pročitalo i pregledalo radove bez znanja o identitetu autora, odlučilo je da će na završnoj svečanosti u Križevcima u subotu 22. travnja 2017. nagrađen biti 21 rad, i to 15 književnih i 6 likovnih radova (3 glavne i 3 dodatne nagrade u žanru poezije, 3 glavne i 3 dodatne nagrade u žanru proze, 3 glavne nagrade u žanru igrokaza, 3 glavne i 3 dodatne nagrade u kategoriji likovnih radova), 15 će književnih radova biti javno izvedeno, a 24 likovna rada izložena na prigodnoj izložbi „Božji cvjetnjak”. Za objavu u zborniku „Za druge disati“ stručno je povjerenstvo izabralo 62 književna i 24 likovna rada.

USPJEH UČENIKA IZ ISTRE

U kategoriji proze dva rada učenica Osnovne škole ” Monte Zaro” Pula ušla su u zbornik ” Za druge disati”.

Rad učenice 6. razreda Nikol Krišto “Dnevnik moje prabake” nagrađen je javnom izvedbom i dodatnom nagradom naknade Ljevak, dok je rad učenice Ane Rogalo “Miroslavova pravda” izabran za zbornik. Učenicama je mentor bila vjeroučiteljica Marina Šnobl, a u Križevcima ih je podržala i ravnateljica škole Branka Sironić.

U kategoriji duhovne poezije u zborniku je objavljena pjesma “Blaženi Miroslav Bulešić” koju je napisala Paola Bilić, učenica 6. razreda Osnovne škole Svetvinčenat, pod mentorstvom vjeroučiteljice Helge Vrh.

Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva “Stjepan Kranjčić” jedini je natječaj i susret za dječje duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola.

Dječjim susretom „Stjepan Kranjčić“ želi se potaknuti stvaranje suvremenih dječjih duhovnih književnih (poezija, proza, igrokazi) i likovnih radova protkanih kršćanskim vrednotama.

Miroslavova pravda

Probudila sam se. Hladno je jutro, ali je sunce sjajno kao zlato. Danas mi je jako važan dan. Primit ću sakrament krizme. Zbog toga sam jako uzbuđena. Mama i ja smo se lijepo uredile i krenule u crkvu. Na vratima crkve ugledala sam svoju kumu. Imala je lijepu ružičastu haljinu na sebi ,ružičastu poput cvjetova trešnje u proljeće. Ušla sam u crkvu i pripremila se za krizmu. Misu i krizmu vodio je Miroslav Bulešić u zajedništvu s još nekoliko svećenika. Miroslav je bio mladi svećenik, ali jako mudar. Nekoliko dana prije krizme bilo me strah, ali je on popričao sa mnom i to me riješilo strahova. Misa je započela, a u istom trenutku začuli smo jako kucanje. Svi smo pogledali prema vratima crkve. Izgledala su kao da će se srušiti svakog trenutka. Kucanje se sve više čulo i odjednom su vrata pala na pod. Bio je to toliko glasan prasak da je unio jezu u naša tijela. Na vratima su bili komunisti. Ljutitih izraza lica ušli su u crkvu. Svi su bili bljeđi od snijega. Počeli su hod do oltara. Sakrili smo se kod klupa. Kod oltara su istukli svećenika do smrti, i nastavili prema župnom uredu. Tamo je uspio pobjeći Miroslav Bulešić. Htjela sam vidjeti što će se dogoditi pa sam se ustala sa svoga mjesta, i otišla do župnog ureda. Ispred njega je bio još jedan pretučeni svećenik. Približavajući mu se primijetila sam da on diše. Dojavila sam doktoru koji je bio na misi i on mu je odmah pomogao. Ja sam ušla u župni ured. Taj tren nikada neću zaboraviti. Oni su u trenutku kada sam ušla, stavili oštricu pod njegov vrat i isjekli ga. Krv je bila po zidovima, podsjećalo je na suze. Ukočila sam se kao stablo. Istrčala sam iz župnoga ureda prije nego što su me primijetili. Od toga dana svaki dan molim krunicu za njegovu dušu. Taj prizor me proganjao do jednog posebnoga dana, do jedne tople jesenje večeri 2013. – te godine osjetila sam mir dok sam molila za prijatelja Miroslava. Znala sam da je to njegov znak da je na miru, da je njegovo proglašenje blaženim donijelo pravdu za njegovu nasilnu i mučeničku smrt. Taj mir mi je davao duhovnu snagu iako me tjelesna već polako počela izdavati……

Ana Rogalo, 7a, OŠ Monte Zaro, Pula

Dnevnik moje prabake

(Život je nepravda)

Dragi dnevniče,

ja sam Ivana. Živim u selu Čabrunići u Istri i imam šest godina. Danas se u susjednoj kući do naše rodio dječak prezimenom Bulešić, imenom Miroslav.

Stalno se igramo, mali je i ja ga čuvam kao da sam mu sestra.

Miroslav je malo porastao pa smo krenuli u crkvu na krunice i misu.

1928.

Miroslav je navršio osam godina i krenuo ministrirati. Primijetila sam da stvarno uživa u tome!

Miroslava zanimaju mise i ministriranje. Trčkara oko oltara i mami osmijeh na lice svima oko sebe.

1943.

Prošlo je nekih petnaestak godina otkako sam posljednji put pisala. Svašta se dogodilo,naime, počeo je Drugi svjetski rat, ma užas! Svi su se promijenili, uozbiljili i udaljili jedni od drugih. Miroslav i ja smo kao prst i nokat, ma nerazdvojivi smo, on mi je stvarno kao brat.

Moj je braco Miroslav postao svećenik!! Na njegovim misama uživam, ima jako bogat rječnik i stvarno je anđeo od čovjeka! Vidim da i ljudi oko mene mijenjaju svoje živote, svoja srca kada ga slušaju.

Jesen 1945.

Kako je Miroslav svećenik, moramo se seliti. Zamolio me da idem s njim i pomažem mu u župnom uredu i oko vjeronauka. Odlukom biskupa premješten je u Kanfanar i sada tamo živimo. On predaje vjeronauk u školi i često mi dovodi kući djecu koju uvijek ponudim čajem i domaćim pečenim kruhom.

Danas mi je doveo djecu, ja sam s njima razgovarala i pitala ih kakav im je on učitelj. Ispričali su mi kako im je on izvrstan svećenik te da ih uči moliti i istinski predati dušu Bogu. Bila sam stvarno sretna što su mi djeca to ispričala! Zahvalila sam Bogu što imam takvog prijatelja i, naravno, djeci jer sam se preko njih još jedanput uvjerila da je Miroslav anđeo!

1947.

Pošto je stiglo proljeće, sve je predivno i savršeno. U popodnevnoj šetnji parkom Miroslav i ja smo molili krunicu, a on se nakon nekih pola sata otišao spremiti za misu. Bila sam na misi, bilo je predivno i posebno, kao i uvijek na njegovim misama. Zatim sam otišla kući i izvadila kolače koje sam jučer ispekla. Želim iznenaditi svoga brata Miroslava!

1948.

Dragi dnevniče,

oprosti što nisam pisala godinu dana, ali bila sam izvan sebe….

Sutradan ujutro nakon zadnjeg javljanja otišla sam u Miroslavov ured. Doživjela sam potpuni šok! Moj brat, naš mladi svećenik leži u krvi! Pet minuta stajala sam nepomično, a onda sam otrčala po seoskog doktora. No, čim je stigao, rekao je da je Miroslav mrtav…

Zadnje čega se sjećam jest njegova sahrana… ta tuga i žalost cijele Istre, to mnoštvo mladih na sprovodu, prolivene suze koje su me toliko dirnule da sam pala u nesvijest…..

***

Od toga dana moja prabaka Ivana nije pisala dnevnik. Slučajno sam ga pronašla na tavanu naše kuće i odmah pitala mamu i tatu tko je bio taj Miroslav o kojem prabaka Ivana piše. Kada su mi objasnili da je on čak proglašenim blaženim, a imao je samo dvadeset i sedam godina kad je umro, bila sam tako ponosna što je netko iz moje obitelji poznavao blaženika. Kao da sam i ja odmah dobila zagovornika na nebu. Odlučila sam po Miroslavovu zagovoru moliti za sve svećenike da uvijek imaju riječi utjehe.

Nikol Krišto, 6a, OŠ Monte Zaro, Pula

Blaženi Miroslav Bulešić

Mladiću kome je pravda bila mila

Božja ljubav je milost učinila

Miroslav je dobrotvor

Istarskoga kraja

Ljubav Božja ga je dovela do raja

Smrt je bila samo ljudsko okrutno

Djelo

Da u smrt baci mlado Miroslavovo

Tijelo.

No on se samo preselio k Bogu