U Rovinju proslavljen blagdan sv. Ivana Bosca

Blagdan utemeljitelja salezijanskog reda, sv. Ivana Bosca, vjernici Rovinja proslavili su u četvrtak, 31. siječnja 2019. misnim slavljem u njemu posvećenoj crkvi.

Misno slavlje predvodio je rovinjski župnik, generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac uz koncelebraciju kapelana vlč. Damira Štifanića.

Mons. Grbac je istaknuo kako se tom misom želi izraziti zahvalnost salezijancima za sve dobro što su za svoga boravka u Rovinju učinili za taj grad, a konzistentna prisutnost vjernika na toj misi znak je da vjernici Rovinja to doista i cijene. Podsjetio je nadalje ukratko na životopis svetog Ivana Bosca, istaknuvši kako je početkom 19. stoljeća, kada je on rođen nedaleko talijanskog grada Torina, rastuća industrijalizacija stvarala novi oblik obiteljske dinamike u kojoj su odrasli radili u tvornicama po cijele dane, a djeca i mladi su bivali prepušteni sami sebi. Mladi Ivan Bosco, usporedno s otkrivanjem svoga zvanja, uviđao je potrebu da se netko treba baviti tim mladima koji su bili prepušteni životu na ulici. Bog u svako doba, kao odgovor na razne poteškoće u društvu, šalje prave ljude, koji će u tom povijesnom trenutku znati učiniti ono najpotrebnije, u vrijeme velikih previranja unutar Crkve poslao je sv. Franju Asiškog koji je Crkvu vratio izvorima. U vrijeme epohalnih društvenih promjena šalje svetog Ivana Bosca koji duboko uviđa da se tim mladim ljudima treba netko baviti, da im treba iskazati ljubav i poštovanje, te da, kako bi izrasli u poštene i dobre ljude, trebaju dosljedne uzore. Ono što je sveta Anđela Merici u 16. stoljeću započela sa svojim avangardnim odgojnim metodama, to je sveti Ivan Bosco, nekoliko stoljeća kasnije, doveo do savršenstva. Učinio je neopisivo mnogo: utemeljio muški red salezijanaca i ženski red redovnica Kćeri Marije Pomoćnice,  otvorio mnoge škole  i oratorije gdje su mladi okupljani u slobodno vrijeme i nuđene su im razne aktivnosti. Posebno je važnim smatrao sudjelovanje mladih na svetoj misi. Jednako su postupali i salezijanci koji su u Rovinj stigli 1913. godine. Osim značajnog pastorala te intenzivnog rada s mladima pokrenuli su brojne vrijedne vjerske, odgojno-obrazovne i kulturne sadržaje čime su oplemenili ovaj istarski gradić, a nadasve se isticao Oratorij, kako žitelji Rovinja i danas zovu kapelu smještenu u tom prostoru.

Obilježavanje dana njegova prelaska u vječnost, don Bosco je preminuo 31. siječnja 1888., prigoda je da se zapitamo o našem radu s mladima, napomenuo je propovjednik. No to pitanje nije upućeno samo odgojiteljima i profesorima, već i svim roditeljima, kao i svim odraslima općenito. Don Bosco je neumorno naglašavao da se je s mladima potrebno se ophoditi sa strpljenjem i razumijevanjem te sviješću da je svaka osoba, jer je Božje stvorenje, neprocjenjivo vrijedna. No, isticao je don Bosco, mladi od svega naviše trebaju dosljedne uzore. Jednako tako, svatko je od nas kršćana pozvan biti uzor i primjer drugima, poput svijeće koja treba obasjavati druge i pokazivati im pravi put. Ne smijemo biti kršćani samo u privatnosti, jer svijeća se ne užiže da se stavi pod stol, već da budemo svjetlo dobroga primjera i uzor u ovome našem vremenu i društvu, zaključio je mons. Grbac.

Crkva don Bosca u Rovinju građena je od 1913. do 1916. kao dio salezijanskog oratorija u novijem dijelu grada. Taj je oratorij nekoć imao kazalište, kinodvoranu, igralište i pijesak za skok u dalj. Godine 1934. ondje je održana velika procesija prigodom kanonizacije sv. Ivana Bosca. Taj je oratorij prenamijenjen u vjeronaučnu dvoranu 1975. godine, a obnovljen 1979. godine. Na pročelju se nalazi preslica s jednim zvonom. 

Oratorij salezijanaca u rovinjskoj starogradskoj jezgri, u vrijeme kada je ovdje djelovao prije stotinu godina, bio je središte i glavni generator društveno-prosvjetiteljskih i kulturnih aktivnosti. Imali su posebno lijepo kazalište koje je bilo epicentar mnogobrojnih kulturnih aktivnosti, tako su se u njemu prikazivale prve filmske projekcije, igrale razne predstave i igre, izvodila se i slušala glazba u rasponu od opereta, klasične i sakralne pa sve do limene glazbe. Svoj prvi koncert Limena glazba očeva salezijanaca održala je 1922. kada su mladi salezijanci hodočastili u Torino.

Aktivna je bila i škola violine koju je vodio maestro Carlo Fabretto. Njegov je učenik bio Piero Soffici (1920.-2004.), jedan od najpoznatijih skladatelja, aranžera i dirigenata te producenata talijanske zabavne glazbe. Redovito je dolazio u rodni Rovinj. Godine 1993. proglašen je počasnim građaninom Rovinja.

Rad salezijanaca u Rovinju bio je plodan i u duhovnim zvanjima. Istakla su se dvojica Rovinjaca: don Pietro Mangetti, doktor teologije i filozofije, te don Marcello Glustich, doktorirao teologiju na Gregoriani u Rimu, djelovao kao misionar u Kini.

Salezijanci dolaze u Rovinj 6. listopada 1913., a već šest dana kasnije u gradu je velika fešta: otvoren je salezijanski oratorij s više od 300 dječaka. Zove se “Sv. Vid”, po ulici u kojoj je smješten. Prvi ravnatelj bio je don Maggiorino Bonzo.

U Rijeku salezijanci dolaze pet godina kasnije, 1918. godine i u njoj su prisutni sve do danas, a iz Rovinja su otišli u poratnom vremenu.