U Kaštelu proslavljen župni zaštitnik sv. Sabe opata
U Kaštelu, župi na sjeveru Umaško – oprtaljskog dekanata, neposredno uz slovensku granicu, ponad istoimenog graničnog prijelaza, u ponedjeljak, 5. prosinca proslavljena je župna svetkovina nebeskog zaštitnika, sv. Sabe. Svečano misno slavlje predvodio je Rafael Villergas Castaño, župni vikar u Bujama i okolnim župama, a koncelebrirao je župnik domaćin vlč. Benjamin Petrović. Za ovu je prigodu ispred oltara je bio izložen kip sv. Sabe.
Predslavitelj je u prigodnoj homiliji, nakon kratkog podsjećanja na životopis v. Sabe i na činjenicu da je je taj Božji ugodnik borio protiv hereza, istaknuo da je on, poput svih svetaca, imao poseban, stalni odnos s Kristom, takvom odnosu s Kistom svi mi trebamo težiti. U nastavku pojašnjenja koncepta poslužio se usporedbom koju je izrekla sveta Majka Tereza, kako bi kršćani trebali biti poput kablova za struju koji crpe snagu iz izvora kako bi davali svjetlost, tako bi i mi kršćani trebali crpiti snagu od Isusa Krista kako bi mogli svijetliti svojom vjerom i svojim dobrim djelima u ovome svijetu. Propovjednik je u nastavku posvjestio da nam proslava blagdana sv. Sabe upravo u došašću želi biti ohrabrenje u našoj osobnoj pripravi na Božji dolazak. Potaknuo je okupljene da u toj misi mole za milost da nas dotakne Božja ljubav. „Bog nije došao na svijet da sudi, već da ljubi“, podsjetio je predslavitelj, „dopustimo stoga da nas dotakne Božja ljubav kako bismo se što dostojnije pripremili za dolazak Gospodina“.
Obzirom na značajnu zastupljenost talijanske nacionalne manjine, mise su u tome kraju pretežno dvojezične, dijelom na hrvatskom i dijelom na talijanskom jeziku, pa je tako uobičajeno da i na kraju homilije propovjednik izrekne nekoliko misli i na talijanskom. Ovom je prigodom predslavitelj i na talijanskom sažeo misao kako trebamo dopustiti da nas, kao što je to učinio sv. Saba, dotakne Božja ljubav kako bismo i mi mogli vršiti volju Božju volju.
Sv. Saba bio je jedan od značajnih osnivača i promicatelja redovničkog života na kršćanskom Istoku. „Rodio se 439. u Mutalaski, blizu Cezareje Kapadocijske, u Maloj Aziji, danas središnjoj Anatoliji u Turskoj, kao sin rimskog časnika. Kad mu je otac premješten u Egipat, ostavio je petogodišnjeg sina na brizi ženinog brata, dječakovog ujaka. No, ujna nije trpjela dječaka pa je on pobjegao stricu, očevom bratu. To je izazvalo svađu među obiteljima pa se Saba s 8 godina sklonio u obližnji samostan. Nakon deset godina pokorničkog života hodočastio je 456. na sveta mjesta u Jeruzalemu. Ondje postaje duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista. Od 30. godine živio je kao pustinjak u jednoj spilji, posvetio se molitvi i uzdržavao se izradom vrbovih košara za obližnji samostan.
Nakon nekog vremena preuzeo je vodstvo više od 1000 redovnika i pustinjaka, a u obližnjim brdima osnivao je samostane, među njima 483. i glasoviti Mar Saba, u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jeruzalema. Kao opat toga samostana borio se protiv tadašnjih vjerskih zabluda. Pripisuju mu i bogoslužni red za čitavu crkvenu godinu, takozvani „jeruzalemski tipikon“, te redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Na glasu čudotvorca, prema predaji ozdravljao je bolesnike, dozvao bi kišu u vrijeme suše, a u svojem samostanu stvorio izvor svježe vode.
Za arhimandrita svih samostana u Palestini postavljen je 494. Preminuo je u Jeruzalemu, 5. prosinca 532, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. Njemu u čast u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije godinama su se nalazile u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu.“
Kaštel, sjedište pretpovijesne gradine, u povijesnim se spisima spominje od 1102. godine. Župa je prvotno bila u sastavu zbornog kaptola u Piranu, zatim postaje kapelanija te župa, vjerojatno od 13. st. Župna crkva temeljito je obnovljena 1869. i 1995. godine; zvonik, odvojen od crkve, sagrađen je 1869. godine, visok je 23 metra i ima dva zvona. Početka župnog arhiva datira od 1815. godine, a postoje matične knjige s glagoljskim upisima iz 1638. godine. Župa danas broji oko 1200 stanovnika.
Ova će crkva posjetitelja zadiviti na prvi pogled svojom ljepotom, uređenošću i očuvanošću povijesnih elemenata interijera sakralnog prostora, od čega je svakako najimpresivniji lijepi drveni uzdignuti pulpit. Značajni su i bočni oltari s drvenim kipovima svetaca, a prezbiterijem dominira oltarna pala s likom sv. Sabe, čiju sliku nalazimo i na stropnom osliku.
G. Krizman