U kapeli Milosrdnog Isusa obilježen rođendan bl. Miroslava Bulešića

U utorak, 13. svibnja 2014., o blagdanu Gospe Fatimske te u prigodi 94. obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića, u pulskoj kapeli Milosrdnog Isusa svečano je postavljena slika Blaženika i djelić košulje koju je nosio u trenutku mučeništva.

Misno slavlje je predvodio generalni vikar, mons. Vilim Grbac u zajedništvu sa dijecezanskim postulatorom kauze mons. Vjekoslavom Milovanom, pulskim dekanom preč. Milanom Mužinom te drugim pulskim svećenicima.

Blaženikova spremnost na žrtvu u obrani vjere stalni je poziv svakome od nas da idemo putem kršćanske svetosti, rekao je u uvodnom pozdravu mons. Milovan te pojasnio da se radi o djeliću Blaženikove košulje koju je nosio u trenutku kada je ubijen.

Danas, osim što je rođendan bl. Bulešića, koji je rođen 13. svibnja 1920. godine, obilježavamo i obljetnicu prvog ukazanja Majke Božje u Fatimi, koje se dogodilo 13. svibnja 1917. godine, rekao je mons. Grbac na početku homilije. Fatimsko ukazanje dogodilo se u vrijeme Prvog Svjetskog rata, u vrijeme velikog beznađa, kada su milijuni ljudi ginuli po bojištima, a još više njih od zaraznih bolesti. Majka Božja ukazala se djeci i bit njezine poruke bio je poziv na obraćenje. U tom izvanredno teškom vremenu ratnih strahota BDM poziva na obraćenje, na promjenu života. To je poruka koja i nama danas govori, poziv je to na molitvu, na promjenu života. I današnje je vrijeme teško, i često izgleda beznadno, no poruka Gospe Fatimske poziva nas da se zapitamo „što ja mogu učiniti da to vrijeme bude drugačije, da se dogodi neka promjena na bolje?”.

I Bulešićevo vrijeme je bilo teško; nije bilo lako vjernicima, a posebno je bilo teško svećenicima. Što je Bulešić činio? Činio je ono što je mogao u tome času, činio je onoliko koliko je mogao. Odgovorio je na izazove vremena svojom odgovornošću. Shvatio je svoje poslanje župnika i svećenika izuzetno odgovorno, nije došao na župu samo komotno provesti župnički život, nego je došao služiti čovjeku. Zato je imao vremena i za nemoćne, borio se za one koji su bili u zatvoru, komunicirao je sa svim mogućim režimima za dobro čovjeka. Iz njegova se životopisa vidi da je bio osoba dosljedna svome poslanju, i kao takav je smetao svim režimima i svi su ga optuživali da surađuje sa njihovim neprijateljima, a on je samo vršio svoj svećenički poziv, samo je služio čovjeku, svakome čovjeku, bez obzira na bilo kakvu pripadnost. Bulešića su nagovarali da ode, da se skloni u Italiji, ali nije to učinio, ostao je rekavši ‘meni je mjesto ovdje, ovdje gdje su ljudi kojima ja služim’. Službu odgojitelja u Pazinu prihvatio je iz poslušnosti iako bi radije bio ostao na župi, misleći kako bi u župi više koristio.

Osvrćući se na dnevna čitanja iz Djela apostolskih koja govore kako su prvi kršćani, nakon kamenovanja sv. Stjepana prvomučenika, nastavili propovijedati, tako ni Bulešića nisu zaustavila ni zastrašivanja ni druge poteškoće. Nije mu to bio razlog ili izgovor da ne vrši svoje poslanje. Postao je tajnik Zbora sv. Pavla sa željom da ujedini istarsko svećenstvo koje je tada bilo podijeljeno u dvije biskupije i da pokuša komunicirati sa vlastima, kakve god one bile, za dobro Crkve. Zauzimao se za vjeronauk u školama, smatrajući da se na taj način itekako može naviještati Radosnu vijest. Ta njegova hrabrost vodila ga je i kada je u Buzetu stao pred svetohranište da ga zaštiti od napadača. Jednako tako je postupio i u Lanišću kada je iz župnog ureda izašao pred napadače. A isto je tako postupio i u crkvi, prije toga, gdje je, dok su vani bijesno napadali crkvu i one koji su je branili, tješio i hrabrio djecu, činio je ono što mu je bio moguće u tome času.

Upravo to je uzor postavljen pred nas, to je ono po čemu smo pozvani slijediti bl. Miroslava Bulešića, i neka nas ova slika i ovaj isječak tkanine upravo na to podsjećaju, i kada budemo zastali pred slikom neće biti samo zato da počastimo jedan prerano prekinut mladi život, nego će to biti sa nakanom da vidimo što mi možemo od njega uzeti za svoj život, po čemu ćemo mi biti bolji ljudi i bolji kršćani, istaknuo je mons. Grbac. Bulešićeva prolivena krv mora nas danas podsjetiti da smo uvijek pozvani činiti dobro, da smo uvijek pozvani živjeti za prave istinske vrijednosti. Poštenje, pravednost, miroljubivost i požrtvovnost nikada ne mogu biti alternativa za nas, mi trebamo uvijek biti oni koji se opredjeljuju za dobro i da na taj način gradimo i izgrađujemo svijet oko nas. Osvrćući se na dnevno evanđelje propovjednik je naglasio kako Isusovi suvremenici nisu htjeli vjerovati Isusu jer bi to značilo da moraju promijeniti nešto na sebi. No, nastavio je mons. Grbac, Isus kaže „Djela što ih ja činim u ime Oca svoga ona svjedoče za mene.“, to je poruka za nas danas, jer ni uz najljepše riječi ni nama danas mnogi ne vjeruju, pa smo stoga pozvani svoje svjedočanstvo pokazati poštenim i pravednim životom, obiteljima otvorenim životu, složnim obiteljima, gdje se cijeni požrtvovnost, skromnost i jednostavnost. To je za svakoga od nas ispit savjesti, hoće li iza nas ostati takva djela, naglasio je propovjednik.

Podsjetivši na evanđelje Nedjelje Dobroga Pastira mons. Grbac je naglasio kako je bl. Bulešić bio dobar pastir, on je poznavao sve svoje župljane i svaki mu je bio važan i nikoga nije zanemario. Nisu pastiri samo svećenici i biskupi, svaki otac, i svaka majka je pastir, ili dobar ili loš, svaki odgojitelj također, svaki onaj koji je odgovoran ne samo za sebe nego i za druge je dobar ili loš pastir. Možemo li mi danas sebe vidjeti kao dobre pastire, koji po uzoru na Krista poznaju svoje bližnje, brinu se za njih, zapitao se propovjednik. Možemo li zamisliti sebe kao dobre pastire koji će nešto pokrenuti, koji će činiti dobro, koji će biti dobar primjer drugima oko sebe, koji će nastojati svoje bližnje ohrabriti? Takav je bio Miroslav Bulešić za koga se nadamo da ćemo doživjeti i proglašenje svetim. Neka nas njegova slika i ovaj djelić košulje uvijek podsjećaju da smo pozvani živjeti jedni za druge, da smo pozvani svjedočiti svoju vjeru, živjeti kršćanska načela neovisno o tome jesu li ili nisu u modnom trendu nekih svjetovnih mjerila, i neka nam ta nastojanja budu put do Života Vječnoga, zaključio je propovjednik.

Misno slavlje klavirskom je glazbom pratio pulski kantautor Bruno Krajcar, koji je na prikazanju izveo svoju skladbu komponiranu za prigodu beatifikacije „Svjedok vjere Miroslav Bulešić“. Komadić tkanine Blaženikove košulje kojeg je poklonio Sestrama Milosrdnog Isusa za njihovu kapelu u Domu sv. Polikarpa, g. Krajcar je naslijedio od svog pokojnoj strica, vlč. Ivana Krajcara. Osim tkanine ispod slike Blaženika stavljen je vlastoručni zapis pok. vlč. Krajcara „Okrvavljena košulja. Moći mučenika svećenika Mire Bulešića, † 24.08.1947., Ivan Krajcar“.

Na kraju misnoga slavlja sliku je na zid prenio mons. Vjekoslav Milovan, a zaključilo se molitvom Blaženiku. Završne zahvale izrekla je s. Jaira Udovičić, predstojnica pulske kuće sestara Milosrdnog Isusa.

G. Krizman