U crkvi bl. Miroslava Bulešića misa obljetnice rođenja

U Valbandonu, nedaleko Fažane, u crkvi bl. Miroslava Bulešića u nedjelju, 13. svibnja 2018., je svečanim misnim slavljem obilježena 98. obljetnica Blaženikova rođenja. Misno slavlje predvodio je vicepostulator kauze za kanonizaciju vlč. mr. Ilija Jakovljević.

Predvoditelj je na početku misnoga slavlja podsjetio da se toga dana, osim VII. vazmene nedjelje, ujedno obilježava i blagdan Gospe Fatimske, obljetnica atentata na sv. papu Ivana Pavla II., Dan sredstava društvenih komunikacija te Majčin dan.

Propovjednik je podsjetio na ratne povijesne okolnosti fašističke okupacije u kojima je 13. svibnja 1920. godine, rođen i djetinjstvo proživio bl. Miroslav, naglasivši kako su to bile teške godine, „kad je Talijanska vlast ognjem i mačem uništavala hrvatski identitet Istre, kad su na silu mijenjana imena i prezimena, a hrvatski svećenici protjerivani iz Istre, te zatvarane hrvatske škole. U takvom okruženju raste i živi dječak Miroslav. Duhovne i intelektualne sposobnosti mladog Miroslava otkriva veliki svećenik Ivan Pavić, koji ga šalje u sjemenište. Miroslav, iako još dječak, čuva u sebi one nacionalne vrijednosti koje mu je u dušu utkala njegova obitelj.“

Spominjući se Majčinog dana vlč. Jakovljević je istaknuo kako je veliku ulogu u Blaženikovom životu imala njegova majka, kojoj nije bilo nimalo lako, ali je imala pouzdanje u Boga. „Ni vama drage majke nije danas lako, ali bit ćete uspješne onoliko koliko budete duhovno snažne. Onoliko koliko vam uzor bude Isusova Majka, napose u trenutcima kad Vam ‘mač bude probadao srce’, a od vas se bude tražilo da praštate i ljubite. Samo s Marijom moći ćete izvršiti svoje poslanje.“, rekao je propovjednik obraćajući se nazočnim majkama. I bl. Miroslav, kako čitamo u njegovom duhovnom dnevniku, sve je u životu povjeravao Marijinu zagovoru. Započinjući pripravu za subđakonat, bl. Miroslav piše: „Sveta Marijo, u tvoje ruke stavljam sinovski svoje djelo, veliko djelo. Ti mi isprosi od svojeg Sina sve milosti potrebne da mogu vjerno izvršiti i odlučiti i obdržavati ono što mi ne bude više moguće opozvati. Pomozi mi, Majko, pomozi.“, istaknuo je propovjednik.

 „Blaženi je Miroslav u svome Duhovnome dnevniku o svom 25. rođendanu zapisao: ‘Smućujem se sam u sebi, kad pomislim na premnoge milosti, što si mi Ti o Bože, kroz te godine podijelio: kad si me dao na svijet, kad mi podijelio svoj život u sv. krštenju, obnovio ga i povećao ga u sv. ispovijedi i pričesti, kad si me pozvao za svoga svećenika. Sve si mi dao. Što mogu kazati da je moje? Ništa, osim grijeha….Prikazat ću sv. misu za se, da Ti se zahvalim na svemu, da Ti zadovoljim za grijehe, da Te molim da mi podijeliš svoje milosti da mogu u dobroti uzgajati i spašavati duše, da se ja mogu očuvati uvijek od smrtnog grijeha.’ , citirao je vicepostulator te istaknuo: „Svećeniku Miroslavu je stalo do spasenja povjerenih mu duša i da se očuva od smrtnog grijeha. Da što više spasi duša u vrijeme rata Miroslav se nalazi na udaru triju bezbožnih režima: fašizma, komunizma, nacizma. Fašizam mu je pokušao oduzeti pravo na jezik i nacionalnost. Nacizam slobodu, a komunizma mu je oduzeo život. Pa se čovjek danas pita: ima li išta sveto kod ta tri režima? Ništa! Bl. Miroslav je bio izložen svim trima režimima, svi su mu prijetili ali on nije pred nijednim kleknuo; već samo pred svojim Bogom. To je njegova veličina i zato je smetao.“

„I danas bi neki naši političari željeli da Crkva, vjernici predvođeni svojim pastirima, kleči pred njihovim likom i programima; ali zaboravljaju da Crkva slijedi evanđelje a kleči pred Bogom“ naglasio je vlč. Jakovljević. „Ako Crkva kaže: ‘Ne!’ Odmah joj se prijeti. I zanimljivo da ta prijetnja ide i iz Istre; one Istre u kojoj je Crkva očuvala hrvatski identitet. Iz one Istre gdje su svećenici antifašisti mons. Božo Milanović, mons. Josip Pavlišić, bl. Miroslav Bulešić, zajedno s drugima dali najveći obol da Istra bude u sklopu matice Hrvatske. Naši političari u Istri, gotovo da se srame spomenuti bl. Miroslava Bulešića, mons. Milanovića. Oni se diče onima koja je povijest osudila. Međutim, ne treba se bojati prijetnji. Bl. Miroslav nas uči: ‘Oče, nek se vrši volja Tvoja. Nek mi bude to na poniženje i na spasenje. Tebi, Bože, preko Tebe, Majko, prikazujem i tu žrtvu. Teško mi je, a Tebi će biti draga. Hvala ti, Bože, što si to dozvolio. To me nuka, da se što više Tebi približim.’, citirao je propovjednik.

„Bl. Miroslav nije se mogao odreći evanđelja da bi se svidio nekoj vlasti; nije se mogao odreći svoje savjesti da pogazio deset Božjih zapovijedi, nije mogao pogaziti Isusovo milosrđe i zapovijed ljubavi, da bi nakon rata kaljao svoje ruke optužujući druge ili ubijajući kako su mnogi činili. On to nije mogao. Ali je mogao, jer je molio da ga Bog učini dostojnim, podnijeti mučeničku smrt. Bilo mu je bliže mučeništvo nego izdaja. Međutim, on je mučeništvo vidio kako potpuno predanje Bogu; a ne kao ljudski neuspjeh“ istaknuo je vicepostulator te pozvao okupljene „molimo da i mi kao ljudi i vjernici budemo spremni na žrtvu, a iznad svega da oprostimo drugima.“

„Kad nam je teško, sjetimo se Isusove Majke pod križem ali i Miroslavove majke u Lanišću kojoj nisu dopustili da dostojno sina sahrani u Svetvinčentu“, nastavio je vlč. Jakovljević. „Koju su bol proživljavale ove dvije majke, najbolje one znaju. Miroslavova je majka godinama molila komunističke vlasti da joj dopuste da prenese zemne ostatke svog sina u Svetvinčenta i tek nakon 11 godina od krvavog ubojstva bit će dopušteno, ali na grobu nije smjelo pisati njegove ime i prezime. Na današnji dan, točno prije 60. godina, tijelo bl. Miroslava bilo je preneseno u Svetvinčenat. Kad je ostvarila tu želju, Mirova je majka umrla. Miroslav se u Čabrunićima rodio za ovaj svijet. U Lanišću bio ubijen od ovog svijeta, a danas Crkva u Svetvinčentu Bogu zahvaljuje za njegovo novo rađenje za nebo u mučeništvo.“

„Draga braćo i sestre, onaj tko nema vjere, reći će kako je tragično završio život bl. Miroslava. Mi koji vjerujemo reći ćemo kako je svetački živio bl. Miroslav i na najbolji način se rodio za nebo – mučeništvom. Na taj način mi možemo i danas gledati životni put svakog pojedinca. Samo je važno da svatko od nas prepozna svoj kairos i da odgovori spremno. Molimo i mi danas riječima bl. Miroslava: ‘O moj Bože i moj Stvoritelju, daj mi da upoznam svoje određenje, svoj divni, časni i uzvišeni cilj, koji jest: Tebi da služim, u službi tako velikog i ujedno tako milostivog Gospodara kao što si Ti. Ali i pouči me, kako ću uvijek vršiti Tvoju svetu volju ne pazeći na svoju vlastitu želju, na svoje samoljublje, niti na svoju sjetilnost. Daj mi da tražim samo ono što Ti hoćeš, i tako spasim svoju neumrlu dušu! Djevice Marijo, Majko moja, daj mi pomoći u poznavanju volje Božje. Daj mi milost od Boga kojom mogu samo Bogu služiti i hvaliti ga. Daj da postanem vjeran službenik Božji. Da ne tražim sebe, nego samo Boga u svemu i u svima. Pomozi mi, pomozi. Svi sveti i svetice Božje, molite se Bogu za me!’“, zaključio je vlč. Jakovljević citirajući Blaženika.

Misno slavlje snimala je ekipa županijske televizije TV Nova koja svake nedjelje snima i u poslijepodnevnim satima emitira snimku mise iz neke crkve s područja Porečke i Pulske biskupije. Misu je pjevanjem uzveličao Zbor župe sv. Kuzme i Damjana iz Fažane. (G. Krizman)