U Bujama proslavljena svetkovina sv. Servula
U nedjelju, 26. svibnja 2024. župa sv. Servula u Bujama proslavila je svetkovinu svog nebeskog zaštitnika. Središnje misno slavlje predvodio je rektor sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli vlč. Alejandro Castillo Jimenez, uz koncelebraciju župnika Buja vlč. Marcina Madeja. Svečanost je započela tradicionalnom procesijom s kipom sv. Servula iz crkve Mater Misericordiae. U procesiji je sudjelovalo mnoštvo djece i mladih u povijesnim svečanim odorama bratovština. Nakon blagoslova polja koji je predvoditelj udijelio s vidikovca na trgu ispred crkve Mater Misericordiae, procesija je nastavila put do župne crkve sc. Servula.
Na početku homilije, vlč. Castillo Jimenez je čestitao dan zaštitnika župe i grada, te je poželio svima obilje Božjeg blagoslova. Ukazujući na prvo misno čitanje, naglasio je kako se u pogledu na prošla vremena očituju divna Božja djela, „djela koja je Bog učinio kad je stvarao čovjeka, kad je progovorio na Brdu Sinaj, čudesa kada je izveo izabrani narod iz ropstva, te ga doveo u obećanu zemlju. To nam pokazuje kakav je Bog. Ono što kao Crkva danas činimo, kad slavimo naše zaštitnike, nije ništa drugo nego preispitivanje onoga što je Bog učinio u njihovim životima, u našem slučaju ovog mladića i mučenika. Način na koji ste se pripremali za ovaj blagdan, pokazuje odgovor: svjedoči da je kršćanski narod ponosan i zahvalan za ono što je Bog. Kad slavimo naše svece, ne slavimo ih kao neke nedostižne uzore. Gledajući ovog mladića koji je podnio strahote muka, ne gledamo na to mučeništvo kao plod njegove dobre volje. Ono što je Bog učinio preko njega, plod je njegove suradnje sa Božjom milošću, njegove suradnje s Bogom. Stoga, danas slaveći naše svece, znamo da Bog i danas nastavlja činiti velika djela koje je činio od početka svijeta“, rekao je propovjednik.
Kratko se osvrnuo na život sv. Servula, te ukazao na zmaja kojega je svetac pobijedio križem, te je podsjetio kako je zmaj simbol đavla, a „đavao je onaj koji stoji između, onaj koji priječi put. Uloga đavla je, da stoji između čovjeka i Boga, između svakoga čovjeka i njegovog bližnjeg. Taj đavao stvara nejedinstvo možda i u našim obiteljima između muža i žene, roditelja i djece, između braće“.
Propovjednik je ukazao i na činjenicu, da Crkva danas slavi svetkovinu Presvetog Trojstva, što je simbol potpunog zajedništva. „Danas nam Bog govori, da je zajedništvo moguće, da s Duhom Svetim možemo pobijediti đavla, da s Duhom Svetim u nama mogu biti poništene sve prepreke zla koje nas dijeli jedne od drugih. I sv. Servul nam svjedoči da je moguće ljubiti do kraja oslonjen na Isusa Krista“. Podsjećajući kao je sv. Servul križem pobijedio zmaja, propovjednik je pozvao vjernika da se zagledaju u Krista Raspetoga. „Na tom raspelu vidimo Božju ljubav, a to je ljubav koju je opisao sv. Pavao: ljubav koja se ne nameće, ne pamti zlo, svemu se nada, sve vjeruje. To je Kristova ljubav koja je besplatna, koja nadilazi naše slabosti i jedina može među nama stvoriti jedinstvo. Zato poput sv. Servula uzmimo križ i vjerujmo da nas Bog ljubi, da je prisutan u našim životima i da ako u poniznosti srca imamo malo Duha Svetoga možemo pobijediti onoga koji stoji između nas i Boga, onoga koji stoji između nas i tvoga bližnjega i tako ćemo kušati snagu pobjede Isusa Krista nad zlim. Zato Isus kaže ‘ja sam s vama do svršetka svijeta’. To je jedina garancija koju nam Bog daje“ rekao je na kraju homilije vlč. Alejandro Castillo Jimenez.
Svetkovini je prethodila dvodnevna duhovna priprava. Prvi dan, u petak 24. svibnja misu je predvodio župni vikar u Bujama vlč. Rafael Villergas Castano, a u subotu 25. svibnja župni vikar porečke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo vlč. Boško Čatlak.
Sveti Servul, (cca 270. – 24. 5. 284.), je prema predaji rođen je u kršćanskoj obitelji, a kao maloljetni mladić napustio je grad povukavši se u pećinu na Krasu, današnju Svetu jamu kraj Socerba, mjesta i utvde koji nose njegovo ime. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda. Jednostavno prekriživši se i dahnuvši oslobodio se gmaza koji mu je priječio prolaz; izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Preobraćivao je mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi zbog vračanja. Osuđen je i mučen. S obzirom na to da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop.
Njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa u Trstu gdje ga časte kao suzaštitnika. Pietro Stancovich ga je u „Biografia degli uomini distinti dell’Istria“ uvrstio među znamenite Istrane.
G. Krizman