Trodnevnica na temu „Vjera, ufanje i ljubav“

Trodnevna duhovna priprava uoči svetkovine sv. Petra i Pavla apostola, u pulskoj Župi sv. Pavla apostola, ove je godine održana na temu riječi Apostola Naroda iz Prve Korinćanima “A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.” (1 Kor 13,13)

Mise trodnevnice predvodila su tri svećenika iz pulskog areala, prvoga dana o vjeri je govorio vlč. Damir Štifanić, župnik u Vodnjanu, drugoga dana o ufanju je homiliju izrekoa vlč. Josip Kolega, duhovnik u sjemeništu Redemptoris Mater, a trećega dana o temi ljubav propovijedao je preč. Ilija Jakovljević, vodnjanski dekan i župnik u Fažani.

Uvodnu riječ pozdrav izrekao je župnik domaćin preč. Milan Mužina, pulski dekan.  

Započinjući homiliji o ljubavi preč. Jakovljević je rekao kako je riječ ljubav  „jedna od najčešće izgovorenih riječi: volim te, ljubim te i sve što uključuje riječ ljubav. Ali ovo je jedna od često puta neživljenih stvarnosti.“

U nastavku je razložio tematiku ljubavi u Svetom Pismu. „Nemoguće je navesti sva biblijska mjesta gdje se govori o ljubavi ili gdje se očituje Božja ljubav spram čovjeka. Sveto Pismo definira Boga kao ljubav.“

„Ako je Bog ljubav, ne može se zaista znati što je ljubav ako se ne poznaje Bog i što više čovjek upoznaje Boga toliko više postaje onaj koji ljubi kao Bog. Prava ljubav se dakle rađa upoznavanjem i slušanjem Boga. Budući da je ljubav plod Njegova objavljenja, postavlja se pitanje kako se ta ljubav manifestira i što Bog govori o ljubavi svojim djelovanjem.“

Započeo je s obrazloženjem Stvaranja Svijeta iz Knjige Postanka, „Onaj tko otvori Bibliju vidi kako se Bog prije svega objavljuje kao onaj koji stvara i nalazi radost u gledanju sveg stvorenja. Izvor te radosti je u skladu svega što je stvoreno. To je jedan tihi dijalog ljubavi između Stvoritelja koji vidi dobro u svemu što je stvorio i stvorenja koja uživaju i raduju se svome Stvoritelju. Čovjek je svojim padom, „istočnim grijehom“, izgubio harmoniju, jedinstvo i ljubav koja ga je okruživala i povijest podjela je počela. Tamo gdje ponestane ljubav tamo stupa na snagu zakon.“

„Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega je jezgra i sažetak Starog zavjeta“, rekao je propovjednik te nastavio citirajući Pavlovu Poslanicu Rimljanima, „Ljubav prema bližnjemu, punina je Zakona“.

„Drugi velik znak Božje ljubavi, nakon čovjekove neposlušnosti, jer oslobođenje izraelskog naroda iz ropstva. Bog čuje vapaje svog naroda koji je nalazi u sužanjstvu. I bog se sažali nad svojim narodom. Ponovno mu pokazuje svoju ljubav i izvodi ga iz ropstva. Bog to čini iz ljubavi, ne iz zasluga ili vjernosti savezu. Izraelci su svaki savez prokockali, ali ima netko tko nije prokockao taj savez. To je Bog. Slika izraelskog ropstva je slika ropstva svakog od nas. U sakramentu sv. krštenja „sklopili smo“ milosni savez s Bogom. Ali naša svakodnevica je dokaz kako taj savez ne živimo, kako ga prokockamo.“

„Kroz cijeli Stari zavjet čitamo da je Bog ‘milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću’“, podsjetio je preč. Jakovljević.

I nakon Staroga zavjeta, propovjednik je s izlaganjem stigao i do Novoga zavjeta, „Treći znak Božje ljubavi je kad se Bog odlučuje na potpuno darivanje, na potpunu ljubav kako bi pokazao čovjeku koliko ga vodi. Daje mu ono najintimnije, najsvetije, daje mu dio sebe u svome Sinu Isusu Kristu kako bi čovjeka spasio i pokazao koliko ga ljubavi. Isusovo utjelovljenje je čisti znak Božje ljubavi prema čovjeku koji je toliko puta se iznevjerio toj ljubavi.“

„U Kristovom rođenju Bog izlijeva na svijet svoju beskrajnu ljubav. Ona se objavljuje i kao sposobnost patnje. Čitav Isusov život nije ništa drugo nego konstantna manifestacija ljubavi koja kulminira u njegovoj muci i smrti na križu. U svojoj nevinoj žrtvi za čovjeka, Isus nudi sebe sama Ocu i time ne samo da je otvorio vrata neba nego daruje ljudima i novu zapovijed: ‘Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge’, naglasio je citirajući Ivanovo evanđelje. Isus poziva čovjeka da ga imitira u ljubavi no čovjek postaje sposoban za takvu ljubav samo ukoliko je otvoren da je primi i razvija kao dar Duha Svetoga“, rekao je preč Jakovljević citirajući Poslanicu Rimljanima. „Stoga je otvorenost za primanje, življenje i širenje te strpljive, nesebične i velikodušne ljubavi, kako nas poziva sv. Pavao u poslanici Korinćanima, misija svih ljudi koji se nazivaju kršćanima jer svetost nije ništa drugo nego potpuna realizacija ljubavi po uzoru na Isusovu. Živeći u punini tu ljubav, čovjek pronalazi istinsku sreću jer po njoj postaje sličan Isusu. Takva ljubav je izvor života, neiscrpna je, uvijek je besplatna i uvijek je dar. To je karakteristika ljubavi. Ona se ne zadovoljava samo time da ljubi već u čovjeku povećava kapacitet da uvijek više ljubi i ponovo utvrđuje među ljudima dobročinstvo, zajedništvo, harmoniju i mir.“

U nastavku je okupljenima pojasnio pojam ljubavi u svjetlu Božjega promisla. „Mi smo često puta voljni ljubiti, ali nailazimo na zapreke. Nešto nas uvijek sprječava u toj ljubavi. Što je to? Nedostatak dara Duha Svetog u nama. Nismo se spremni prepusti Duhu Svetom da nas vodi, da nas jača i osposobljava za ljubav. Sv. Pavao nas praktično poučava kakva je kršćanska ljubav: ‘Ljubav je strpljiva, ljubav je dobra. Ne hvasta se, nije ohola. Nije nepristojna, nije sebična, ne ljuti se lako, ne bilježi nepravde. Ljubav ne oduševljava u zlu, a raduje se s istinom. Uvijek štiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada, uvijek ustraje.’, naglasio je citirajući Hvalospjev ljubavi.

„Vrhunac Božje ljubavi se događa na križu i pretače u euharistiju. Bog, ljubav s križa prema nama pretače u sakramente. Vrhunac Božje ljubavi prema čovjeku događa se na križu. Gdje Bog u svome Sinu umiru za naše spasenje. Međutim, nije na križu umrla ljubav. Da je umrla ne bi više postojala. Križ bi postao prokletstvo a ne spasenje. Na križu je ljubav u puni procvjetala, izlila se na čovječanstvo. Ta prinesena ljubav na križu svakodnevno se prinosi na oltaru. Ta Božja ljubav s križa stalno se daje u svakoj svetoj euharistiji, sakramentima. Svaka euharistija je čisti znak Božje ljubavi prema svakom od nas. Čime smo mi to danas zaslužili ovo Božje darivanje u euharistiji ili oproštenje u svetoj ispovijedi. Ničim, ali ga iskustveno živimo svaki dan. Živimo ga ne zbog svoje pravednosti nego zbog neizmjerne Božje ljubavi. Bog se svaki dan u presvetoj euharistiji daruje za nas kako bi mi bili sposobno živjeti tu ljubav.“

                U svojstvu vicepostulatora u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. Jakovljević je nastavio „Svetci, posebno mučenici, na najuzvišeniji način uronili u otajstvo Božje ljubavi i mogli se sebe dati iz ljubavi za Ljubav. Kaže bl. Miroslav Bulešić: „Krist je došao navijestiti radosnu vijest: Evanđelje: ljubav prema Bogu i bližnjemu. Najveća od svih stvari je ljubav. Ljubav stoga postaje obilježje Kristovih učenika! „Gledajte kako se ljube“ – Kršćani koji ljube pogane i Židove: A danas! „Vidi kako se mrze! Kako je moguće da su udovi istog tijela neprijatelji?“ u jednom smo duhu kršteni tako da tvorimo jedno tijelo i svi smo jednim Duhom napojeni.

Propovjednik se u nastavku osvrnuo na dnevno evanđelje, dijalog između Isusa i Petra, u kojem je, kako je spomenuo, sadržano i njegovo mladomisničko geslo. „Nakon što je Petar zatajio Isusa kod jeden vatre u dvorištu velikog svećenika, događa se sad nova vatra – žeravica na obali Tiberijadskog jezera. Prvu vatricu zapalili su ljudi i kod nje je Petar zatajio Isusa. To je bio čin straha; slabosti. Koja prati svakog čovjeka. Kod ljudske vatrice se često puta dogodi zataja, zaniječe se ljubav. To je slučaj i kod naših vatrica.“

 Ovu drugu vatricu zapalio je sam Isus. Nakon što su doručkovali, okrijepili se i malo porazgovarali, reče Isus Petru, ‘Petre moram te nešto važno pitati.’ Kaže Petar, ‘Samo reci Učitelju.’ Kaže mu Isus: ‘Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?’ Petar stade, pogleda oko sebe i reče: ‘Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.’ Kaže mu Isus, ‘Dobro. Ali, hoćeš li me ljubiti kad te zbog mene budu progonili, kada sve zlo slažu protiv tebe, kad budeš ponižen.’ Kaže mu Petar: ‘Da, Gospodine, ti znaš da te volim. Isus ga ponovno priupita: ‘Petre hoćeš li mi ljubiti i onda kad budeš morao umrijeti za mene. Petar jecajući  odgovori: ‘Ma, Gospodine, ti sve znaš. Ti znaš da te ljubim. Kaže mu Isus ‘Pasi ovce moje.’

„Isus nas sad ovdje u ovoj crkvi uoči svetkovine svetog Petra i Pavla pita: ‘Ljubiš li me?’.“, rekao je propovjednik obraćajući se okupljenim vjernicima, „Svatko će od nas dati svoj odgovor. Svatko će od nas reći na koji način ljubi Boga.“

„Ja želim i danas nakon dvadeset godina svećeničke službe reći, kao što sam rekao i kod ređenje i mlade mise: ‘Gospodine, Ti sve znaš. Ti znaš da te ljubim.’ Kršćanski život, posebno svećenički, vječni je odgovor na Božju ljubav. Nalazimo se kod Božje žeravice, vatrice, kod svetog oltara. Isus pita: ‘Ilija, Milane, Renato, Jelena, Marija… ljubiš li me?’ Što da mu odgovorim? Da bi mogli dati odgovor moramo najprije izabrati kod koje ćemo se vatrice grijati, odnosno na kojoj ću vatrici grijati svoju dušu: na onoj ljudskoj ili Isusovoj. Kad to odlučim onda ću moći odgovoriti na pitanje da li ga ljubim?“

„Siguran sam da nas Isus u svojoj neizmjernoj ljubavi neće nikada ostaviti same. On će nas uvijek čekati kod svoje vatrice ljubavi.“, naglasio je propovjednik te je homiliju zaključio stihovima koje je prije 20 godina, u prigodi njegove mlade mise napisala  s. Bogoljuba Cifrek:

Pitaš me za ljubav.

Ne spominješ staro.

Samo gledaš u ono što ja mogu biti

grijan na pripravljenoj žeravici tvoje ljubavi.

Da, Isuse!

Ti sve znaš!

Ti znaš da te volim

unatoč svega onoga

Što mi baš nije bilo na čast.

Sada ti želim reći da te ljubim!

Dajem ti sav ulog svoga života

da ga pripremiš za one koje ljubiš.

Želim biti s tobom

jer ti mene bezuvjetno,

i do vrhunca ljubiš.“

Misu poldanicu na svetkovinu sv. Petra i Pavla apostola u toj će crkvi predvodit o. Đuro Hontić, župnik pulske Župe sv. Ivana Krstitelja, a svečano večernje misno slavlje porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

(G. Krizman)