Treća korizmena nedjelja

Razmišljanje o trećoj korizmenoj nedjelji napisao je vlč. Bernard Jurjević.

 Iv 2, 13-25:

“Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima.

Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.”

Evanđelje je radosna vijest o Božjoj ljubavi, njegovoj dobroti, o oproštenju. Isus nije došao da osudi, nego da spasi. Ali u današnjem evanđelju susrećemo Isusa koji gotovo postaje krut u svojoj strogosti. Gradeći veličanstveni hram vjerske vođe kao da su htjeli u narodu buditi snagu i prisustvo vlastite moći, koja im je trebala da bi narod lakše držali u pokornosti. Ta moć nije služila razvitku prave pobožnosti, veće slobode i punijeg procvata čovječnosti već učvršćenju vlastite moći i prisvojenju Boga. Trgovci su imali teološki povod za svoje aktivnosti: trebali su omogućavati hodočasnicima da prinesu žrtve i obave druge zavjete u toku boravka u svetom gradu. Zlo je bilo što su pretvorili svoj čin u idolopoklonstvo, nužno nuđenje žrtvenih životinja u šansu da Boga „kupe“ i prilagode svojim očekivanjima.
Ovim je postupkom Isus započeo sukobe s farizejima i pismoznancima, koji zapravo nikada neće ni prestati, sve do njegove smrti. Uvijek im je predbacivao kad je vidio njihovu dvoličnost, kad su odstupali od Božjega puta, a nametali svoju predaju koju su sami sebi predali, kako im je jednom zgodom ironično predbacio. Postupak u hramu, na blagdan, pred toliko svijeta bio je svakako velik skandal. Iako mu se nisu imali čime oduprijeti, jer je Isus bio u pravu, to mu oni nikada nisu oprostili. Isus je znao što time započinje, ali s čašću nebeskoga Oca se ne trguje i ne smiju se praviti kompromisi. Kad je napravio reda okrenuo se onima koji su ga tražili i htjeli slušati: siromašni i grješnici.
Za Crkvu je to jasan znak. Ako slijedi Isusa, onda mora postupati onako kako je on postupao. Naučavati Božji put, Božje zapovijedi i moralna načela neustrašivo i to u svijetu koji joj ne će pljeskati nego će je pljuskati. U čišćenju Hrama – Hram je slika ljudskog tijela. Blizu je bila Pasha – blagdan čišćenja, oslobađanja. Isusova istinska Pasha – Isusova smrt – pročišćava Hram – čovjeka. Isusova ljubav čisti hram ljudskog tijela. U njoj se čovjek čisti od svih strasti, uznemiravanja i trgovaca koji bi njime htjeli raspolagati. Volovi – slika nagona, ovce – slika površnoga života, golubovi – slika misli koje vrludaju amo tamo. Ako dopustimo da nas prožme Isusova ljubav – ispunit će se hram našega tijela svjetlom Božjim. Isus je svojom smrću očistio našu savjest od mrtvih djela, kaže poslanica Hebrejima 9,14.
Razmišljajući iskreno mi se u ovaj čas moramo poistovjetiti ne s Isusom, nego s onima koje je on istjerao iz hrama. „Zašto bi mene Isus ovaj čas potjerao iz hrama, iz crkve, iz svećeništva?“ Tražimo li odgovor na ova neugodna pitanja, onda ih moramo formulirati u obliku Dekaloga. „Nema drugih bogova osim mene!“ Kad bi nas istom strogošću prozvao zbog naših idola, kakvom je osudio one trgovce u hramu što bismo mu odgovorili. Vjerojatno većina od nas izjurila bez glave, prije nego što bi stigao Isusov bič. Sjetimo se samo onih idola, koje Pavao nabraja: nekima je bog trbuh, drugima novac, danas su to novac, zdravlje, komotnost, računalo, automobil, kuća, posao.
„Ime Gospodina Boga tvoga ne izusti uzalud!“ Svaki zavjet, svako Bogu dano obećanje jest prizivanje Božjeg imena, a svaki prekršeni zavjet i obećanje jest zloupotreba Božjeg imena. Koliko smo toga Bogu obećali i brzo na to zaboravili. Isus nije htio samo etičko čišćenje hrama. On je potjerao iz hrama samo one koji tamo nisu tražili Boga, nego same sebe, koji nisu tamo išli zbog duhovnih nego pokvarenih vrijednosti. Nameću se dva pitanja: Što ja tražim u Crkve? I koga puštam da prebiva u mojem hramu srca?
Istinsko čišćenje događa se u Isusovoj smrti i time što je ušao u nebesko kraljevstvo, omogućio je i nama pristup u tu svetinju nad svetinjama. U toj svetinji nad svetinjama, u najintimnijem prostoru našeg srca svaki je čovjek doživljava borbu da bude čist. Tamo nam je Krist pokazao čistu ljubav predanjem na križu. Istinsko se čišćenje događa u savjesti, u najintimnijem prostoru čovjeka, u svetom prostoru šutnje u koji ni jedan čovjek nema pristup, a u koji je Krist stupio svojoj smrću. Tamo gdje Krist u nama stanuje, mi smo čisti, očišćeni njegovom ljubavlju. Njegovim životvornim Duhom.
U Iv 15, 3 Isus kaže: Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Isus je učenicima govorio tako da su se osjećali čisti, bistri, prihvaćeni i bezuvjetno ljubljeni. Isusove riječi i danas za nas imaju istu snagu očistiti hram našeg srca koje je prepuno kompromisa i trgovine s mentalitetom ovoga svijeta. Po navještaju Božje riječi, Kerigme, Krist ima snagu očistiti i naše prljavo srce.
Učenike je očistila Isusova blizina. U njegovoj blizini ljudi su se osjećali čistima. Nisu bili zaraženi osjećajem krivnje, nečiste misli i strasti su se povlačile i nestajale. Euharistijska blizina Krista čisti i nas i daje nam snagu da ne pristajemo poput Isusovih suvremenika na kompromise. Obratimo mu se danas riječima: „Gospodine, ti znaš što prebiva u meni, ti znaš koliko bijede, zloće i mržnje je nataloženo u mom srcu. Očisti me od svega toga zbog svog imena, zbog svoje ljubavi.“

vlč. Bernard Jurjević