Tijelovo u Puli
Na blagdan Tijelova u pulskoj se Katedrali održalo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup porečko-pulski Ivan Milovan uz koncelebraciju biskupa u miru mons. Antuna Bogetića i brojnih svećenika te uz prisustvo mnoštva vjernika iz svih pulskih župa.
U svojoj homiliji biskup Milovan podsjetio je brojne vjernike na to da je blagdan Tijelova četvrtak kada se prisjećamo Velikog četvrtka, kada je ustanovljen najsvetiji sakrament Crkve, Sveta Euharistija. Mnogi nose brojne uspomene iz djetinjstva i mladih godina vezane za ovaj blagdan, doživljaj proljeća, cvijeća u procesiji, dana punih sunca, pjesama. O blagdanu Tijelova doživljavamo Krista i njegovu prisutnost kao produženo utjelovljenje. On ostaje sa svojima do konca svijeta u liku kruha i vina, doživljavamo ga bliskim nama, koji nam se daje kao hrana, živi kruh i iz koje slavimo gozbu ljubavi i prinosnu žrtvu Kalvarijsku i sebe skupa s njim Ocu. To je tajna vjere kojoj Crkva kliče, kojom Bogu zahvaljuje i kojom se hrani.
Po euharistiji Krist je na osobit način uvijek prisutan među vjernicima, Isus je za svoga zemaljskog života uvijek bio blizak ljudima, svi su osjećali da je on čovjek za njih, on je čitao srca, bio je zainteresiran za svakog čovjeka, njegove geste, riječi, pogled i osobito njegova djela, često čudesna djela sve je to bilo za čovjeka, on je bio, pokazalo se, čovjek za drugoga, rekao je Biskup u svojoj homiliji. Mi smo tako osjetljivi na prisutnost drugoga, trpimo ako smo osamljeni, ako nema dragih osoba blizu, osobito u nekim situacijama bolesti, starosti, žalosti, boli nas nečija nepažnja i nepoštovanje, nikome nije drago biti broj, to su ljudi u zatvorima i često u uredima – to je ponižavajuće. „Danas je u svijetu prisutna otuđenost, nema blizine među ljudima, malo je onih koje doživljavamo bliskim, no Krist je prisutan, on je s nama do konca svijeta, ne moramo ga tražiti kao Zakej na smokvi, ili ga čekati kao oni koji su vapili k njemu jer su bili bolesni i žalosni. On je s nama na osobit način prisutan u svetoj misi u svetoj pričesti kad je primamo s vjerom, i u svetohraništu kad dođemo moliti pred tu tajnu vjere. Euharistija je sakrament intenzivno prisutne ljubavi Božje, Krist je tu osobno prisutan za nas, za svoju Crkvu, za sve nas pojedinačno. Nitko tko vjeruje nije sam. S Bogom nikad nisi sam“- dodao je biskup Milovan.
Biskup Milovan, završio je svoju homiliju željom da nosimo Krista nevidljivog u svojim srcima, neka po našem ponašanju Krist bude vidljiv u našim djelima, djelima ljubavi, pravde i mira te da ojačani kruhom Svete Pričesti, budemo graditelji novoga svijeta sa svim ljudima dobre volje.
Nakon svečane svete mise slijedila je procesija s baldahinom ulicama grada Pule od Katedrale preko pulske rive sve do crkve Sv. Antuna Padovanskog gdje je biskup ordinarij podijelio tradicionalni tijelovski blagoslov.
Doris Mejak