Tijelovo u Puli, 2016.

 Na blagdan Tijelova porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša predvodio je svečano misno slavlje i Tijelovsku procesiju u Puli.

Svečano misno slavlje u pulskoj prvostolnici ordinarij Kutleša predvodio je u koncelebraciji s rektorom pulskog Biskupijskog sjemeništa preč. Piergiorgiom De Angelisom, pulskim dekanom preč. Milanom Mužinom te tridesetak svećenika. Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio kako se sagledavanjem života Isusa Krista najeklatantnije uviđa briga za ljude, to je vidljivo i iz prispodobe o umnažanju kruha.

Galerija fotografija: http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/198-tijelovo-2016.html

Upravo kao što čovjek, kada mu se približava kraj ovozemaljskog života, želi ostaviti trag o sebi budućim generacijama tako je i Isus želio, ne samo kroz Sveto Pismo, tradiciju Crkve i živote različitih svetaca, već i kroz svoju prisutnost u sakrament Euharistije, svoga Tijela i Krvi da svi ljudi svih generacija osjete Njegovu blizinu; primanjem Tijela Kristova mi postajemo dionici Tijela Kristova. Isus je želio upravo sakrament euharistije kako bi nam mogao biti blizu i kako bi mi Njemu mogli biti sve bliže. Komentirajući prispodobu o umnažanju kruha biskup je istaknuo nekoliko značajnih, simboličnih elemenata koje iz toga iščitavamo. Isus, kako prenosi Evanđelje, se sažalio nad tim narodom, On svojim primjerom brige za okupljeno mnoštvo poziva nas na aktivnu brigu za druge, poziva svakoga od nas da se zapita „Što ja činim da drugima bude bolje?“. Poziv je to upućen svima, u ulozi roditelja, djeteta, brata ili sestre na propitkivanje svog odnosa prema drugima, naglasio je propovjednik. Druga značajka te prispodobe je da je Isus uzevši kruh i ribe zahvalio Bogu, time nas podsjeća da sve što imamo: zdravlje, posjedi i talenti nisu stečeni našim snagama, nego su dar od Boga; zato je potrebno Bogu zahvaljivati na životu koji nam je dao, a onda i na svemu ostalome.

Nadalje, istaknuo je mons. Kutleša, vidimo da Isus poziva svoje učenike, jer su mu učenici, odnosno vjernici potrebni. Zato uspostavlja Crkvu da se njegova nauka sve više širi. Mi, kao štovatelji Euharistije budimo oni koji će Isusovu nauku širiti nadasve djelima, živeći tu nauku u svakodnevnom životu.

Posljednja gesta iz prispodobe o umnažanju kruha koju treba naglasiti je činjenica da ono što je preostalo nakon što je mnoštvo nahranjeno, nije bačeno nego je s poštovanje sakupljeno u košare, time je hrani iskazano poštovanje, iz uvjerenja da je sve to Božji dar.

Umnažanje kruha i riba veliki je događaj upravo za običnog malog čovjeka; to dokazuje da je čovjek svladao svoj egoizam. Pojedinci su ponijeli nešto zalihe misleći na sebe, a ne na druge, no kada dolazi Isus ljudski egoizam prerasta u altruizam i ljudi počinju misliti na druge, naglasio je biskup. Mi koji nasljedujemo Isusa Krista trebamo svladati taj svoj egoizam i ne gledati samo za sebe, nego sagledati i što je dobro za bližnjega.

Molimo stoga Isusa Krista u Presvetom Oltarskom sakramentu da budemo ljudi koji će činiti sve za druge. U tom svjetlu Euharistija, Presveto Tijelo i Krv Kristova, je darivanje drugima. To nas podsjeća na Isusu Krista koji se darovao i koji se daruje svakoga dana svima nama. Želimo li ga nasljedovati, a trebali bi to željeti, budemo li tako činili, spasit ćemo se, zaključio je biskup.

Nakon misnog slavlja svečana Tijelovska procesija s Presvetim oltarskim sakramentom krenula je od katedrale Uznesenja Marijina, Rivom, Ulicom sv. Ivana, Ulicom Dubrovačke bratovštine te Škaljerovom ulicom do crkve sv. Antuna gdje je proslava Tijelova zaključena svečanim Tijelovskim blagoslovom. U procesiji su latice cvijeća posipali ministranti i djeca iz Župe sv. Antuna Padovanskog, a u asistenciji su bili bogoslovi i đakoni iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptrois Mater.