Te Deum laudamus – “Hvala Svevišnjemu za 2013. godinu…”

31. prosinca 2013.

Hvala Svevišnjemu za 2013. godinu…

2013. nam je donijela neprocjenjivo mnogo izvanjskog, slavljeničkog, ali donijela nam je i veliko duhovno obogaćenje. Beatifikacija nam je donijela napokon i biljeg na Istinu o liku i djelu don Mira, ali i istinu o ljudima, o svima koji su bili dionici tih zbivanja, na bilo koji način. Beatifikacija je stavila pred nas još jedan svijetli primjer, po uzoru na kojeg smo pozvani živjeti svoju vjeru ovdje i sada, koliko god to teško ili lako bilo.

2013. donijela nam je novu perspektivu, trag za budućnost, a na nama je da, poučeni prošlošću, zakoračimo u budućnost, nastojeći svojim htijenjem i svojim naporima suobličiti svoje djelovanje Božjemu planu za nas i za ovu našu mjesnu Crkvu.

2013. godinu ćemo pamtiti po jedinstvenom događaju beatifikacije Miroslava Bulešića, događaju koji je najviše obilježio našu Biskupiju za cijelog njezinog postojanja.

Svako vrijeme donosi neke svoje promjene, pa tako i viđenje događaja i ljudi. Kroz mnoga stoljeća kršćanstva na ovim prostorima zasigurno je bilo mnogo svijetlih primjera. Osvrnimo se na slavnu povijest naše biskupije, naših biskupija, Porečke i Pulske, ali i Pićanske i Novigradske. Bile su to institucije koje su na ovim prostorima pronijele vjeru do naših dana. Istina, vjeru prenose ljudi, ali ako jedna čvrsta institucija ne stoji iza toga mnogo je teže odolijevati naletima svjetovnih i inih napada. Istarski sveci i blaženici, od sv. Maura i sv. Germana pa sve do bl. Miroslava Bulešića najbolji su dokaz duboke suživljenosti vjere u samoj srži žitelja ovih prostora. Ni u najtežim, naizgled najmračnijim vremenima ‘Bog ne ostavlja svoga stada’. U preteškim vremenima nakon drugog svjetskog rata daruje istarskoj Crkvi mučenički ljiljan don Mira. I nakon njega mnogi su istarski svećenici propatili zatvorske kazne i druga zla. Mnogi su redovito, baš za blagdane pozivani na odsluženje vojne rezerve. Kako je ta generacija počela zalaziti u zrelije godine, javljala su se nova zvanja, diljem poluotoka. Nastupilo je potom vrijeme velikih promjena, koje su donijele obrat na bolje, ali i neka nova iskušenja. Vrijeme poletnog napretka, vrijeme poneke nesmotrenosti, no, kaže se u narodu „čovjek snuje, Bog odlučuje“, a On ne ostavlja svoga stada. I na koncu sve posloži na dobro, možda ponekad i nekim planovima unatoč…

2013. nam je zbilja donijela neprocjenjivo mnogo. U inicijalnom ozračju daleko od staloženog, pokrenuta je lavina priprema, organizacija – to su ljudi koji dolaze iz svojih osobnih, različitih svjetova i svi zajedno dolaze jednom jedinom cilju – 28. rujna 2013. godine u pulsku Arenu.

To nikako nije bio kraj. Proslava u Areni nije i ne smije biti jedan stihijski događaj. Našem Blaženiku nije dodijeljeno jedno definitivno mjesto na nekoj dalekoj, nedostižnoj razini. Njemu je živjeti u svojoj slavi pod zajedničkim svodom ove naše Istarske crkve, obasjavati ljude koji sada kroče tim stazama koje je volio, a na nama je da to omogućimo. Svetac ili blaženik zagovara pred Bogom Crkvu kojoj je darovan, kroz molitve kojima mu se ljudi utječu, kroz primjer kojim nadahnjuje, kroz širenje njegovog lika po svijetu i budućim generacijama, jer to je najljepši način štovanja Božjih miljenika koji su nam kao Crkvi darovani. To vrijedi zasigurno za bl. Bulešića, koji nam je najbliži, gotovo blaženik naših dana, ali jednako tako je vrijedno i potrebno nastojati bolje upoznati Božje ugodnike koji su obilježili prethodne epohe na ovim prostorima. Bog je savršenstvo, i On uvijek sve posloži na dobro, a na nama je da to otkrijemo, prepoznamo, i svojom raspoloživošću sudjelujemo u Božjem planu prema kojem je te svijetle Uzore darovao upravo nama, istarskoj crkvi.

Neka nam svima 2014. bude obilježena Božjim blagoslovom i obiljem milosti. Tako neka bude. Amen.

G. Krizman