“Svojom ćete se postojanošću spasiti.”
Komentar nedjeljnog Evanđelja 33. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Dalibor Pilekić.
(Lk 21, 5-19)
„U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus:
»Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?«
A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.
A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega.
Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.
A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega.
Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«“
Riječ Gospodnja.
„U dan onaj, u dan gnjeva, ognjem svijet će sav da sijeva, sa Sibilom David pjeva…“
Pjesma kojom sam započeo ovo promišljanje nekad se je redovito pjevala zadnjih nedjelja crkvene godine. Najavljivala je eshatološke teme: smrt, sud, raj, čistilište i pakao. Riječ Božja nam ovih nedjelja progovara upravo o tim temama.
Zašto nam Bog želi govoriti i o posljednjim stvarima?? Sigurno nam nije bio dužan govoriti o tome! Zato što nas ljubi! Ništa nam ne želi sakriti – zato nam otkriva i istinu o kraju. Knjiga Otkrivenja – posljednja u Svetom Pismu – jest još jedan nezaslužen poklon Božje ljubavi svima koji ga žele slušati i nasljedovati. Cilj otkrivenja je pripremiti ljude za posljednje stvari. Na taj način izbjegavamo strahove, tjeskobu, žalost i tome slične stvarnosti. Milošću Božjom možemo znati i biti pripravni na sve što ima doći. Ne samo to. Možemo svim srcem klicati: „Maranatha!“ – „Dođi, Gospodine Isuse!“ Radosno možemo gledati dolazak „Dana gnjeva“ – jer je to za nas dan divnog ponovnog susreta s našim ljubljenim Gospodinom.
Pitam se duboko u sebi zašto me onda – usprkos svemu ovome – podilazi jeza svaki put kad čujem „U dan onaj“? Zašto mi je promišljanje o tim stvarima uvijek pomalo nelagodno? Uronjenost nas kršćana u ovaj grešni svijet proizvodi taj osjećaj u nama. Koliko god svojim dobrim djelima gradimo Božje kraljevstvo oko sebe, tako onim drugim djelima ostajemo zahvaćeni u mreže ovog svijeta. Snaga sakramentalnog života pomaže nam više pripadati Božjem kraljevstvu; ali i dalje ostaje izuzetno teško zanemariti čari ovoga svijeta. Upravo na tom području – području grijeha – dolazi do strahova kad promišljamo o blizini Kraja. Znamo da nas grijeh optužuje, a nemamo snage ne griješiti.
U svom posljednjem velikom razgovoru s novinarom, papa Benedikt XVI također priznaje da u sebi osjeća određeni strah pred posljednjim stvarnostima. Ako on to može priznati, onda još više možemo i mi koji se nismo vinuli u takve duhovne visine kao naš papa emeritus.
Ipak, namjera Isusovih riječi nije buditi strah, nego svijest o prolaznosti, te hrabrost u postojanom življenju kršćanskih vrijednosti. Svijest o prolaznosti svijeta oko nas i nas samih o ovom obliku pomaže nam razabirati bitno od nebitnoga. Ako razmatrajući o prolaznosti uočavamo da nam brojne prolazne stvari kradu vrijeme i energiju valja nam mijenjati način života. Ono prolazno treba staviti na svoje pravo mjesto, a onom neprolaznome dati više prostora i vremena. Tome smjera i ovo promišljanje.
Postojanost u življenju kršćanskih vrijednosti jest mnogo teža od samog promišljanja. Ona znači stalnu borbu sa samima sobom i sa svijetom oko nas. Svjedočiti pripadnost Kristu nikad nije ugodno. Uvijek će nas netko osuđivati, omalovažavati, vrijeđati, uvjeravati u suprotno, progoniti. Isus otvoreno kaže: „neke od vas će i ubiti“. Sve se to događa zbog svjedočenja.
Svjedočenje brojnih mučenika kao što su u naše vrijeme bili blaženi Miroslav Bulešić i Francesco Bonifacio daje nama ostalima snage kako bismo i sami bili postojani. Oni koji niti pod cijenu vlastitog života nisu htjeli izdati Boga, ni svoj dobar odgoj, ni svoju ljudskost – cijelom svijetu svjedoče kako je moguće biti i ostati dobar čovjek – Božji prijatelj – do kraja. Oni su primjer koji nam jasno pokazuje da se ljudi još uvijek mogu smatrati kralježnjacima – jer kralježnicu njihove dobrote i ljubavi nitko nije uspio slomiti.
U vremenu indiferentizma i gubitka rasuđivanja o razlici dobra i zla ljudi sve više počinju ličiti na beskičmenjake – mekušce. Mi kršćani smo pozvani takvom vremenu pokazati mogućnost dosljednosti i postojanosti u življenju kršćanskih i ljudskih vrijednosti – pokazati im da je predivno imati kralježnicu!!
Postojani kršćani koji se više brinu za neprolazno ne trebaju se bojati „Dana gnjeva“ – nego „uzdignute glave“ čekati dolazak Gospodnji, moleći pri tom milosrdnog Suca da se smiluje nama i cijelome svijetu!
„Sveti Nikola Taveliću – moli za nas!“
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
- Gladna nahraniti.
- Žedna napojiti.
- Siromaha odjenuti.
- Putnika primiti.
- Bolesnika i utamničenika pohoditi.
- Roba otkupiti.
- Mrtve pokopati.
Sedam duhovnih djela milosrđa:
- Dvoumna savjetovati.
- Neuka poučiti.
- Grješnika pokarati.
- Žalosna i nevoljna utješiti.
- Uvrjedu oprostiti.
- Nepravdu strpljivo podnositi.
- Za žive i mrtve Boga moliti.