SVJEDOČANSTVO HODOČASNICE Imala sam osjećaj da ću u Svetvinčentu duhovno susresti bl. Miroslava

I ove su godine – o obilježavanju 74. obljetnice mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića – mnogi vjernici hodočastili u Svetvinčenat – mjesto gdje se nalaze njegovi zemni ostaci. Svoje svjedočanstvo s hodočašća i oduševljenje ovim hrvatskim mučenikom i blaženikom s nama je podijelila župljanka katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli.

“Život bl. Miroslava Bulešića poticaj mi je da se predajem za druge – na način na koji to Bog želi – kao supruga, majka i kći”, svjedoči 47-godišnja majka troje djece Gordana Slukan. Ova župljanka katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli i ove je godine – već četvrti put – hodočastila u Svetvinčenat bl. Miroslavu Bulešiću.

Za nju je to, ističe nam, uvijek avantura. Rado se odazove poticaju župnika don Rikarda Lekaja pa je tako i ove godine propješačila 30-ak kilometara u čast bl. Miroslavu. Hodočasnici su na blagdan bl. Miroslava Bulešića, u utorak 24. kolovoza, krenuli iz crkve Bl. Bulešića u Valbandonu gdje im je blagoslov udijelio vlč. Ivan Begović, policijski kapelan Policijske uprave vukovarsko-srijemske i župnik u Retkovcima.

Bl. Miroslava doživljavam kao nekoga svoga!

Zatim im se u Vodnjanu pridružila još jedna skupina hodočasnika. Tamo ih je, svjedoči nam, jedna gospođa ponudila kolačima i kavom. Okrijepljeni i zahvalni za gostoljubivost, nastavili su svoj put prema Svetvinčentu.

“Hodočastile su osobe različite dobi i iz različitih župa. Neki hodočaste svake godine, ali bude uvijek i nekoliko novih hodočasnika. Uvijek je avantura upustiti se u neizvjesnost putovanja jer nikada ne znamo kako će biti. No, Bog uistinu proviđa. Istarski čovjek je topao i uvijek se netko nađe na našem putu te nas ponudi kavom ili kolačima”, rekla je.

Slukan je 1992. došla u Istru kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Ostala je živjeti u Puli i tu se susrela s likom bl. Miroslava te se oduševila njegovim svjedočanstvom za Krista.

Vjerujem da nas je sve nosila snaga duha!

“Bl. Miroslava doživljavam kao nekoga svoga. Ponekad imam osjećaj kao da sam odrastala uz njega. On je univerzalan – blaženik za sve generacije i za cijeli svijet. Bio je posebna osoba koja se mogla svakome prilagoditi – od djeteta do starca, od mladića do djevojke. Kada molim i meditiram nad njegovim nagovorima, imam osjećaj kao da sam ga slušala dok je propovijedao, da sam odrastala uz njega i da sam mogla osjećati toplinu njegova bića”, rekla je Slukan.

Iako inače ima problema s bolovima u koljenu, nije joj bilo teško prehodati taj put. “Imala sam osjećaj da ću u Svetvinčentu duhovno susresti bl. Miroslava. Nije mi bilo teško, a hodočastili su i stariji. Vjerujem da nas je sve nosila snaga duha”, posvjedočila je.

Ono što joj je najljepše je radost koju hodočasnici nose u sebi. To je, kaže nam, dar Božji. “Tijekom hodočašća smo se zbližili, iako smo različitih karaktera i nismo se prije poznavali. Ne radi se tu o nekom umjetnom zbližavanju, već o istinskom kršćanskom zajedništvu koje svoj temelj ima u molitvi. Uživali smo na svakome koraku”, istaknula je naša sugovornica, rekavši kako se na misnom slavlju u Svetvinčentu vidjelo zajedništvo u organizaciji.

Toplina je izvirala iz njegova duha!

Ona je, kaže nam, oduševljena likom i djelom bl. Miroslava i žalosti je što mnogi vjernici nisu upoznati s njegovim životom. “On je uistinu bio poseban čovjek”, rekla je, ističući da bi svatko tko je zanesen njegovim životom trebao širiti tu pobožnost.

Ono što ju je najviše privuklo bl. Miroslavu je njegova malenost i jednostavnost. “Ne volim bahate i ohole ljude, a iz njegovih spisa zrači jednostavnost koja privlači. Ono što ljudi danas uvažavaju je poniznost, a on je to nosio u sebi. Ta toplina izvirala je iz njegova duha”, naglasila je naša sugovornica.

Slukan nam svjedoči kako i ona nastoji tu jednostavnost i poniznost svjedočiti u svakodnevnici – i u svojoj obitelji, ali i u društvu. “Ljudi ne mogu ne primijetiti poniznost. Svatko od nas primjećuje kada je netko drag i jednostavan. Naš blaženik je bio upravo takav i time je privlačio druge”, istaknula je.

Primjer predanja bl. Miroslava potiče je, kaže nam, da autentičnije živi kao supruga, majka i kći. Njegov joj je život poticaj da se nesebično daje za svoju obitelj i na taj način svjedoči Krista u svakodnevnici života.

Po uzoru na njega nastojim živjeti jednostavnost u svakodnevnici!

“U njegovom Dnevniku čitamo o njegovom potpunom predanju Bogu. On je znao da je od Boga dobio život pa ga je mogao u potpunosti i staviti Njemu na raspolaganje. To i mene potiče da u svojoj obitelji živim tu raspoloživost. Nekada je to jako teško, no njegov mi je život poticaj da se predajem za druge – na način na koji to Bog želi – kao supruga, majka i kći. Također, po uzoru na njega nastojim živjeti jednostavnost u svakodnevnici”, rekla je naša sugovornica, ističući da je danas malo jednostavnih ljudi.

Ono što je kod bl. Miroslava veličanstveno je i njegova spremnost na praštanje, kaže nam Slukan. “Opraštati je danas jako teško. Potrebni smo toga i u našim obiteljima, ali i drugdje. Bl. Miroslav potiče nas da opraštamo”, istaknula je.

Hodočastit će bl. Miroslavu, kaže nam, ponovno i sve dok joj zdravlje to bude dopuštalo. Uvijek u srcu nosi svoje, ali i nakane brojnih ljudi koji se preporuče u njene molitve. “Nadam se da će ovo svjedočanstvo potaknuti druge na upoznaju život bl. Miroslava, ali i da se odvaže hodočastiti njemu na čast. Njegov nas primjer potiče da otkrijemo jednostavnost i ljepotu života. Svi smo pozvani to živjeti u našoj svakodnevnici”, zaključila je Gordana Slukan.

(Hana Kilijan/HKM)