Sveučilišna knjižnica u Puli objavila je digitalnu presliku novina “Gore srca” (1946-1952)
Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli na svojim mrežnim stranicama objavila digitalnu presliku novina “Gore srca” (1946-1952)
Izdavač novina je na početku bilo Književno društvo Sv. Mohora za Istru, i to od 1. travnja 1946. do 16. rujna 1947. Od 30. studenog 1947. do prestanka izlaženja izdavač je bilo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda.
Pokretač te glavni i odgovorni urednik bio je mons. Božo Milanović, on je list uređivao od 1. travnja 1946. do 16. rujna 1947. Od 30. studenog 1947. uredničku ulogu preuzima Pavao Lončar, a nakon njega Franjo Grundler.
Od 1. travnja do 1. rujna 1946. list je izlazio u Trstu, iako su uredništvo i uprava bili u Pazinu, a od 1. rujna 1946. do 16. rujna 1947. u Rijeci. Od 30. studenog 1947. do 26. listopada 1952. izlazi u Zagrebu.
U početku je izlazio svakog 1. i 15. u mjesecu, a kasnije tjedno, navodi u upućenom nam dopisu voditelj Sveučiliše knjižnice Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli dr. sc. Bruno Dobrić.
Ova digitalizirana povijesna građa biti će zasigurno veoma korisna u mnogim istraživanjima te će doprinijeti boljem upoznavanju povijesnih okolnosti života i djelovanja Crkve u tim vremenima.
Pregledavanje novina “Gore srca” (1946-1952) – (po godinama)
http://ino.unipu.hr/data/gore_srca/
Na internetskim stranicama Sveučilišne knjižnice nalazimo osvrt na tu tiskovinu iz članka Jurja Mirka Matušića „Prihvat Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj na primjeru katoličkog tiska i odnosa Crkve prema medijima“, objavljenog 2006. godine:
„Tjednik Gore srca počeo je izdavati don Božo Milanović, najprije u Trstu, a onda u Rijeci. Unatoč Milanovićevim velikim zaslugama, list je 1947. godine bio zabranjen zbog nekog članka, a za zlo mu je uzeto i to što “gotovo nikada ne donosi nikakve govore i izvatke govora druga Tita i drugih naših rukovodilaca, dok Papinim reakcionarnim govorima i poslanicama posvećuje čitave stranice.” Da bi list mogao nastaviti, predan je Jeronimskom društvu u Zagrebu, koje je preimenovano u Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. Na čelu mu je bio zagrebački kanonik dr. Pavao Lončar, kojega je ustaški režim osudio na smrt, pa pomilovao na 18 godina zatvora, jer je rekao da Pavelić nije normalan.
List se danas doima kao da je izlazio u neko idilično doba, jer u njemu nema gotovo nikakvih vijesti iz Crkve u zemlji. Naravno, nije se ni mogla iznositi istina, a glorificirati tadašnju stvarnost značilo bi izdati Crkvu i sve progonjene ljude. Stoga su urednici zaobilazili informativni dio, a iznosili samo čiste vjerske duhovne i poučne sadržaje, kako se ne bi lišili jedinoga periodičnog glasila u to ‘olovno’ vrijeme. Ipak i takav je list bio trn u oku režimu, te je konačno zabranjen u listopadu 1952. godine. Bilo je to nakon imenovanja nadbiskupa Stepinca kardinalom; iste su godine prekinuti diplomatski odnosi sa Svetom Stolicom, konačno je ugušen vjeronauk u pučkim školama, a Katolički bogoslovni fakultet je izbačen iz Sveučilišta u Zagrebu. Sljedećih deset godina Katolička crkva u Hrvata nema nikakvih periodičkih publikacija za puk.“
(Matušić, Juraj Mirko, Prihvat Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj na primjeru katoličkog tiska i odnosa Crkve prema medijima, u: Časopis za suvremenu povijest, br. 2/2006., str. 500-501.)
Na istome mjestu donose se nadalje dva Urednička uvodnika, od 30. studenog 1947. (nakon preseljenja lista iz Rijeke u Zagreb) i 1. travnja 1946.
„Urednički uvodnik u broju od 30. studenoga 1947.:
S ovim brojem počinje se list »Gore srca« tiskati i uređivati u Zagrebu.
List je nastao početkom travnja 1946. na zapadu – u Trstu, zbog kojeg je grada bilo toliko diplomatske borbe. Pet mjeseci kasnije prešao je na Rijeku, koja je napokon postala definitivno hrvatska i jugoslavenska, te će se u skoroj budućnosti razviti u veliko gospodarsko i kulturno središte.
Napokon se pomaknuo naš list »Gore srca« u samo središte Hrvatske, odakle može od sada u još većoj mjeri vršiti zadaću hrvatskog vjerskog lista. Nakon što se to naše glasilo raširilo samo od sebe, bez kakve reklame, više manje u sve hrvatske krajeve, ono se nada, da će se iz bijelog Zagreba proširiti također onamo, gdje je to još potrebno.
Izdavanje lista »Gore srca« prepustilo je Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu našem Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Ovo naše društvo u Zagrebu uložit će sve sile, da naše glasilo ostane na dostojnoj visini, te da bude sve bolje i bolje uređivano.
Pa kad bi nas netko i zapitao, kako ćete i što ćete sada u srcu Hrvatstva, mi bi smo mu odgovorili, nastavit ćemo u istom duhu i smjeru, kako je to i do sada bilo. Mi smo naime promijenili mjesto izlaženja, no naš smjer i naš put je isti, točno označen i nepromjenljiv.“
„Urednički uvodnik u prvom broju od 1. travnja 1946.:
Naš novi list
Već smo pred više mjeseci počeli misliti na izdavanje jednog vjerskog lista za Istru. Napokon eto izlazimo sa prvim brojem pred našu javnost – nakon Sto smo dobili ne samo dozvolu za tiskanje od Savezničkih vlasti u Trstu, nego i dozvolu za širenje lista od naše Narodne vlasti u Istri i u Jugoslaviji
Zadnji hrvatski tjednik Istarski list, u Trstu prestao je izlaziti koncem god, 1930. Bio je ugušen od talijanske fašističke vlade. Sada – poslije 15 godina – počinje ponovno izlaziti hrvatski list u Trstu, a to su omogućili konačni poraz krutog fašizma i naše narodno oslobođenje, za koje je naš narod, pod vodstvom Narodno-oslobodilačkog Pokreta pridonio mnoge žrtve. Pred 15 i više godina bili su pokretači ovog lista sami pa su morali voditi u Istri također gospodarski, kulturni i politički rad. Sada međutim već obavljaju taj posao nove proširene sile. Tako su hrv. svećenici u Istri došli do mogućnosti da pruže svojemu narodu vjersko glasilo, koje je potrebno za uzgajanje naroda u značajnosti, poštenju, ljubavi do istine i do bližnjega. Time će taj list također polagati temelj za srećnu budućnost države. „Čovjek ne živi samo o kruhu“, rekao je Isus, „nego o svakoj riječi, što dolazi iz usta Božjih.“ (Mat I, 4).
Ovaj je rat svojom strahotom teško uzdrmao također moralne temelje ljudskog društva. Zadaća je našega lista također da liječi u narodu moralne rane i da pomogne uzdizati ljudska srca iz nizine ljudskih strasti k nebeskoj vedrini kršćanske plemenitosti.
Naš je početak zbog silne skupoće i drugih poteškoća skroman. Ali uz pomoć naroda i prijatelja može da počne list „Gore srca“ izlaziti doskora svakih 10 dana ili čak svakih 7 dana. Zato treba da pomognemo to svoje glasilo širenjem i suradnjom. Držimo, da je to naša sveopća dužnost.
Uzdignimo svoja srca i dajmo se na posao!
Uredništvo.“
(G. Krizman)