Svetvinčenat: Blagdan sv. Vinka uz tri dijamantna misnika
Svetvinčenat, rodna župa bl. Miroslav Bulešića ove je godine 22. siječnja proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Vinka uz nazočnost tri svećenika rodom iz te župe koji će ove godine proslaviti 60 godina svećeništva.
„Mi s ovom sv. misom želimo Bogu zahvaliti za njihovo 60-godišnje služenje u našoj Biskupiji kroz đakonsku i svećeničku službu. Naš Ive, kako su ga od milja zvali, desetljećima je svirao na biskupijskim svečanostima. Naš Milio sav se dao u pastoralni rad te gajio karizmu hodočašća Majci Božjoj. Vlč. Branimir živući je Caritas naše zajednice; sve što ima, što dobije za sebe on podijeli drugima. Svaki se na svoj način ugradio u živo kamenje naše mjesne Crkve“, istaknuo je u homiliji preč. Jakovljević.
Na misi u čast patronu uobičajeno se već niz desetljeća svake godine okupljaju svi svećenici rodom iz te župe, a ove su godine trojica među njima dijamantni jubilarci. Naime, za svećenike su zaređeni 1962. i ove će godine Bogu zahvaliti za 60 godina svećeničke službe. To su: umirovljeni svećenici vlč. Milan Milovan i vlč. Ivan Štoković te vlč. Aleksandar Branimir Petrović, župnik u Plominu. Misu je predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, a prigodnu homiliju izrekao je preč. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za proglašenje svetim bl. Miroslava Bulešića.
Biskup je u uvodnom pozdravu istaknuo kako je slavlje tih jubileja poticaj da molimo za nova svećenička zvanja, a blagdan sv. Vinka neka nas ohrabri za svjedočenje vjere ojačani primjerom mučenika.
„O blagdanu sv. Vinka, đakona i mučenika, godišnje se na ovaj dan desetljećima oko oltara Gospodnjeg okupljaju svećenici rodom iz ove župe da zajedno s vjernicima mole zagovor sv. Vinka te da „servisiraju“ svoje duhovne kompase kako bi mogli svakodnevno živjeti vjeruju svojih predaka“, podsjetio je na početku homilije preč. Jakovljević. U nastavku je ukratko podsjetio na ono malo poznatih podataka o sv. Vinku, „duhovni pisci nam govore kako je bio poslužitelj biskupu Valeriju. Uz karitativnu službu koja je spadala na đakone, sv. Vinko vršio je i službu propovijedanja. Jasan u nastupu, mudar u obrani kršćanskih načela našao se na udaru rimske vlasti, upravitelja Valencije Dacijana. Njegov krimen je bio u tome što je propovijedao evanđelje; riječima i djelima svjedočio vjeru u Isusa Krista. Razne prijetnje i mučenja neće ga pokolebati da se odrekne vjere. On je do kraja ustrajao, kao i naš bl. Miroslav Bulešić koji je mučeništvo podnio prije 75. godina“ usporedio je propovjednik te naglasio da je „suobličenost Isusu Kristu davala smisao njihovoj patnji“. Naglasio je to citiravši blaženikov zapis u Duhovnome „Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja!“
„Vjernici se trajno nalaze pred izazovom kako živjeti vjeru“, nastavio je propovjednik. „Svjedoci samo da i danas mnogi trpe progone i mučenja zbog vjere u Isusa Krista, posebno na Dalekom Istoku. U njihovom sredinama danas se rađaju novi mučenici kako što je to kod nas bilo u 20. stoljeću. Krimen svih tih mučenika je vjera u Isusa Krista. Nije ni danas popularno biti vjernik i svjedočiti svoju vjeru. Sve nas to ne treba obeshrabriti, već, naprotiv, potaknuti da još bolje upoznamo svoju vjeru i svakodnevno ju živimo. Neka nas na tom putu zagovaraju sv. Vinko i bl. Miroslav.“
„Kod ove sv. mise želimo Bogu zahvaliti za dar misništva: Aleksandra Branimira Petrovića, Milana Milovana i Ivana Štokovića, koji će za par mjeseci napuniti 60. godina od svećeničkog ređenja. Mi s ovom sv. misom želimo Bogu zahvaliti za njihovo 60-godišnje služenje u našoj Biskupiji kroz đakonsku i svećeničku službu. Naš Ive, kako su ga od milja zvali desetljećima je svirao na biskupijskim svečanostima. Naš Milio sav se dao u pastoralni rad te gajio karizmu hodočašća Majci Božjoj. Vlč. Branimir živući Caritas naše zajednice. Sve što ima, što dobije za sebe on podijeli drugima. Svaki se na svoj način ugradio u živo kamenje naše mjesne Crkve“, istaknuo je propovjednik.
Tko je svećenik i koje je njegovo poslanje?
Propovjednik je u nastavku, u svjetlu svećeničkih jubileja, nastojao obrazložiti odgovor na pitanje „Tko je svećenik i koje je njegovo poslanje?“. „Izvor svih naših razmišljanja o svećeništvu, mučeništvu, kršćanskom djelovanju uvijek je Isus Krist. Znamo da nam Isus Krist u svojoj osobi objavljuje puninu svećeništva. Daje puni smisao onome što je bilo najavljeno i započeto u Starom zavjetu. Samo srce te objave jednostavno je: svećenik nije samo čovjek koji ima sakramentalno – žrtvenu funkciju. Nasljedujući Krista, on prikazuje samoga sebe kao žrtvu ljubavi“, istaknuo je propovjednik. „Svećeništvo je ljubav, koja se prima, ali i koja se daruje. Svećenički život svoju puninu dosiže u darivanju sebe, onog Božjeg u sebi, za bližnjega. To Božje u nama je ljubav. Po riječima Arškog Župnika, svećeništvo je ljubav Srca Isusova. Svećeništvo nije plod vlasti, društvenog mijenja, pastoralne organizacije… Svećeništvo je bilo i ostaje Božji dar pojedincu a onda preko njega cijeloj zajednici.“
„Naši ovogodišnji slavljenici, koji će ove godine obilježiti 60-tu godišnjicu svog svećeništva, zasigurno najbolje mogu posvjedočiti o ljubavi Srca Isusova“, naglasio je preč. Jakovljević, te nastavio: „Bez te ljubavi brzo bi bili „izgorjeli“ jer sve izvanjsko – društvene uređenje – nije išlo u prilog njihova poziva. U onom vremenu odlučiti se na svećeništvo značilo je odlučiti se na mučeništvo. Oni nisu podnijeli crveno mučeništvo, ali su svakodnevno podnosili bijelo mučeništvo: uvrede, ponižavanja, uskraćivanja određenih prava; međutim sve ih to nije sputalo da budu i ostani Kristovi svećenici.“
Svećenik je dar Kristova Srca: dar Crkvi i svijetu
„Svećenik je dar Kristova Srca: dar Crkvi i svijetu. Iz Srca Sina Božjega prepunog ljubavi izviru sva dobra Crkve, a na poseban način zvanje tih ljudi koje je Gospodin Isus osvojio, i koji su sve ostavili kako bi se potpuno stavili u službu kršćanskog naroda po primjeru Dobrog Pastira“, naglasio je preč. Jakovljević citiravši papu Benedikta XVI.
„Naši Branimir, Ivan i Milan osjetili su tu ljubav Božjeg poziva i stavili sebe u službu Božje ljubav. U toj su Ljubavi svakodnevno rasli i iz te ljubavi djelovali. Svećeničkim ređenjem ne prestaje proces čišćenja onog našeg – ljudskog u nama, dapače to je trajni proces gdje nas Krist stalno čisti – obnavlja i tako sjedinjuje sa sobom. Nedostatak osobnog, svakodnevnog susreta s Kristom nas slabi. Naša nemoć je često puta znak naše udaljenosti od Krista. Današnja kriza vjere je kriza udaljenosti od Krista. Nije dovoljna formalna pripadnost Crkvi, po sakramentu krštenja, da za sebe možemo reći da smo vjernici,“ podsjetio je propovjednik.
„Bl. Miroslav Bulešić u svom Duhovnom dnevniku govori nam o tim udaljavanjima, odnosno nesuobličavanju Kristu. Kad smo blizu Bogu, kaže bl. Miroslav, onda osjetimo kako naše ruke nisu više samo naše „već da su Bogu darovane“; osjetimo da naša usta nisu više samo naša „već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino“. Ove riječi našeg Blaženika uvijek nam iznova progovaraju čiji smo u svom djelovanju ili čiji bi trebali biti. Naši ovogodišnji slavljenici najbolje znaju koliko su puta njihove ruke držale i drže hostiju i kalež, koliko su puta njihove usne izgovorile i izgovaraju još uvijek riječi: „uzmite i jedite… uzmite i pijte“. U ovom se na vidljiv način ostvaruje darivanje sebe kao žrtvu ljubavi. U tom darivanju onog božanskog u sebi, neki su morali podnijeti crveno mučeništvo kao sv. Vinko ili bl. Miroslav, a većina je živjela i živi to bijelo mučeništvo za Krista i Crkvu.“
Svećenik, gledajući Boga, uči ljubiti, postaje ljubav
„To bijelo mučeništvo, kao i crveno – posvjedočeno krvlju, nije samo obilježje svećeničkog poslanja, već svakog vjernika. Pozvani smo da živimo „ljubav koja spašava“, podsjetio je propovjednik citiravši papu Benedikta XVI. „S pravom možemo reći da je svećenički život ljubav koja spašava. Zašto je svećenički život ljubav? Sv. Ivan nas uči: “Ljubljeni, ljubimo jedni druge, jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga, jer Bog je ljubav”. Svi smo po sakramentu krštenja postali djeca Božja; dobili smo taj božanski identitet koji se definira kao ljubav. Svećenik je i po sakramentu reda prezbiterata postao ljubav koja spašava. Njegov identitet proizlazi iz Kristova identiteta. Gledajući Boga, uči ljubiti, postaje ljubav. Naša zagledanost u Boga nas preobražava u ljubav i tad i postajemo djelatna Božja ljubav u svijetu. Bl. Miroslav je rekao: „zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane.“ Svećeničko je poslanje je zacjeljivati ljudske rane, posebno one duhovne. Zato je svećenički život „ljubav koja spašava“.
„Našim ovogodišnjim slavljenicima zahvaljujemo što su svojim svećeničkim služenjem, kroz jednostavnost i skromnost, bili ljubav koja spašava. Svojom jednostavnošću i skromnošću dopirali su da srca mnogih ljudi. Danas, kad više nisu u pastoralnoj snazi želim da svojim duhom – molitvom – prate ne samo svoje bivše župljane nego da mole za cijelu našu biskupijsku zajednicu posebno za nova duhovna zvanja“, zaključio je propovjednik.
Iz kronike župe
Na kraju misnoga slavlja župnik, vlč. Darko Zgrablić, je istaknuo kao su se slavljenici tim euharistijskim slavljem spomenuli i svih pokojnih svećenika iz te župe. „Koliko je ovo veliki jubilej neka nam dočara nekoliko zapisa koje u župnu kroniku 1962. godine zabilježio tadašnji župnik Svetvinčenta, mons. Marijan Milovan“, napomenuo je župnik te pročitao nekoliko relevantnih zapisa. U veljači te godine najavljeno je da će te godine započeti sveopći crkveni sabor pod imenom Drugi vatikanski sabor, biskupi su objavili poslanicu koja se čitala vjernicima kroz 4 nedjelje.
Tadašnji je župnik zabilježio i vremenske prilike, ali isto tako i političke neprilike, naime jedan je učitelj bio zabranio školskoj djeci pohađanje vjeronauka, podijelio negativne ocjene onima koji su ipak išli, te odredio redare koji imaju popisivati tko pohađa vjeronauk, no od 42 samo ih je 5 poslušalo zabranu. O 6. svibnju, danu svećeničkog ređenja zapisao je da je misa ređenja bila u 8 i 30 sati. Kronika donosi i zapise o mladim misama, te nekoliko fotografija.
„Nisam ovo nabrajao da bih naglasio da su naši slavljenici ljudi iz nekih prošlih vremena, već da su ljudi vremena, da je 60 godina njihove svećeničke službe bilo veliko i dugo vrijeme. Mi nekako uzimamo zdravo za gotovo da imamo svećenike, treba podsjetiti da je mučeništvo bl. Miroslava Bulešića potaklo u toj župi desetak duhovnih zvanja. Ne umanjujući ljepotu ni vrijednost zlatnih i dijamantnih jubileja, vjerujem da bi i naši slavljenici dali svoja dijamantna slavlja za još jednu mladu misu u ovoj župi“, rekao je župnik te pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja. Zaključio je izrekavši svečarima srdačne čestitke i zahvalivši im na svećeničkom primjeru.
Načelnik Općine Svetvinčenat Dean Perković čestitao je svim mještanima blagdan patrona a slavljenicima je uz čestitke uručio i prigodne darove, zahvalnicu te fotografiju župne crkve.
U ime slavljenika okupljenima se je prigodnim riječima zahvale obratio vlč. Aleksandar Branimir Petrović, koji je na kraju svog obraćanja pozvao na molitvu za Sinodu.
O jubilarcima
Vlč. Aleksandar Branimir Petrović rođen je 9. 9. 1937. godine, za svećenika je zaređen u rodnoj župi 6. svibnja 1962. Pastoralno je djelovao u Kršanu, Plominu, Buzetu Črnici, Sovinjaku, Svetoj Nedelji, Svetom Martinu Labinskom, Šumberu, Šušnjevici i Kožljaku. I njegov je mlađi brat svećenik, vlč. Dragutin Petrović, a imali su i sestru redovnicu, s. Zdravku Petrović, koja je preminula prošle godine u svibnju.
Vlč. Milan Milovan rođen je 8. 10. 1937., za svećenika je zaređen u Pazinu 22. srpnja 1962. Pastoralno je djelovao u Labinu, Svetoj Nedlji, Šumberu, sv. Martinu, Čepiću, Šušnjevici, Brdu. 1986. premješten je u pulski dekanat gdje je djelovao u Premanturi i Pomeru, zatim u pulskoj župi Gospe od Mora te u Ližnjanu.
Vlč. Ivan Štoković rođen je u Svetvinčentu 6. listopada 1937., za svećenika je zaređen u rodnoj župi 6. svibnja 1962. Služio je u Svetoj Nedlji, Šumberu, Pićnu, Tupljaku i Krbunama, Marčani, Loborici Kavranu, te župama Vrh, Račice i Draguć.
G. Krizman
