Svetkovina Svih svetih u Puli

„Zajedništvo Svih svetih primjer je i poziv svima nama da ne zaboravimo da smo upućeni jedni na druge, da smo pozvani na zajedništvo i svetost, te dvije temeljne poveznice i oznake nebeske i zemaljske Crkve“, naglasio je biskup na početku homilije.

U nastavku je podsjetio na povijest obilježavanja te svetkovine i Dušnog dana. „Obilježavanje svetkovine Svih svetih susrećemo već u IV. stoljeću, na današnji datum svetkovina se bilježi najprije u Irskoj, potom u Engleskoj, a papa Grgur IV. 835. godine službeno određuje da se blagdan obilježava na današnji dan, što su vrlo brzo prihvatile sve europske zemlje, a potom cijeli svijet. Tako već od 11. stoljeća, uz svetkovinu Svih svetih, veže se i spomendan Svih vjernih mrtvih.“ Govoreći o duši, „tom besmrtnom zrnu čovjekova bića“, propovjednik je istaknuo da je to „zrno koje se može nijekati, ali ga se ne može zanijekati, kojega se može kriti, ali ne može sakriti. To zrno, odnosno duša, klija, razvija se, sazrijeva u prolaznosti i na kraju preraste u Vječnost.“

„Povorke ljudi, onih koji vjeruju i onih koji se vjerom ne zamaraju, danas su sjedinjeni na stazama počivališta naših milih i dragih“, rekao je propovjednik. „Danas i sutra, ta dva dana u godini posebna su, znakovita i spokojna. Gradovi naših pokojnih oživljuju, prerastaju u vrtove cvijeća i svijeća i sve svoje posjetitelje pozivaju da barem nakratko zastanu te kojim trenutkom šutnje odaju poštovanje i pijetet onima koji u ovom gradu pokojnih borave, čekaju uskrsnuće živih i mrtvih.“

„Sve se zapravo naše svijeće i cvijeće danas pretaču u tihi šapat sjećanja i pijeteta, kao i znak da nismo zaboravili svoje pokojne, da su u našem sjećanju, u svetim misama i molitvama koje su im zasigurno najveći dar za vječni spokoj i mir“, rekao je biskup.

„Za nas kršćane vjernike, ovaj posjet grobljima ima posebno značenje“, pojasnio je nadalje. „U središtu naše vjerničke pozornosti nije cvijeće, kao ni svijeće, nego duše koje vape za našim molitvama i svetim misama, osobito one duše u čistilištu. Tijela naših milih i dragih položena su u grobnice koje vidimo, ali duše koje je Stvoritelj utisnuo u njihova i naša tijela danas se sjedinjuju u molitvi, u sjeni svijeće koja izgara poput čovjekova života i budi u nama vjeru u vječni život, upućuje na Kristovo uskrsnuće i njegovu pobjedu nad smrću. Zemaljski život utkan u fizičko tijelo nestaje, ali duša, taj božanski dah i duh, odsjaj Božjeg lica, ne gasi se i ne prestaje, nego smrću prerasta i sjedinjuje se s Nebeskim Svjetlom, sjedinjuje se s Kristom Gospodinom koji nam se predstavlja kao svjetlo svijeta i poziva nas da ne zaboravimo da je i čovjek dio toga vječnog svjetla. Na to nas Isus podsjeća kada kaže ‘Vi ste svjetlo svijeta.’“

Biskup se potom osvrnuo na pojam svetosti. „Dok se danas zahvalno spominjemo svih svojih pokojnih mi se također sjećamo svih svetih muškaraca i žena, svih znanih i neznanih svetaca i svetica, molimo njihov moćni zagovor i budimo u sebi želju za svetim životom, za svetošću. Stoga se danas ujedno i pitamo ‘što to uopće znači svetost?’, ‘što znači biti svet?’, jer, ustrajavati na putu svetosti može samo onaj koji razumije što je to svetost i što znači biti svet. Postoje brojni odgovori, objašnjenja i definicije, no sve se slijevaju u jedan odgovor, sveci su ponizni i jednostavni svjedoci Kristove muke, smrti i uskrsnuća, sinovi i kćeri živoga Boga koji provode život u bogobojaznosti i svijesti da je tijelo najobičnija pregršt zemlje, a duša blago zakopano u tu zemlju koje valja pronaći i sve dati i prodati da ga se sačuva. Nažalost, mi živimo u vremenu kada se često duše i ne sjeća, a kamoli da ju se zalijeva i njeguje molitvom i svetim sakramentima.“

U osvrtu na svetopisamski tekst iz dnevnog Evanđelja u kojem sveti Matej kaže kako Isus ‘ugledavši mnoštvo uziđe na goru, sijede, progovori i stade ih poučavati’ (Mt 5, 1-12a), biskup je naglasio kako je Isus učitelj koji ima autoritet i kojeg je dobro poslušati. „Vjerujem da smo mi danas upravo radi toga ovdje, da čujemo što nam to govori naš Učitelj, što nam govori Krist Gospodin, naš Spasitelj i Otkupitelj, kojega danas posebno pozivamo, molimo i zazivamo da primi u svoje kraljevstvo sve naše drage pokojne.“ Pojasnio je nadalje pojam gore kao mjesta susreta Boga i čovjeka, spomenuo je starozavjetni prizor na Sinaju, novozavjetni prizor na Taboru, te kulminaciju na Kalvariji, „gdje je Isus izrekao svoje posljednje riječi kao čovjek, darovao otkupljenje, otvorio put spasenja i sve pozvao na obraćenje koje će se do kraja vremena događati u sjeni križa koji obasjava cijeli svijet Uskrsnom svjetlošću i poziva na pobjedu, zajedništvo i svetost.“ Istaknuo je poveznicu „ovo groblje, svojevrsni je Tabor gdje se susreću život i smrt, onaj živi čovjek do jučer, a sada pokojni i mi živi ljudi, možda sutra već pokojni.“

„Okupljeni danas oko oltara Kristova, ovdje, uz počivališta naših dragih pokojnih, probudimo u svom srcu vjeru u vječni život i uskrsnuće, obnovimo vrijednost zajedništva i dostojanstvo svetosti, svjesni da nisu sveti oni koji se tako predstavljaju koji u svojoj oholosti misle da su bezgrješni i bolji od drugih, nego su na putu svetosti oni koji se iskreno kaju, žale zbog grijeha i u drugima prepoznaju dobre osobine koje im ulijevaju vjeru i nadu da je zajedništvo put do mira i spokoja, zajednički hod prema vječnom cilju sveopće svetosti i sjedinjenja zemaljske Crkve s onom nebeskom proslavljenom u Kraljevstvu koje nam svima nudi Krist Uskrsli“, pozvao je biskup.

Na kraju je predvoditelj predmolio molitvu odrješenja te je prije otpusnog blagoslova zajedničkim blagoslovom blagoslovio grobove svih onih koji počivaju na Monte Ghiru.

Pulsko gradsko Groblje Monte Ghiro, koje nosi naziv po istoimenom toponimu,  osnovano je 1848. Prije toga su ukopi bili unutar gradskih zidina. Do sada je na sveukupnoj površini od 75.000 m² pokopano oko 90 000 pokojnika. Zbog iznimne vrijednosti starih grobnica ovo bi groblje uskoro trebalo dobiti status spomen groblja.

Osim Groblja Monte Ghiro Pula ima i Mornaričko groblje koje je osnovano 1860. za potrebe ukopa vojnih osoba u vrijeme kada je Pula bila glavna vojna luka Austro-ugarske monarhije. Ondje je na 22.039 m² pokopano preko 100 000 pokojnika, najvećim dijelom vojnika raznih vojski. Godine 1960. proglašeno je spomen grobljem, a 2023. godine Mornaričko groblje u Puli proglašeno je jednim od značajnih europskih groblja te je primljeno u Association of Significant Cemeteries of Europe (ASCE).

Preuzeto s IKA, autor teksta i fotografija: Gordana Krizman