Svetkovina Svih svetih u Poreču

U ponedjeljak, 1. studenog 2021., o svetkovini Svih Svetih, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša misu je predvodio na porečkom gradskom groblju. Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić te porečki župni vikar vlč. Boško Čatlak.

Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio tri temeljna pitanja svakoga vjernika „kamo idemo?“, „tko smo mi?“ i „kako doći do Kraljevstva nebeskog?“.

„Kada gledamo kamo čovjek ide i kamo smo mi kao ljudi usmjereni, najbolje ćemo naći odgovor kada sami sebe pogledamo. Kada se spremamo na neki put obično planiramo i gledamo što ćemo sa sobom ponijeti da nam bude sve pri ruci i dosta puta daleko više ponesemo stvari nego što nam je potrebno. Pogotovo kada putujemo na neki važan put. Onda smo pripravni, koncentrirani i činimo sve kako ne bi nešto zaboravili, ali isto tako i mi vjernici smo svjesni da smo putnici, hodočasnici na ovoj zemlji. Znamo da ćemo ovdje živjeti određeni broj godina, 70, 80 i ako smo dobrog zdravlja možda 90 godina i da s ovog svijeta trebamo poći na jedan drugi svijet, to jest sami se možemo zapitati što ćemo na taj put ponijeti sa sobom. Ne možemo ponijeti ni ono materijalno bogatstvo što smo stekli, ni ono sve drugo što smo postigli u životu, ali najbolji odgovor na sve to jest kada ovih dana razmišljamo i pričamo sa svojim ukućanima o našim pokojnicima. Redovito ne spominjemo što su oni učinili materijalno, koliko su napravili kuća, što su kupili, kako su uživali u životu, koliko su putovali svijetom, nego se sjećamo onih njihovih dobrih karakteristika i ljubavi koju su iskazali prema nama.  Tako i mi kada odlazimo s ovoga svijeta trebamo sa sobom ponijeti ono što nam nitko drugi ne može oduzeti, našu dobrotu, našu vjernost i našu ljubav prema Bogu i prema drugim ljudima. Sve one druge stvari, materijalne, su prolazne, propadljive i ostaju iza nas i ne znamo tko će ih uživati i na koji način. Zato, draga braćo i sestre, i mi dok smo na ovome svijetu, potrudimo se sa sobom ponijeti one neraspadljive stvari po čemu će nas Bog primiti u kraljevstvo nebesko.“

„Nadalje, možemo sebi postaviti pitanje „tko smo mi?“, nastavio je predvoditelj. „Mi ćemo možda reći ‘mi smo ljudi koji živimo na ovoj zemlji’. Svjesni smo koliko je ova naša zemlja mala i koliko postoji galaksija i svega onoga drugoga što dobro znamo iz različitih znanosti. Možemo sami sebi postavljati različita pitanja, ali gledajući teološki i filozofski dolazimo do dva temeljna opredjeljenja: ili je čovjek došao iz ništa i na ovome svijetu živio određeni broj godina i vraća se u ništa, ili drugo da je Bog stvorio čovjeka i poslao ga na ovaj svijet da živi i na kraju kada završi svoj zemaljski put da se ponovno vraća svome Ocu Nebeskom. U tome je sve sadržano i svatko od nas samo treba prihvatiti u vjeri ono što je za nas vjernike logičnije, jer Bog nas je stvorio i poslao u na ovu zemlju kako u drugom čitanju čujemo,  „da budemo djeca Božja“. Djeca Božja imaju i svoje obveze i dužnosti. Mi dobro znamo kada smo djeca nečija onda se od nas očekuje da svoje roditelje slušamo, da ih poštujemo i da budemo dobri prema svojim roditeljima i da im činimo sve one druge stvari što bi željeli, kada mi budemo u njihovim godinama, da i nama čine naša djeca. Zato u prvom redu trebamo ljubiti Gospodina Boga svoga svim umom svojim, svim srcem svojim jer tako živeći oponašamo Isusa Krista koji je na najizvrsniji način sve to činio.“

„Mi trebamo vršiti one dvije Zapovijedi ljubavi ako želimo biti Božja djeca, a mi to jesmo samo se ne smijemo iznevjeriti onome što Bog kod nas očekuje. Na kraju, vidimo u blaženstvima, Bog nam pokazuje put kako doći u Kraljevstvo nebesko. Mi vrlo dobro znademo, ako u životu želimo biti dobri, ako želimo završiti studije, ako želimo biti veliki sportaši i uspješni, imati uspješnu karijeru, čovjek mora mnogo žrtvovati, mnogo truda i muke uložiti i pitanje je hoćemo li uspjeti u onome što želimo.

„Tako i za vječni život“, naglasio je propovjednik. Ne možemo se uzdati u one koji nam obećavaju da je to vrlo jednostavno nego je to, kako je Isus rekao, vrlo težak i mukotrpan put kako bi mogli doći do Kraljevstva nebeskog.

Neka nam naši pokojnici budu poticaj da i mi dođemo gdje vidimo da su oni, u Kraljevstvu nebeskom. Trebamo uvijek biti svjesni u svom životu da smo prolazni i da nismo vječni, da sve ono što materijalno propada, jedino duhovno ostaje i da trebamo se truditi da postignemo ponovno je prolazno dobra, a ne samo ići za prolaznim dobrima i drugo zemaljskim uspjehom jer ako budemo išli za tim razočarati ćemo se, i onda ćemo u tim teškim trenucima teško nalaziti utjehu. Za čime nam srce žudi, to će nam srce postići, ali isto tako na sve to ćemo usmjeriti i naš razum. Zato draga braćo i sestre, moleći se za naše pokojne iskazujući poštivanje, molimo i za sebe, da nam Bog podari snage da možemo na ovome teškom zemaljskom putu postići Kraljevstvo nebesko“, zaključio je nadbiskup.

Po završetku misnoga slavlja predvoditelj i koncelebranti uputili su se do središnjeg križa te je ondje mons. Kutleša predvodio molitvu za sve pokojnike.