Svećeničko ređenje u Puli

U subotu, 9. lipnja 2018., godine u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije održano je svećeničko ređenje. Po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. dr. Dražena Kutleše red prezbiterata primili su: Janez Barborič  iz Novog Mesta u Sloveniji, Boško Čatlak iz Sinja, Damir Štifanić iz Pule i Bartosz Pawlik iz mjesta Kalisz u Poljskoj.

Svi kandidati su red đakonata primili 25. studenog 2017. godine također u Puli, i svi su sada zaređeni za Porečku i Pulsku biskupiju. Biskup je misno slavlje predvodio uz koncelebraciju osamdesetak svećenika. Osim rodbine i prijatelja ređenika misi je nazočilo i mnogo vjernika iz raznih dijelova Porečke i Pulske biskupije.

Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo, u Evanđelju netom pročitanu Isusovu molitvu za učenike, kako za one iz njegova vremena tako i za one koji danas posvećuju svoj život slijedeći Isusa Krista. Biskup je iz te molitve istaknuo nekoliko stvari koje svećenici u našem vremenu mogu primijeniti u svome životu, da se nekako vrate na svoje izvore i da mogu osvježiti ono što ih je potaklo na njihovo zvanje.

Isus prima svoje učenike od Gospodina. On mu ih je povjerio da ih poučava i da nastave onu misiju koja je njemu povjerena. Od tih se učenika traži vjernost Isusu Kristu, ali isto tako i da životom, djelima i molitvama  svjedoče za Isusa Krista te da se potpuno predaju njemu. Isus kaže da će ga njegovi učenici proslaviti. Svaki učenik koji dobro izuči svoju nauku i postane slavan, on je slava svome učitelju, kao i sportaš svome treneru, tako i svaki svećenik koji spašava duše i koji grešnika vraća Bogu, on je slava Isusu Kristu i nastavlja djelovati na njegovu putu. Svećenikova misija je u ovome svijetu, ali ne od svijeta, i zato se svećenik u ovome svijetu treba boriti za spas duša i voditi ih Isusu Kristu, sve do smrti, ako to bude od njega zatraženo.

Isus obećava svojim učenicima i njihovim nasljednicima da će im dati radost. Ako učenik živi po Božjem zakonu, poštuje moralne zakone, tada u njegovu dušu dolazi radost i veselje i tada će vjernici i svi koji su oko njega biti privučeni jer znaju da slijedi Gospodina koji je sama radost. Zato dragi svećenici, dragi ređenici, nastojte biti ljudi koji će pronositi radost među svojim vjernicima i u današnjem društvu kada je sve nekako stavljeno pod upitnik, i nekako sve beznadno, budite ona svjetiljka koja treba osvijetliti tu tamu, potaknuo je biskup.

Isus upozorava učenike da su u svijetu ali nisu od svijeta. Možda nekada mi svećenici zaboravimo da smo ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’. Možda se nekada želimo poistovjetiti s tim svijetom, jer nekako želimo biti toliko blizi pa izgubimo onu nit i onaj razlog zašto smo u ovome svijetu. Možda zaboravimo da nismo od ovoga svijeta, već smo upravo pozvani učiniti ga boljim, da ga vratimo Isusu Kristu čistim onakvog kakvog on želi.  

U Isusovoj molitvi vidimo nekoliko temeljnih zaziva koji su vrlo značajni za nas, nastavio je propovjednik. On moli za svoje učenike, ali ne za svijet. No, ipak traži da njegovi učenici ostanu u svijetu. Možda danas, vidjevši tolike probleme, nekako imamo osjećaj da je sve protiv nas, protiv vjernika, protiv Crkve; čovjek se povlači, želi ići u neku kontemplaciju, želi se posvetiti sebi i spašavanju svoje duše, ne vidi nikakvog smisla u onome što se događa oko njega i misli da ne može to promijeniti. Ali Isus kaže da treba postojati i kontemplacija i akcija, još više „contemplatio in actio“. Imajući to na umu treba razmišljati kako biti: u prvom redu pošten, kako biti čovjek i kako biti svećenik. Trebamo znati vidjeti drugoga i njegovu potrebu, a ne živjeti samo u svome svijetu i biti zaokupljen samo svojim problemima. Svećenik je pozvan da rješava tuđe probleme. I na kraju treba naučiti kako ljude voljeti, jer kada volimo tada možemo učiniti mnogo više od onoga što mislimo da možemo. Svećenik treba biti zaljubljen u svoje svećeništvo, istaknuo je biskup, istaknuvši da je to dugotrajna ljubav na prvi pogled. Dragi svećenici, vi se trebate danas na poseban način zapitati jesu li oni ideali koji su vas potakli na svećeničko zvanje otišli ili ih samo treba osvježiti, istaknuo je biskup obraćajući se okupljenim svećenicima.

Kada Krist moli za svoje učenike, on moli da ostanu u svijetu, ali da ne budu od svijeta. Oni trebaju biti izbavljeni iz onoga što je materijalno, mogu se služiti materijalnim, ali ne smiju biti navezani na to materijalno, jer kao svećenici trebaju biti svjesni da je to prolazno. Trebaju biti među ljudima, u društvu, ali svjesni da nisu od toga društva, svećenicima je nadasve dana zadaća to društvo mijenjati.

Isus je mogao svoje učenike predati i da ih Gospodin pozove ponovno k sebi, ali on to ne čini zato jer oni trebaju nešto učiniti za njega, on ima jedan poseban plan s njima, da ostanu na ovoj zemlji, podsjetio je biskup.

Nadalje, Isus Krist moli da ih Gospodin sačuva od zla, to je temeljeni naglasak u ovoj homiliji, istaknuo propovjednik. Današnji je svijet opsjednut raznim temama i nekako se osjeća da zlo dominira njime.

Isus je pokazao da Zlo postoji na ovome svijetu i važna je stvar da je ono prokazano. Svećenik se treba boriti protiv toga Zla. Najgore zlo je kada vjernik otpadne od Isusa Krista. Svijet sam po sebi nije zao već ga takvim čine zli ljudi i takvi čine zlima i stvari kojima se koriste u postizanju svojih zlih nakana. Svećenik je taj koji će u taj svijet donositi dobro. Poput vojnika ili mornara koji se najbolje treniraju u bitci i u plovidbi, jednako tako se i svećenik najbolje trenira u tome zlom svijetu u kojemu treba živjeti po moralnim i disciplinskim zakonima Crkve. Na nebesima postoji samo dobro, u paklu postoji samo zlo, a na zemlji postoji i dobro i zlo i svi su ljudi pozvani da biraju između dobra i zla. Crkva je ustanovila sakramente da čuva čovjeka od grijeha a ne da čuva grijeh od čovjeka. Dragi svećenici, zato vi jeste danas u ovome svijetu i temeljna misija svakoga vjernika, a pogotovo svakoga svećenika, je da pobijedi ovaj svijet. To je smisao Isusove molitve. Nalaziti ćete se u problemima, patnjama i siromaštvu, ali uvijek trebate pobijediti. Svećenik ne treba bježati od problema i nevolja nego ih treba nadvladati i rješavati. Svećenik treba svojim vjernicima donositi nadu i radost i uzdizati ih, jer u ovome svijetu smisao je nadvladati zlo i učiniti da dobro pobijedi. To Isus čini upravo po vama. Budite svjesni da ćete u životu biti i ostavljeni i napušteni, biti ćete siromašni i sami, Isus vam nije obećao zaštitu od toga, on moli Gospodina da vas zaštiti od zla. A to čini tako da smo mi u Isusovoj molitvi uključeni od početka do kraja. Kao što se kod zdravstvenih problema čovjek obraća liječniku, tako i Isus nama nudi razna sredstva, u prvom redu molitvu te obraćanje i traženje pomoći od Gospodina Isusa Krista. On nam je povjerio misiju da je izvršimo svojim snagama, ali mi to ne možemo i zato trebamo tražiti Božju pomoć.

Biskup je istaknuo da svećenici moraju biti svjesni misije koju im je Bog povjerio, da se ne predaju već da uz Božju pomoć pobijede zlo, kako bi te svoje zasluge mogli donijeti pred lice Božje. U toj borbi nisu sami, jer se bore za neke više ideale, koji nadilaze ovaj svijet.

Isus kaže da njegovi učenici trebaju biti jedno, podsjetio je biskup, jer ukoliko nisu jedno tada nema smisla zajednički rad ni sve ono oko čega se trudimo. Upravo smisao Crkve jest da bude jedna, katolička, da ima jednog Stvoritelja, i da sve što činimo bude usmjereno na to jedinstvo Crkve ovdje na zemlji. Stoga svećenici trebaju biti ti koji ljude sjedinjuju a ne razdvajaju, a kako bi to mogli činiti u prvom redu trebaju biti jedinstveni među sobom, uvažavati jedni druge i jedni drugima pomagati. Važno je i ne isticati svoje slabosti jer drugi jedva čekaju da to čuju i da ih uveličaju, te na kraju generalizirajući zaključe da su svi takvi.

Isus moli da njegove učenike Bog posveti u Istini. Biti svet znači biti odvojen, biti od nečega izoliran, kako su svete stvari odvojene, tako i svećenik treba biti odvojen od ovoga svijeta. I Aronovi sinovi su bili odvojeni kako bi mogli izvršiti svoju misiju u židovskome narodu. No oni su bili i osposobljeni za svoju misiju, u prvom redu svojim srcem, svojim poštenjem, svojom mudrošću. Onaj koji je sluga Božji treba biti svet kao što je svet njegov Gospodin.  

Dragi ređenici, dragi svećenici, vi ste izabrani, vi ste posvećeni i vi trebate biti osposobljeni izvršiti svoju misiju, ako u ovome svijetu ne pobijedite tada vaša misija nije imala smisla. Znajte da niste sami, da su mnogi prolazili kroz vaše probleme i znajte se uvijek obratiti Gospodinu i tražiti da pomogne vašoj slabosti, jer jedino uz njegovu pomoć a ne svojim silama možete ostvariti tu misiju.

Na kraju homilije biskup je pozvao sve nazočne na molitvu za sve svećenike, da mogu biti svjetlo svijeta, da se mogu oduprijeti zlu koje je u svijetu, te je pozvao vjernike da im suradnjom pomognu ostvariti svoju svećeničku ulogu.

Janez Barborič, Boško Čatlak i Bartosz Pawlik svećeničku formaciju stekli su u pulskom Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ a Damir Štifanić u riječkom Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II. i u Collegium Germanicum et Hungaricum u Rimu. (G. Krizman)