Svećeničko ređenje u Puli
U subotu, 07. lipnja u pulskoj Katedrali Uznesenja BDM porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje te obred ređenja tijekom kojeg su red prezbiterata primila tri svećenička kandidata iz Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli. Josip Kolega iz Zadra, Jaroslaw Wilczynski iz Poljske te Andrej Šachovič iz Litve postali su svečanim činom svećeničkog ređenja po rukama biskupa ordinarija novi „radnici na njivi Gospodnjoj“. Biskup Milovan predvodio je ovo euharistijsko u suslavlju biskupa u miru mons. Antuna Bogetića i rektora pulskog sjemeništa mons. Janeza Oberstara te šezdesetak svećenika iz više biskupija.
„Poput proroka Jeremije iz današnjeg prvog čitanja, i vi znate da ste upravo po neizrecivoj Božjoj milosti – izabrani i pozvani. Pozvani zato da biste bili poslani biti navjestiteljima njegove radosne vijesti spasenja u Kristu.“ Spominjući pjesmu koja je pratila ulazak svečane procesije u pulsku prvostolnicu biskup je nastavio, „S Ivanom Pavlom II. u čudu možete reći: ‘O Bože, zar si pozvao mene; Tvoje usne moje rekoše ime!… Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me Ti.’ – riječi su to koje izražavaju vaš odgovor Bogu, vaš odaziv i vašu spremnost prihvatiti sveto i nadasve odgovorno poslanje koje vam se povjerava.“
Na početku njihove svete službe, u ovoj je homiliji biskup ređenicima želio dati i svojevrsne konkretne pastoralne smjernice, „Vaša služba vodit će vas vašoj braći i sestrama koji su često rastresena i zamagljena pogleda. Upućivat ćete ih na Raspetog i Uskrslog, jer samo pogled na nj može dati utjehu, unutarnji mir, nadu i ohrabrenje svakom čovjeku, osobito ako je pritisnut kušnjama patnjom i mukom“. Na poseban je način novozaređenim prezbiterima biskup Milovan želio preporučiti „Ljubite Krista, a zbog njega ljubite njegovu Crkvu“, nastavivši „vama je dragi ređenici, povjeren veliki zadatak, pozvani ste pomagati u Crkvi da ostane u ljubavi Kristovoj darujući svijetu svjetlo Božje trojstvene ljubavi. Budite prije svega ponizni i velikodušni svjedoci Boga i njegove ljubavi.“
Biskup se nadalje prigodno osvrnuo na kreposti koje rese svećenički poziv: poslušnost kao srdačnu privrženost vlastite slobode temeljnom odnosu s Bogom Ocem; dar kršćanske čistoće kao predanje da se bude ljubljen od Raspetoga i Uskrsloga kako bi se naučilo istinski ljubiti, te siromaštva koje je odricanje od dobara kao izraz slobode koja se želi dijeliti sa svima, počevši od posljednjih.
Biskup Milovan je ovu homiliju zaključio povjeravajući ređenike zagovoru Presvete Bogorodice Marije, Majke Isusove i Majke svećenika, „Neka vas ona štiti na vašem putu da bi se u vama sačuvalo svjetlo Božje ljubavi kojoj ste povjerovali.“
Nakon Litanija svih svetih koje su ređenici proveli u prostraciji uslijedio je sam svečani čin ređenja čime su biskupovim polaganjem ruku ređenici postali prezbiteri, a zatim i ostali dijelovi obreda svećeničkog posvećenja: polaganje ruku ostalih prezbitera, oblačenje misnog ruha sa obilježjima svećeničkog reda, mazanje dlanova svetom krizmom, primanje plitice i kaleža, te na kraju cijelov mira kojeg su ređenici izmjenili sa biskupom i drugima.
Nakon euharistijskog slavlja ređenike i sve nazočne je uime nadbiskupa riječkog mons. Ivana Devčića pozdravio rektor Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci, mons. Nikola Uravić. Nadbiskup Devčić je u svojoj poruci posebno „zahvalio porečkom i pulskom biskupu na darežljivosti i razumjevanju za veliku potrebu koju Riječka nadbiskupija ima za novim prezbiterima“, jer su, naime, dva ređenika, Josip Kolega i Jaroslaw Wilczynski inkardinirani u Riječkoj nadbiskupiji gdje su već bili u župama tijekom godine đakonata, a samo je Andrej Šachovič postao dio prezbiterija Porečke i Pulske biskupije. Pročitan je zatim pozdrav nadbiskupa zadarskog u miru mons. Ante Jurića, duhovnika pulskog sjemeništa.
Svečanost je završena mladomisničkim blagoslovom kojeg su na sve nazočne zazvali sva tri mladomisnika zajedno. Ovo misno slavlje glazbom su pratili kantori Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“.
G. Krizman