Svečanost u župi blaženog don Francesca Bonifacia

U Grožnjanu svečano proslavljena beatifikacija don Francesca Bonifacija, ubijenog 1946. godine „in odium fidei“

U grožnjanskoj baroknoj crkvi sv. Vida i Modesta mučenika, održano je u subotu, 15. studenog  svečano euharistijsko slavlje povodom proglašenja blaženim Francesca Bonifacija, zauzetog sluge Božjega. Uz mnoštvo vjernika iz župa Krasica i Grožnjan, susjednih župa, te Pirana i Trsta, u prigodnoj svečanosti je sudjelovalo pedesetak svećenika i redovnika, porečki i pulski biskup u miru Antun Bogetić, nadbiskup splitsko-makarski u miru Ante Jurić, tršćanski biskup Eugenio Ravignani i predvoditelj službe euharistije, biskup ordinarij porečki i pulski Ivan Milovan. Među dionicima ove svečanosti bili su predstavnici gradskih vlasti Grada Buja i gradonačelnica Lorella Limoncin Toth,  predstavnici i načelnik Općine Grožnjan Rino Duniš, te članovi uže rodbine don Bonifacija, 86-godišnji brat Giovanni s obitelji, koji se po nagovoru biskupa Milovana i Ravignanija prisjetio svekolike posvećenosti svoga brata Svevišnjemu. Grožnjanski župni zbor kojim je ravnao vlč. Rudolfa Koraca uzveličao je ovo slavlje pjesmom zahvale Bogu za podnesenu žrtvu don Francesca koji je za svoje službe u župama jednako tako volio glazbu i mlade podučavao tom činu, imajući na umu da – „tko pjeva dva puta moli“.

Tek što je navršio 34. godinu života poratne 1946. godine, vraćajući se nakon ispovijedi iz Grožnjana u Krasicu u predvečerje 11. rujna zaskočile su ga i odvele uniformirane osobe tadašnjeg režima čime je završio njegov ovozemaljski život. Do dana današnjeg se ne zna mjesto njegova počivališta, no zato se zna da je don Francesco zaslužio blaženstvo kod Boga, što je obilježeno svečanom proslavom njegove beatifikacije 4. listopada u Trstu, nakon ovlaštenja pape Benedikta XVI o priznavanju mučeništva negdašnjeg župnika Krasice i Grožnjana, istaknuo je dr. Josip Grbac u govoru o novom blaženiku istarske crkve. – „Tko nema hrabrosti umrijeti za svoju vjeru, nedostojan je tu vjeru ispovijedati.“ – znao je (u)kazivati vjernicima oko sebe don Bonifacije. Neka nam to bude misao vodilja u trenutku ovog slavlja.

Don Bonifacio rođen je 7. rujna u brojnoj piranskoj obitelji, školovao se u Piranu i koparskom sjemeništu te završio studij Teologije u Gorici gdje je primio red prezbiterata 27. prosinca 1936. Godinu zatim stigao je u Novigrad gdje je obavljao službu župnog vikara do 1939.,  kada postaje  kapelanom Krasice, gdje se iskazivao posebnom skrbi o starijima i nemoćnima. Utemeljio je i župni zbor, knjižnicu imalu dramsku skupinu te bio svojevrsna okosnica mještana u tim teškim ratnim godinama, da bi ruka bezbožnika bezobzirno s ciljem zatiranja vjere i vjerovanja prekinula njegov život posve predan službi Božjoj. I u vrijeme dok su ovi prostori bili pod njemačkom okupacijom taj mladi zauzeti svećenik često je proživljavao velike poteškoće zbog nastojanja da zaštiti ljude te spriječi masovna smaknuća. U poratnim godinama vladajući je režim sistematski provodio protuvjersku propagandu koja je kulminirala napadom u Kopru na biskupa Santina te ubojstvom don Mira Bulešića na „krvavoj krizmi“ u Lanišću 1947.  Pastoralno djelovanje don Bonifacija bilo je u tom vremenu prisilno ograničeno, ali on nije posustao, okupljao je oko sebe narod, napose mlade i zato je smetao vladajućem režimu.

Nakon pozdravne riječi i zahvale okupljenima na ovom slavlju, u svom kazivanju mons. Ivan Milovan je među ostalim naglasio. „U relativnom kratkom razdoblju životnog poziva – pripadanju Bogu i djelotvornog širenja Riječi njegove, don Francesco je bio oličenje sluge Oca nebeskog, o čemu potvrdu nalazimo u brojnim svjedočenjima mještana ovog kraja koji još i danas čuvaju uspomenu na skromnog, poniznog i za svaku vjerničku dušu zauzetog svećenika, do svakog kutka svoje župe. O njegovim je vrlinama i predanosti Bogu i Božjem narodu mons. Milovan govorio i u prigodnoj homiliji posebno istaknuvši kako je don Bonifacije „mladima otkrivao ljepotu molitve, meditacije, razumijevanje liturgije i sakramenata. Bio je čovjek duboke vjere i molitve i upravo iz te blizine Bogu crpio je snagu za vjerno služenje duhovnom i svakom drugom dobru naroda; upravo prema riječima evanđelja „dobar pastir život svoj daje za ovce svoje“. Bio je čovjek Božji te je kao takav mogao biti i čovjek za ljude, i na njemu se moglo vidjeti kako te dvije ljubavi, prema Bogu i prema ljudima, idu zajedno, braneći jedna drugu“, naglasio je biskup ordinarij.

Ovom se prigodom nazočnima obratio i tršćanski biskup Eugenio Ravignani napose istaknuvši radost i zahvalnost mons. Milovanu i istarskim vjernicima koji su 4. listopada u tršćanskoj katedrali prisustvovali svečanosti beatifikacije don Bonifacija naglasivši napose da je „njihova prisutnost bila znak prekrasnog jedinstva mjesnih Crkava koje slave jednog svog mučenika i odaju hvalu Bogu, moleći da budu poput njega, vjerni Kristu i njegovu evanđelju.“

Mons. Ravignani se nadalje prisjetio proslave 50. obljetnice mučeničke smrti don Bonifacija, te istaknuo nekoliko misli iz blaženikove duhovne baštine. Podsjetio je napose na njegove riječi glede mučeništva, te naglasio kako je blaženik sada trajno sa svojim narodom iz slave Nebeske Crkve, te citirao njegovu izjavu glede potrebe molitve za duhovna zvanja( iz Duhovnog testamenta, 27. lipnja 1944.) u kojem piše“: Molite Boga da objavi svoj poziv kojem mladiću koji će postati svećenikom i doći na moje mjesto.“

G. Krizman i M. Gavran