Susret čitača Porečke i Pulske biskupije u Pazinu

Biskupijski susret čitača u liturgiji Porečke i Pulske biskupije održan je u subotu 15. ožujka u Pazinskom kolegiju. Pozdravnu riječ sudionicima uputio je generalni vikar Rikardo Lekaj te predstavio predavača preč. Krunoslava Novaka, generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije i profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

U svom izlaganju o temi „Služba čitača u liturgiji“ prof. Novak predstavio je duhovne i praktične elemente službe čitača koji imaju vrlo važnu ulogu u naviještanju Božje riječi. Kako bi što bolje istaknuo važnost i ulogu čitača u liturgiji, prof. Novak je parafrazirao „starozavjetni gorući grm“ iz Knjige Izlaska (Izl 3,1-6) te naglasio da i čitači, zajedno s ostalim vjernicima poput Mojsija trebaju biti spremni ići u susret Božjoj riječi i s njome razgovarati kao što je Mojsije razgovarao s Bogom te postati svjesni da se nalazimo na svetom mjestu.

U prvom dijelu izlaganja prof. Novak govorio je o službi onih koji čitaju u liturgiji, o pozivu te o otajstvu Božje riječi. Istaknuo je kako bi se trenutak čitanja u liturgiji moglo usporediti s Marijom koja je prihvatila da se Božja riječ – Sin Božji po njoj utjelovi. „Čitači dok čitaju, zapravo, trebaju reći taj ‘Neka mi bude’ kako bi Božja riječ došla u svijet. Dok je Marija dala svoje krilo da se po njoj utjelovi Sin Božji, čitač daje svoj glas kako bi Božja riječ odjeknula u ušima i srcima onih koji slušaju. Važno je također spomenuti kako Marija nije samo posudila svoje krilo da se po njoj rodi Sin Božji nego je čitavo svoje biće stavila u službu utjelovljenja što se, zaista, može prenijeti na čitača u liturgiji koji neće samo posuditi svoj glas da bi se riječ čula već će čitav njegov život postati odjek Božje riječi“, rekao je prof. Novak.

Kako bi prisutnima približio na koji način se odnositi prema riječi Božjoj, predavač je naveo primjer sv. Augustina koji je prije obraćenja na neki način prezirao Sveto pismo, ali mu je to Sveto pismo promijenilo život kada je s poniznošću prihvatio Riječ te počeo uviđati da je ta Riječ zapravo neusporediva s riječima koje su izgovarali i najveći govornici u povijesti. Također, predavač je naveo riječi sv. Izidora Seviljskog: „Čitač u liturgiji treba biti duboko upućen u nauk i knjige, i temeljito ukrašen znanjem značenja i riječi kako bi čitanje dirnulo umove i osjećaje slušatelja. Ako čitanja nisu dobro izvedena, ljudi neće čuti Božji glas koji govori kroz ove tekstove i neće se istinski hraniti za stolom riječi“. Božja riječ se, dakle, utjelovljuje preko čitača koji joj daje glas, a ne samo preko zajednice koja ju prihvaća i koja ju živi.

U drugom dijelu izlaganja prof. Novak se usredotočio na neke praktične prijedloge koji se tiču duhovne pripreme i zahtjeva za čitanje Božje riječi u liturgiji koji se otkrivaju u potrebama teksta, zatim u potrebama slušatelja kojima se obraćamo te u potrebama liturgijskog okruženja. Za duhovnu pripremu važna je molitva Duhu Svetom prije čitanja, zatim slušanje i proučavanje Božje riječi kako bi se ušlo u sadržaj Riječi koja se prenosi drugima, te molitveno čitanje Pisma – Lectio divina.

Glede zahtjeva za čitanje Božje riječi koji se otkrivaju u potrebama teksta važno je imati u vidu kako u liturgijskim tekstovima susrećemo različite književne vrste i svaka od njih pred čitatelja stavlja određene zahtjeve. Ako je riječ o pripovijesti, dobro je prije pročitati cijelo poglavlje kako bi se razumio tekst ali isto tako je važno i prenijeti osjećaje (ljubav, ljutnju, ljubomoru…) pritom ne afektirajući. Također, takav tekst nije dobro pročitati u jednom tonu kao da se ništa u tom tekstu ne događa. Nadalje, ako se čita pismo ili poslanica važno je znati kontekst nastanka (kome je namijenjena, situacija koja je potaknula pisanje itd.), paziti na zgusnutost situacije te dati slušatelju vremena da ‘upije’ kompleksnost misli. „Stoga treba zastati i dopustiti sebi i slušatelju da razumije, odnosno da može usvojiti ono što misao govori. U čitanju poezije važno je biti osjetljiv na slike i osjećaje koji poetski tekstovi izražavaju“, rekao je predavač.

Osvrćući se na potrebe slušatelja kojima se čitači u liturgiji obraćaju, prof. Novak je istaknuo kako je prvi izazov za čitača doprijeti do onih koji slušaju Božju riječ. Kako bi se to postiglo važno je pripaziti na ton glasa, dikciju, artikuliranje onoga što govorimo, držanje tijela, pokrete, brzinu čitanja kao i pronalaženje prikladnih trenutaka kada je dobro zastati, napose prije posljednjeg poklika „Riječ Gospodnja“. Imajući u vidu potrebe liturgijskog prostora uvijek je dobro poznavati prostor, ‘osjetiti’ ozvučenje te pripaziti kako bi i vjernici koji su udaljeni od oltara, mogli čuti Božju riječ.

Na kraju izlaganja, prof. Novak poručio je čitačima kako u službi čitača dobivaju nevjerojatan zadatak izražavanja neizrecivog, odnosno Božju nedokučivu trajnu ljubav prema stvorenju. Zadatak čitača u liturgiji je navijestiti Božji plan otkupljenja i spasenja za cijeli svijet. Stoga je zaželio čitačima u liturgiji neka Riječ Kristova u svem bogatstvu prebiva u vama, kako nas sve potiče Pavao u poslanici Kološanima (usp. Kol 3,16).

Nakon izlaganja uslijedio je rad skupinama. Sudionici raspodijeljeni u jedanaest skupina razgovarali su na temelju predloženih pitanja o raznim temama: o odgovornosti službe čitača u liturgiji, o perspektivama, zaprekama kao i o nadilaženju nekih zapreka kao i poteškoća. Spomenuti su i neki izazovi koje susreću župnici u organiziranju čitača za liturgijska slavlja, kako kontinuirano rasti i izgrađivati se u službi čitača te postoji li potreba dodatne formacije i što u tom pogledu može učiniti čitač osobno, što može župa, a što biskupija?

Nakon rada u skupinama, predstavnici su izvijestili o radu skupina. Sudionici su se složili da služba čitača obogaćuje najprije same čitače, koji služeći imaju prigodu rasti u kreposti i poniznosti, kao i cijelu zajednicu. Izazovi i zapreke s kojima se susreću čitači u liturgiji su različite prirode, od onih koje se odnose na tehničku podršku do onih duhovne naravi, ali smatraju da ih se može nadići suradnjom župnika, čitača i voditelja čitača. Svi sudionici su bili suglasni kako su ovakvi susreti potrebni na svim razinama: župnoj, dekanatskoj i biskupijskoj. Dinamičnom i plodonosnom raspravom u kojoj su izneseni rezultati s radionica završio je radni dio susreta nakon kojega je bila prigoda za svetu ispovijed.

Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Štironja koji je zahvalio Bogu za ovaj susret, izrazio zadovoljstvo zbog održavanja susreta te svim sudionicima uputio zahvalu što su se odazvali na ovaj susret. Poručio je čitačima u liturgiji kako je svaki njihov nastup odraz zajedništva i navještaj Boga zajednici. „Dobro čitati može samo onaj tko zna dobro slušati, osluškivati Božju riječ“, rekao je biskup. Zahvalio je svim onima koji su pomogli u organizaciji ovoga događaja a posebno predavaču za vrlo poticajno predavanje, kako u duhovnom tako i u praktičnom smislu. Zahvalio je i svećenicima koji su dopratili svoje župljane te ih pozvao da organiziraju susrete čitača u svojim župama.