Stoljeće prisustva franjevaca u Svetištu Gospe od Milosti

O blagdanu Male Gospe, u nedjelju, 8. rujna 2019., u svetištu Majke Božje od Milosti u Puli svečano je proslavljeno stoljeće djelovanja franjevaca u tome svetištu. Misno slavlje predvodio je fra Bojan Rizvan, definitor Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji je, kako je rekao, svoje prve svećeničke korake učinio kao upravitelj toga svetišta.

Uz nekolicinu drugih franjevaca koncelebriralo je i više dijecezanskih svećenika.

Predslavitelj je u prigodnoj homiliji istaknuo kako nas blagdan Male Gospe poziva da svatko od nas u svoju osobnu povijest pusti Isusa Krista, jer tako postajemo suradnici povijesti Spasenja. Govoreći o ulozi svetoga Josipa, njegovoj nakani da potajce otpusti Mariju, te snu zbog kojeg mijenja svoje životne namjere, propovjednik je istaknuo da upravo iz toga primjera vidimo da „radost života počinje kada počnem živjeti Božji san o meni“. Homiliju možete poslušati u nastavku:

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio fra Leopold Mičić, gvardijan pulskog Samostana sv. Antuna Padovanskog, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu te proslave. No, na poseban je način zahvalio p. Jobu Mikoliću, sadašnjem upravitelju svetišta, koji se je onamo vratio po drugi put, nakon što je ranije tu službu vršio dugi niz godina. Sada, nakon njegova povratka popravljen je krov i fasada crkve, no paralelno s time, jednaku obnovu doživljava i pastoralni život svetišta.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Stanko Škunca, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru, koji je dugo godina bio upravitelj tog pulskog svetišta. Od četvrtka, 5. rujna, do subote, 7. rujna, svake večeri je u svetištu izmoljena pobožnost krunice, slavljena misa, a nakon mise je predvoditelj, inače vrsni povjesničar i autor brojnih knjiga iz domene historiografije, održao kroz tri dana, izlaganje o povijesti toga drevnoga pulskoga svetišta.

Ta je crkva nekada bila prepuna zavjetnih darova koje su vjernici donosili na dar za brojna uslišanja i primljene milosti, te je ovom prigodom izloženo pedesetak tih eksponata, mahom slika, iz raznih povijesnih razdoblja.

O blagdanu Male Gospe se u tome se svetištu uobičajeno održava procesija po perivoju s Gospinim likom, no ove godine zbog jake kiše to nije bilo moguće. Nakon misnoga slavlja p. Job je sve okupljene pozvao na večeru koja je bila pripravljena u kući iza crkve.

Pobožnost prema Majci Božjoj na tome mjestu nalazi svoje krojene u davnim vremenima, kada su, prema legendi redovnici cenobiti, na dolasku iz Svete Zemlje donijeli lik Gospe s brda Karmel. Nakon njihovog odlaska lik Gospe se čuvao pulskoj katedrali. No, prema zapisima, negdje u 15. stoljeću kip je jednoga dana osvanuo ponovno u Šijani, na jednom stablu hrasta plutnjaka. Narod je ondje sagradio crkvicu, na čijem je mjestu u 1887. sagrađena sadašnja crkva, te ju je posvetio porečki i pulski biskup Ivan Krstitelj Flapp. To je svetište posebno postiglo popularnost ozdravljenjem Marie Bigolo 1849. koja je, već gotovo na umoru, tražila da bude odnešena onamo na misu te je, nakon jedanaestomjesečne paralize, tijekom mise ustala i otišla hodajući na pričest. Nakon što je Napolenova vlast 1806. zatvorila dva pulska samostana, dolaskom Italije uviđena je potreba redovničkog prisustva, uz već postojeći dijecezanski kler. Iz Venecije je 1919. došao p. Tito Castagna, i iste je godine Sveta Stolica dopustila otvorenje franjevačke kuće uz Svetište Majke Božje u Šijani. Nekoliko godina kasnije, 1925. ondje je otvoreno sirotište, Orfanotrofio dell’Angelo. Fratri su ondje živjeli do 1970., a od tada poslužuju svetište ex currendo iz Samostana sv. Antuna Padovanskog. Od 1949. ondje su imale samostan i Kćeri milosrđa koje je osnovala bl. Marija Petković, a od 1977. do 2001. imale su ondje i dječji vrtić.

Iako je ovo svetište, kako je rekao i fra Stanko Škunca u svojim izlaganjima, značajno izgubilo na popularnosti velikim odljevom stanovnika Pule, napose talijanske populacije nakon Drugog svjetskog rata, veliko mnoštvo koje je ovom prigodom do posljednjeg mjesta ispunilo crkvu Gospe od Milosti, ipak je zorni pokazatelj da, upravo nekim mišljenjima unatoč, Pula i Istra imaju svoju čvrstu vjerničku jezgru, narod Božji koji, iako različitih provenijencija, prepoznaje, zahvaljujući duboko ukorijenjenom sensus fidelium, važnost i vrijednost drevnih svetišta i tradicija koje je kroz vjekove stvarala i pronijela vjera generacija i generacija stanovnika istarskog poluotoka. (G. Krizman)