Stepinčevo u Funtani
Blagdan bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala,
svečano je proslavljen u četvrtak, 10. veljače u Župi sv. Bernarda u Funtani, u Porečkom dekanatu. Godine 1999. ondje je postavljena i blagoslovljena oltarna slika s likom blaženog Kardinala, autora Vladimira Pavlinića. Ta je slika bila druga u užem izboru među slikama koje su naslikane za beatifikaciju zagrebačkog kardinala, te joj je u toj crkvi dodijeljen jedan bočni oltar.
Ove je godine župa Funtana Stepinčevo obilježila večernjim misnim slavljem koje je predvodio župnik, vlč. Ivica Butković. On je na početku homilije istaknuo kako je blaženi Stepinac bio prije svega hrabri branitelj vjere, ljubavi te neotuđivih ljudskih prava, „jer svi su ljudi djeca Božja“. Zato je on osuđivao zločine svih režima koji su ih činili. No, jasno je razlikovao režim od države i naroda. „Bio je najhrabriji biskup toga vremena, i dok su neki biskupi pokleknuli, on je ostao vjeran do kraja, narodu, Crkvi i papi“, naglasio je propovjednik. Nije se ustručavao kritizirati zločine koje su činili režimi, te je zbog svoje izvanredne neumoljivosti i nepotkupivosti postao simbol jedinstva hrvatskoga naroda u svim tim neprilikama, ali i pomirenja Hrvata s ostalim narodima; osudio je rasne progone i ubijanja bez obzira o kome se radilo, poznato je da je napisao brojna protestna pisma Paveliću zbog zločina koji su se događali osobito u logorima, upravo je zato naglašavao da su ljudska prava iznad svega.
povezuje, brišu barijere nepovjerenja i omogućavaju da zajednički čuvamo memoriju našeg naroda“, pozvao je propovjednik.
Propovjednik je podsjetio da je kardinal Stepinac imenovan nadbiskupom koadjutorom u dobi od 36 godina, bio je tada najmlađi imenovani biskup na svijetu. „Imao je jaku vjeru“, naglasio je nadalje vlč. Butković, „i često je isticao da je temelje vjere primio u rodnoj kući, najviše od svoje majke Barbare, a zatim u župi, na studiju teologije u Zagrebu i u Rimu, sve ga je to dobro pripremilo te je bio spreman preuzeti vodstvo Zagrebačke nadbiskupije, ali bio je i najistaknutija ličnost Crkve u tadašnjoj Jugoslaviji.“ Propovjednik je posjetio da se je kardinal Stepinac usprotivio zahtjevu komunističkog režima za odvajanjem Crkve u Hrvatskoj od Rima, te su tada započeli progoni svećenika. Žustro je protestirao protiv sveg zla koji se je tada nanosio Crkvi u Hrvatskoj, te je ostao vjerna Bogu i hrvatskome narodu.
„Naš je blaženik ostavio primjer kršćanskoga svjedočanstva u najtežim vremenima. On je službu evanđelja ispunio svojom patnjom za Crkvu. On je zato mučenik, jer je toliko trpio za svoj narod i za svoju Crkvu. On je patio za Crkvu i s Crkvom, s narodom. Branio je do kraja jedinstvo Crkve i zapečatio je svoju vjeru mučeništvom da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Stoga je ime Stepinac za nas poruka istine, dobrote i vjernosti Bogu i čovjeku. Govorio je: „U ljubavi i prema hrvatskome narodu ne dam se ni od koga natkriliti niti zastrašiti“. Na njegov grob u zagrebačkoj katedrali dolazili su i dolaziti će molitelji, na tom grobu učilo se i učit će se – čvrsto vjerovati, nadati se i praštati. Iz groba zagrebačke katedrale velika je poruka: „Predragi sinci, ljubite se međusobno, vazda se bratski ljubite i budite jedno srce i jedna duša“. I mi kao vjernici ovdje okupljeni vapimo: Blaženi Alojzije, moli za nas!“, zaključio je propovjednik.
Događaj je glazbeno uzveličao župni zbor.