Duhovna zvanja

Sprovod vlč. Ivana Macinića

Vlč. Ivane, mi Vas sa svim poštovanjem i zahvalnošću srca, ovom svetom misom  predajemo milostivom sucu, Ocu nebeskom. Neka Vas dobri Otac po zagovoru sv. Male Terezije i našega bl. Miroslava Bulešića primi u svoj dom i blagoslovi vašu muku svojom milosrdnom rukom i uzvrati veliki dobrima, Vašu nadu obraduje spoznajom istine, Vašu vjernost nagradi svojom ljubavlju, vašu prokušanost potvrdi svojim zlatom u nebeskoj taljici milosti i milosrđa, rekao je biskup Kutleša u homiliji sprovodne mise.

Sprovodna misa za pok. vlč. Ivana Macinića održana je u Tinjanu, u ponedjeljak, 1. listopada. Predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju biskupa u miru mons. Ivana Milovana te 40ak svećenika.

Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako vrijeme Kristova dolaska nije poznato nikome doli samome Bogu, stoga cijeli život treba biti priprema za njegov dolazak. No, nažalost postoje neke osnovne pogreške koje se čine u životu. Život bez budnosti prouzročit će našu propast, dolazak Gospodnji je nenadan za onoga koji ga ne čeka i koji je okupiran ovozemaljskim stvarima, dok za onoga koji je pripravan i spreman za njegov dolazak nema iznenađenja i sve je očekivano. Kristov nenadani dolazak ne želi unijeti strah, to treba biti radosno iščekivanje dolaska slave i radosti Gospodina. Duh koji sugerira da ima vremena za se pripremiti za Kristov dolazak je duh koji vodi k propasti, to je udobna obmana sluge koji misli da ima vremena za srediti stvari prije nego se Gospodar vrati, rekao je propovjednik. Najopasniji dan u čovjekovu životu je kada nauči na postoji riječ ‘sutra’, kada počne ostavljati bitne stvari za neki drugi dan, ima stvari koje se ne mogu odgoditi jer nijedan čovjek ne zna hoće li mu osvanuti sutrašnji dan. Odbacivanje je zasnovano na propuštenoj dužnosti, a zasluga na vjernosti. Sluzi koji je vjerno ispunio svoju dužnost dat će se još veći položaj, a onaj koji je iznevjerio strogo je kažnjen. Neizbježni zaključak je: kada Isus Krist dođe hoće li nas zateći u vršenju naših dužnosti? Ako čovjek vrši svoju dužnost, ma kako jednostavna ona bila, dan Kristova dolska,  bit će za njega radost.

Nitko ne zna kada će kome od nas Vječnost pokucati na vrata. Što bismo željeli raditi u trenutku kada nas Gospodin pohodi? Vjerojatno bi željeli da smo u tome trenutku obavili sav svoj posao. Život mnogih od nas je pun neobavljenih stvari, ili učinjenih na pola, odgođenih i neriješenih obveza. Veliki ljudi posjeduju osjećaj da se svaka zadaća mora odraditi do kraja. Nitko ne bi trebao, bez nekog opravdanog razloga, ne obaviti posao koji treba obaviti, prije nego padne noć i prije nego se susretne s Gospodinom. Tako treba izmiriti račune s ljudima i s Bogom. Voljeli bismo da nas nađe u miru s našim bližnjima, zato trebamo nastojati biti u dobrim odnosima sa svojim bližnjima a napose sa svojim ukućanima. Osjećamo li da idemo u susret strancu ili se spokojno predajemo u Božje ruke, ako ne molimo i bježimo od Boga hoćemo li ga u trenu smrti moći prihvatiti kao prijatelja? Ako smo cijeli život u prijateljskim odnosima najvjerojatnije će tako biti i u trenu smrti, kako narod kaže, kao živimo, tako i umiremo, podsjetio je propovjednik. Pred Bogom će svaki za sebe dati račun. Postoji jedan temeljni razlog zašto nemamo pravo suditi drugoga, jer smo i samo ljudi koji će  stati pred sudište Božje. Bit je da nismo suci već suđenici, jedini koja ima prvo suditi drugoga jest Bog. Kada dođe trenutak nećemo pred Boga ponijeti ništa osim dobrih djela koja smo činili i vjere koju smo u životu izgrađivali. No pred sudištem će ipak, ako smo u životu s njime živjeli, s nama stajati Isus Krist, i on će braniti naš usud. Vjerujemo da će i vlč. Ivanu Isusu biti taj branitelj i onaj koji će ga opravdati i dovesti u Vječni život.

Vlč. Ivane, mi Vas sa svim poštovanjem i zahvalnošću srca, ovom svetom misom  predajemo milostivom sucu, Ocu nebeskom. Neka Vas dobri Otac po zagovoru sv. Male Terezije i našega bl. Miroslava Bulešića primi u svoj dom i blagoslovi vašu muku svojom milosrdnom rukom i uzvrati veliki dobrima, Vašu nadu obraduje spoznajom istine, Vašu vjernost nagradi svojom ljubavlju, vašu prokušanost potvrdi svojim zlatom u nebeskoj taljici milosti i milosrđa, zaključio je ordinarij.

Od pokojnika se je u ime Općine Tinjan oprostio načelnik Darko Banko, u ime župe Beram orguljaš Marjan Gortan, u ime župe Tinjan Ana Cvitan Laković te u ime Porečke i Pulske biskupije generalni vikar mons. Vilim Grbac.

Pogrebna povorka je nakon svečanog ispraćaja iz crkve krenula prema sjeveru Istre gdje je vlč. Macinić pokopan na groblju u rodnom mjestu Rakotule.