Duhovna zvanja

Sprovod pok. vlč. Bože Milanovića

U utorak, 18. lipnja, u Kringi, sprovodnu misu pok. vlč. Bože Milanovića, najstarijeg svećenika Porečke i Pulske biskupije, predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, a obred sprovoda mons. Ivan Milovan, biskup u miru. Osim rodbine i prijatelja pokojnika, nazočilo je mnoštvo mještana Kringe i okolice, a koncelebriralo je oko 35 svećenika.

Ova je misa ujedno zahvala Bogu za dug i plodonosan život i svećeničko djelovanje vlč. Bože, rekao je mons. Kutleša. Podsjetio na neminovnost smrti, koju intelektualno vrlo lako prihvatimo, i samo je vrijeme i mjesto nepoznanica. No, s druge strane emotivna razina ne prihvaća smrt. Pitamo se što je smrt? Svatko si postavlja to pitanje, znanstveno je to prestanak rada vitalnih organa. No, to je samo manifestacija smrti, a smrt je nešto drugo. Prepoznajemo postojanje života. Ali u biti ne shvaćamo ni što je život ni što je smrt, rekao je propovjednik.

Mi danas želimo Bogu zahvaliti i moliti za dušu vlč. Bože, no kada pogledamo što bi pokojnik nama danas htio reći, nakon jednog dugog svećeničkog života, provedenog u nastojanju da ljudima, primjerom i pastoralnim djelovanjem pokaže put prema nebu, dolazimo do nekih saznanja. U čovjeku postoji urođeni strah od smrti. Svatko od nas u životu ima neke ciljeve i planove, no ponekad smo previše usmjereni na ovozemaljsko i ne razmišljamo o onome što dolazi kasnije. Čovjek želi upoznati stvoreno, ali ne i Stvoritelja. Ne želi shvatiti da je ovozemaljsko prolazno. Mi vjernici u smrti gledamo prijelaz u bolji život, no ovdje na zemlji smo okupirani materijalnim, i ne želimo razmišljati o vječnome. Vjerujem da bi naš pokojnik želio da se probudimo iz ovozemaljskog sna i da budemo svjesni realnosti i neminovnosti smrti. Neka nam ova smrt bude poziv da budemo svjesni da smo obični ljudi, da je naš život ograničen i da su najbitnije stvari u životu određene, rođenje i smrt.

Vlč. Božo je živio jedan jednostavan svećenički život. Ova sveta euharistija je najviše što mi možemo za njega učiniti, moliti da Bog prihvati njegovu dušu i da dođe u Kraljevstvo nebesko. Neka i nama bude ovo poticaj da živimo kršćanskim životom, da budemo svjesni da vrijeme brzo prolazi i da ćemo trebati polagati račune Bogu, no njemu donosimo ne materijalno već ono što smo zadobili ljubavlju i dobrim djelima. Biskup je pozvao okupljene da molimo jedni za druge kako bi imali snage biti upravo onakvi kakve na s Bog želi. To bi zasigurno bila i želja vlč. Bože, napose za one vjernike među kojima je pastoralno djelovao. Znak je naše poniznosti da Bogu zahvalimo za njega i za dobra djela koja je učinio ovdje u Crkvi u Istri. Odlazi jedan svećenik koji je ostavio dubok trag. Iza njega ostaj jedna praznina, nema toliko novih svećenika iz Istre, ali poziv je to svima nama da molimo za duhovna zvanja, ovdje i u mjestima gdje je djelovao, da Bog pozove mlade kandidate da mogu nastaviti njegovo djelo. To bi bila najveća želja vlč. Bože i želja svakoga od nas, zaključio je mons. Kutleša.

Životni put pokojnika je na kraju misnoga slavlja predstavio generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, te se probranim riječima od njega oprostio u ime svećenika redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije.

Sprovodni obred i ukop predvodio je mons. Ivan Milovan, biskup u miru, a pokojnika je na posljednje počivalište, u dostojanstvenoj tišini, ispratilo veliko mnoštvo. (G. Krizman)