Sprovod i sprovodna misa za č. s. Dolores Zornada

Časna sestra Dolores (Palmira) Zornada, iz Zajednice župskih sestara za Istru, okrijepljena svetim sakramentima, preminula je u petak, 13. svibnja 2022. godine, u 73. godini života i 57. godini redovništva. Sprovod i sprovodna misa bili su u srijedu, 18. svibnja 2022. godine, u Pazinskim Novakima, u Pazinskom dekanatu.

Sprovodnu misu u župnoj crkvi sv. Mihovila u Pazinskim Novakima predvodio je župnik vlč. Mladen Pranjić. Koncelebriralo je petnaestak svećenika. Na početku homilije propovjednik je podsjetio ukratko na životopis pokojnice. „Rođena je u Blatnoj Vasi kod Roča 13.01.1949. Ušla je u samostan 08.10.1969.  Vječne zavjete imala je 12.01.1981. Bila je na župama kao katehistica i sviračica u Kaldiru, Sv. Petru u Šumi, Poreč, Sv. Lovreč Labinskom i u Pazinskim Novakima.“

„Razmišljajući što reći danas o sestri Dolores u pomoć mi je došla jutarnja služba čitanja iz Poslanice Diognetu, u opisu Kršćani u svijetu. Pitamo se koje je poslanje jedne časne sestre, svećenika, redovnika , redovnica, vjernika, po čemu se razlikujemo od drugih? Kaže poslanica ‘Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći. Tu pozvani smo izvršiti Božju volju u svom životu, biti u Božjoj volji, otkriti božju volju i biti sretan.’ I to je činila sestra Dolores u svom pozivu u skrovitosti, samozatajnosti, jednostavnosti“, rekao je propovjednik.

„Svi smo pozvani na svetost, kao što kaže Diognet u poslanici, biti kršćanin, biti Kristov.“

„Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne provode neki osobiti život. Nisu pronašli taj način života nekim domišljanjem i nastojanjem radoznalih ljudi. Nisu zaštićeni ni ljudskim zakonom kao neki drugi.
Žive u gradovima, gdje je koga sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u odijevanju, hrani i uopće načinu života, oni žive i time predlažu izvanredan i po jednodušnom mišljenju svih nevjerojatan način života. Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života nadvisuju zakone.  

Siromasi su, a obogaćuju mnoge. U svemu oskudijevaju, a svime obiluju.  Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu, Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju.“

„Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu“, nastavio je propovjednik. „Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva duša stanuje zatvorena u vidljivom tijelu. I kršćane vidiš u svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva.

Tijelo mrzi i progoni dušu, jer mu duša zabranjuje uživanje naslada, ali mu ona nije nanijela nikakve nepravde.  Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani bore protiv zlih požuda, a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.
Duša ljubi tijelo i njegove udove, a tijelo mrzi dušu. Kršćani ljube svoje mrzitelje. Duša je zatvorena u tijelu, ali ona drži na okupu cijelo tijelo. I kršćani se nalaze u svijetu kao u tamnici, ali oni drže na okupu svijet. Besmrtna duša stanuje u smrtnom šatoru.

Kršćani žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim tjelesima i iščekuju nebesku neraspadljivost“, nadahnuto je pojasnio propovjednik.

„I tako je živjela naša sestra Dolores sveto kao kršćanin u ovom svijetu i nama je ovaj ispraćaj  poticaj da danas i mi ispitamo svoju savjest da se možemo obratiti u ovom vazmenom vremenu da možemo biti svjedoci Kristova Uskrsnuća kao što je bila sestra Dolores.

Sestro Dolores, hvala na svemu i do viđenja u nebeskom kraljevstvu“, zaključio je vlč. Pranjić. Župnik je predvodio i obred ukopa na mjesnom groblju.

Bila je tiha, samozatajna, nenametljiva i skromna. Veliko mnoštvo ljudi koje se je okupilo na sprovodu govori kako je s. Dolores bila omiljena u sredinama gdje je djelovala. Njezin je ispraćaj bio svjedočenje žive vjere te ujedno i priznanje i zahvala za jedan plodan redovnički život.

U razgovoru o sestri Dolores sestre iz Zajednice župskih sestara izražavaju zahvalnost svim časnim sestrama, svećenicima, prijateljima i poznanicima koji su sudjelovali na sprovodu, a nadasve zahvalnost Bogu za njezin život, za zajedništvo te za sve dobro što od nje primiše.

Zajednicu župskih sestara za Istru, kojoj je s. Dolores pripadala, ustanovio je 27. veljače 1966. godine biskup dr. Dragutin Nežić. Svrha zajednice je pomagati župnicima u Istri u pastoralnom radu: katehiziranjem, sviranjem, vođenjem domaćinstva i ostalim djelatnostima koje služe vjerskom životu crkvenih zajednica. Sjedište Zajednice je u župnoj kući Župe Pazinski Novaki.

(foto: č. s. Marija Gracijana Prodan, txt: G. Krizman)