Spomen ploča mons. Boži Milanoviću
U subotu, 10. listopada, u mjestu Kringa, u središnjoj Istri, uz prigodnu svečanost, otkrivena je spomen ploča na rodnoj kući mons. Bože Milanovića (1890.-1980.), svećenika, hrvatskog domoljuba i političkog stradalnika zaslužnog za sjedinjenje Istre s domovinom Hrvatskom.
Program je započeo svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u križanskoj župnoj crkvi predvodio biskup u miru mons. Ivan Milovan zajedno s trinaest svećenika. Ovo je misa zahvalnica za život i veliko djelo mons. Bože Milanovića, kao i za sve pregaoce koji su velikodušno ugradili sebe, radom i trpljenjem, u opstojnost, održanje, svekoliku dobrobit hrvatskoga naroda u Istri od biskupa Dobrile, do poznatih i nepoznatih narodnjaka, rekao je biskup Milovan između ostalog u homiliji, te nastavio kako je to dan sjećanja na njih i daljnje zorenje i donošenje plodova svega njihova rada.
Mons. Boži Milanoviću Bog je podario dug život, čak 90 godina, i mnoge „talente“, život, zdravlje, odgoj, inteligenciju, upornost, hrabrost, razboritost, a on je, možemo reći, te talente razvio i iskoristio, te tako svoj život ispunio i učinio ga plodnim: od prvih gimnazijskih mladenačkih zanosa, okupljanja mladih, do cjeloživotnog svećeničkog pastoralnog, prosvjetnog pa i političkog rada, u tim izuzetno teškim režimima fašizma i komunizma.
Mnoga naša sjećanja na mons. Milanovića živa su i nezaboravna a osobito neke njegove poznate izjave: „Nikada vremena nisu tako teška da bar nešto ne bismo mogli učiniti za narod.“; „Nikada ne odustati, nego slijediti – mudro, razborito, i prema pruženim mogućnostima – od borbe, zalaganja pa čak i razboritih rizika.“; „Naše zalaganje ide uvijek za: pravdu, jednakopravnost i dostojanstvo.“
Mons. Božo Milanović zalagao se za jednakopravnost našeg hrvatskog naroda i tu tom je smislu njegovi napori bili nastavak nastojanja biskupa Dobrile. „Svi smo mi jednaki pred Bogom, imamo ista prava.“, govorio je.
Poštovani sudionici ovoga skupa, pozivam sve da damo svoj doprinos u ovom vremenu za mudro, zauzeto i uporno zalaganje za obitelji, za opće dobro, narod i domovinu, zaključio je biskup Milovan.
Na početku misnog slavlja župnik, vlč. Stipan Bošnjak, je pozdravio predvoditelja, svećenike i redovnike, predstavnike DBHZ – Zmajskog stola Pazin, predstavnike mjesne vlasti i sve okupljene. Posebna mi je čast pozdraviti obitelj pokojnog mons. Bože Milanovića u osobi gospodina Stanka Milanovića. Okupili smo se u ovoj crkvi na sv. misi i molimo za pokojnog mons. Božu Milanovića, sjetimo se njegova rođenja i krštenja u ovoj crkvi, sjetimo se njegove 35 obljetnice smrti kao i 70 godina od izdanja „Čitanke“ za pučkoškolce, istaknuo je župnik. Dozvolite mi, nastavio je, da se poslužim riječima mons. Josipa Palvlišića, riječkog nadbiskupa, Milanovićeva bliskog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, koje je izrekao u oproštajnom govoru na pogrebu pokojnog mons. Milanovića:
„Danas smo tu da odamo počast tom čovjeku, dosljednom kršćaninu, katoličkom svećeniku, borcu za narodna prava, rodoljubu koji je s majčinskim osjećajem pratio patnje, skrb i brige obespravljenog naroda, čovjeku koji je mimo svih moćnika svijeta, naučio uzdati se u pobjedu pravde Božje. On je poštivao svaku vlast kad je radila za dobro čovjeka. Ako je itko od dosadašnjih hrvatskih velikana zaslužio ime „Oca Istre“, mislim da ga je Milanović zaslužio u najvećoj mjeri. Istra i naša zemlja danas se opraštaju s jednim od svojih besprijekornih sinova, autentičnim Hrvatom, autentičnim svećenikom, demokratom i radnikom, koji je do vrha ispunio zadaću što je sv. Pavao ističe za svakoga čestitoga upravitelja, da treba najprije voditi brigu o svojim domaćima“.
Na kraju bih dodao riječi moga pokojnoga djeda koji mi je izrekao pred ređenje za svećenika: „Zapamti jedno, Tko voli Boga voli i Domovinu!“ Upravo to je mons. Božo Milanović vrednovao jer je kao svećenik volio Boga a kao obični čovjek ljubio je svoju domovinu Hrvatsku i u njoj svoju Istru, zaključio je vlč. Bošnjak svoje obraćanje.
Svečanost otkrivanja spomen ploče moderirao je dr. sc. Mario Sošić, Zmaj Dvigradski, Pročelnik Zmajskog stola Pazin Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, koji je izrekao i prigodno predavanje „Mons. Božo Milanović, svećenik i narodnjak“. On je posebno istaknuo političko proganjanje koje je Milanović proživio u doba fašističkog režima te njegovu ulogu u procesima međunarodnog priznanja pripojenja Istre matici zemlji neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
U nastavku su se okupljenima obratili Goran Hrvatin, načelnik općine Tinjan i Stanko Milanović, sin nećaka mons. Bože Milanovića koji su zajedno otkrili spomen ploču. Župni zbor križanske Župe sv. Petra i Pavla ap. otpjevao je državnu himnu pod ravnanjem Mladenke Fabris.
Dr.sc. Nevio Šetić, Zmaj od Istre, veliki meštar DBHZ, izlaganjem pod nazivom Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ predstavio je tu družbu o kojoj se u javnosti relativno malo zna. U nastavku programa nastupio je rovinjski kantautor Davor Terzić sa svojim duhovnim pjesmama, te književnik i pjesnik Tomislav Milohanić sa prigodnim stihovima „Hrvatska besjeda “. Milohanić je započeo sa duhovnom poezijom na standardnom hrvatskom jeziku pjesmom „Ako me pitaš“, a nastavio u dijalektalnom tonu. Prva dijalektalna pjesma domoljubne naravi bila je „“Nismo već šćavuni“, iz zbirke domoljubne poezije „Hrvatski križni put, Istarska molitva za Lipu našu“, objavljene 1992. u kojoj su sudjelovali razni istarski književnici. Uslijedila je još jedna dijalektalna pjesma „Oluja karaguja“ te zaključno „Će li ne li glagoljaši“ u kojoj se je književnik svojim specifičnim osebujnim stilom prisjetio slavne povijesti ovih krajeva i glagoljaške spomeničke baštine koja o tome svjedoči.
Svečanost je zaključena istarskom himnom „Krasna zemljo“.
Tekst na postavljenoj spomen ploči glasi: „Uz 125.obljetnicu rođenja, 35.obljetnicu smrti i 70.obljetnicu Milanovićeve Prve čitanke za hrvatske osnovne škole u Istri . Ploču postaviše Župa Kringa i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“. U organizacijskom odboru svečanosti bili su: Vinko Pinezić, Željko Mrak, Mario Sošić, vlč. Stipan Bošnjak, Stanko Milanović,Vlado Ivetić, Goran Hrvatin i Mladenka Fabris. Svečanost su zajedno organizirali župa Kringa i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“.
Pjesme Tomislava Milohanića:
AKO ME PITAŠ
Kome pripadam, ako me pitaš
(dok javnost ima oči polipa)
Reći ću sebi, a možda i tebi:
Drvodjeli Galilejcu!
Prozborit ću: Narodu mome i tvome!
Priznat ću: Ima toliko razloga
da strpljenjem otporniji postajem
na oštrice nepripadanja,
koliko se moje sile hrane
zemljom, zrakom i vodom,
iz čega rastem pripravan za let.
NISMO VEĆ ŠĆAVUNI
trnje se uruba zmrež škrilah i zidi
graže bodu štazu golu
zaresli gražuni črnu zalabolu
ud spletenega venca nebo se ne vidi
tr šviću šijuni
di je tilo
bilo
i BOGA molilo
graže se zakote
zarestu gražuni
kamiki se spote
zapušu šijuni
judi niste već šćavuni
komoć poplati rinu
komoć kosir probija
glog
draču kupinu
krvavu gromaču
probili zidinu
i kamik se mrvi
di se vajk ufalo
iz pota
i krvi
i nikad molalo
sve rižji gražuni
tempura se zbudi
levajmo se judi
nismo već šćavuni
OLUJA KARAGUJA
Daž mira
Oluja
Karaguja
Tote se brani Istra
Reći će soldat
S prston u riki uni
Nacrtati litrat
Šajete svih foza
Oluja
Karaguja
Kamik joče trepi trese si bugance
Ko smo se i u vuke privrgli
Ne zatrimo u sebi jance
Tempura
Oluja
Karaguja
Oblake razdili na kuse i fete
Bože samo ti moreš pomoći
Ne daj da si sada zmišamo barete
Krvavi pot
Oluja
Karaguja
Zgor trnja spleten babin pas
Udoprta jutra z kračunon kuraja
Do tla spriginju pun zrnja klas
Šijun silni
Oluja
Karaguja
Tote se brani istra
Zviknut će soldat
S kolombari rike une
Znamen mira na čelo sinjat
ĆE LI NE LI GLAGOLJAŠI
Će li ne li će li ne li
ceri su sijali
a drugi poželi
jeni bili rabijani
drugi pak veseli
će li ne li će li ne li
glagoljaši
krajputaši
kolpi rose i šajete
tramuntane i trumbete
će li ne li će li ne li
ne križeri križ je veli
kalvarija usrid mista
glagoljaši
su na maši
će li ne li će li ne li
a maša je di se spleli
podne večer suncistok
di je kamik
na pô sur
na pô bija
di se plamik
do pô modar
ud pô krvav razgorija
će li ne li će li ne li
(sidide žakan na komuneli)
na kraju file glagoljaši
pojti h prvoj maši.