„Služiti drugima je smisao života“

Za blagdan nebeskih zaštitnika župe, sv. Ivana i Pavla mučenika, u ponedjeljak, 26. lipnja, u mjestu Žbandaj, u Porečkom dekanatu, svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup ordinarij mons. Ivan Štironja.

Na početku je uvodnu riječ pozdrava svima okupljenima uputio župnik domaćin vlč. Branimir Šapina.

Biskup je u uvodnom  obraćanju uputio pozdrav svim nazočnima, napose predvoditelju netom održane trodnevne duhovne priprave kojom se je ta župa pripravila na župni blagdan, vlč. Kristijanu Peroviću, koji je zajedno s fra Josipom Petonjićem predvodio trodnevnicu. 

Nadalje je pozdrav uputio posebno mladim obiteljima, koje su došle vodeći svoju malu djecu za ruku, „to je jedna lijepa slika, djeca su jamstvo budućnosti Crkve i naroda. Ustrajte u tome, učeći svoju djecu kako se ulazi u život i kako se korača kroz život.“

Biskup je na početku homilije čestitao okupljenim vjernicima župni blagdan, te poželio „da vas i vaše obitelji i cijelu našu biskupiju prati zagovor svetih Ivana i Pavla, rimskih mučenika.“ „Sveti Ivan i Pavao naši su nebeski zagovornici, a ujedno i putokaz i znak koji pokazuje kako se svjedoči kršćanska vjera. Život koji smo primili na dar od našega Stvoritelja nije nešto što se ljubomorno čuva za sebe, nego snaga koja se troši za druge, prema primjeru Isusa Krista.“

„O našim učenicima, hrabrim svjedocima vjere iz prvih stoljeća kršćanstva ne znamo puno, ali znademo to da su odbili pogaziti vjeru u svoga Spasitelja i Otkupitelja, Gospodina Isusa Krista, što se traži i od nas. Bilo im je ponuđeno da sačuvaju tijelo, ali su to odbili jer su znali da je smisao života spasiti dušu“, naglasio je biskup.  „To ste sigurno osjetili na poseban način ovih dana dok ste dolazili na duhovnu obnovu – spasiti dušu. Možemo ne znam što za vrijeme zemaljskog života učiniti, ali ako smo dušu izgubili, mi smo izgubili sve.“ „Svjedočanstvo ovih divnih mladića i herojsko njihovo djelo nije živjeti dobro, nego biti i ostati dobar čovjek, vjeran kršćanin“, rekao je biskup te nastavio „Mi smo se danas razapeli i sve ćemo učiniti da nam bude dobro i da živimo dobro. A zaboravili smo vrlo važnu dimenziju čovjekova života – biti dobar“. „Sveti učenici su, dakle, ozbiljno shvatili Isusov poziv. ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Ne bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.’ Upravo smo te riječi jučer slušali u Svetom Evanđelju. Ovo je znak da su sveti Ivan i Pavao, kao i ostali brojni mučenici, bili u potpunosti otvoreni riječi Božjoj da su je primili i da su po njoj primili velike milosti i živjeli vjerno. Njihovi životi, srce i duša bili su plodno tlo na koje je palo zrno Božje riječi i donijelo stostruki rod, mnoštvo plodova. To je prvotni razlog našega večerašnjeg okupljanja u ovoj crkvi svetih mučenika Ivana i Pavla. Uz to, Bog nas po ovoj svetoj Euharistiji poziva da kršćanskim svjedočanstvo života izvršimo misiju te i druge potaknemo da budu plodno tlo za Božju sjetvu i Božju žetvu.“

„To je zadaća i misija, osobito kršćanskih roditelja koji su pozvani odgojiti svoju djecu u vjeri Crkve Kristove. Zato se iskreno, posebno radujem vama, dragi roditelji koji su koji ste došli s ovom malom dječicom u svome naručju. Neka ih Bog blagoslovi i neka blagoslovi vaše bračno zajedništvo i vašu bračnu ljubav. Nastavite i ustrajte tako, budite sigurni da će vam to Bog stostruko uzvratiti jer to dijete koje držite u naručju, upravo je to zrno koje donosi stostruki rod“, posebno je naglasio biskup.

 Sveti Matej u svom evanđelju donosi vrlo zornu sliku iz svakodnevnog života kojom Isus skreće pozornost na veliku istinu o životu, istinu na koju ne možemo i ne smijemo ostati ravnodušni. Donosi sliku u tri kratka evanđeoska retka, donosi tri velike istine, tri životna pravila za svakoga čovjeka, pogotovo za nas kršćane“, rekao je predslavitelj.

„’Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod’. Ovo je prva i prava istina o životu.“, nastavio je biskup. „Tek sa smrću dolazi pravi život. Zrno stavljeno na sigurno u neku posudu, pa taman i hermetički zatvorili, nema nikakva smisla niti koristi. Ostaje samo. Tek kad istrune, kada potpuno nestane nalazi svoj smisao postojanja. Iz te logike i iskustva prvih kršćana nikla je i snažna poruka, ‘krv kršćana – sjeme kršćanstva’.“ „Ovu istinu susrećemo svakodnevno“, nastavio je mons. Štironja.  „Roditelji koji se radosno otvore u životu i od Boga prime djecu kao posebni dar uz sve trudove i muke ubiru plodove radosti zbog svoje brojne djece. Zahvaljujući spremnosti potpunog predanja i umiranja za svoju djecu postaju bogata obitelj, zdrava stanica društva, naroda i Crkve. U takvu zdravu ozračju obitelj muža i žene postaje plodno tlo na kojemu je zajamčen obilat rod, postaje sigurna budućnost društva.“

„Nažalost, svjedoci smo čudnog ponašanja društva koje doživljava totalni kolaps i zamračenje uma, modernog čovjeka i civilizacije u kojoj se gubi svetost obitelji i života u cjelini.“

Biskup je nastavio tumačeći drugo pravilo, ‘Tko ljubi svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu sačuvat će ga za život vječni.’ „Darivanjem života u zemaljskoj prolaznosti dobivamo vječni, neprolazni život. U prilici darivanja čovjek često važe hoće li ili neće nešto darovati, no kad daruje, on daruje obilato i lijevom i desnom rukom kada se otvori u onoj milosti koja ga podsjeća na Boga koji ih upravo tako daruje. Ta se istina očituje i ovih dana dok se ratari pripremaju za žetvu. Jedno zrno donosi klas nekoliko desetaka zrna žitarice koja je posijana. To je Božja logika, mnogima neshvatljiva; no nama kršćanima istinski put do sreće i ostvarenja smisla života – ‘za jedno zrno stotinu zrna’.“

„Kako Bog dariva? Za jedno naše malo dobro djelo, Bog uzvraća stostruko. Za jedno darivanje, isto tako. Mrziti život ne znači samo sebi oduzeti život.“, pojasnio je nadalje propovjednik. „Isus govori o izgaranju života za druge, poput svijeće koja gori da bi oni oko nje mogli vidjeti, ‘svijeće koja se ne užiže kako bi ju se stavilo pod sud, nego na svijećnjak, da svijetli svima u kući.“

Biskup je nadalje u tom kontekstu nastavio o smislu života, „Ako je smisao čovjekova života preživjeti, opstati i egzistirati, onda zaista takav život nema smisla. Čovjekov život ima smisla samo ako ga se založi, ako se potroši za druge. To je ono što vi dragi roditelji činite. Vi se trošite za svoju djecu. I budite sigurni, dragi Bog će to nagraditi.“

„Čovjekov život, dakle, ima smisla kada se potroši, kada se potroši za druge. Ne radi svoje slave, nego da se proslavi Bog i njegova divna djela posijana u naše živote. To su sveti mučenici, sveci i blaženici i brojni kršćani, jako dobro shvatili. To je svakodnevno iskustvo Crkve koja se u ime Isusovo daruje društvu i svim ljudima bez obzira na vjeru i naciju.“

Biskup je tumačenje trećeg pravila započeo citatom, ‘Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj učitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.’ „Služenje je počelo s Isusom, s njegovim dolaskom u svijet, to je njegovo djelo i njegova prava proslava. Zato i poručuje da je služenje najizvrsniji put do slave. Onaj tko služi u ime Isusovo ima poseban privilegij – biti s Isusom u vječnosti. Ako želimo biti s Isusom u vječnosti, valja nam zasukati rukave i služiti.“

„Iz evanđeoskog teksta iščitavamo novu životnu logiku koju donosi Isus. Ovaj svijet logiku altruizma prema kojoj nisam u središtu ja, nego sestra i brat u potrebi, onaj drugi. Isus poziva na rubove tamo gdje su siromasi, napušteni, osamljeni, bolesni. Po uzoru na Isusa papa Franjo često poziva na karitativnu i misijsku aktivnost, ponizno služenje drugima, potrebitima, zaboravljenima, ostavljenima. Nova evangelizacija o kojoj Crkva govori upravo je to – nasljedovati Isusa Dobroga Pastira, vršeći staru evanđeosku službu na nov i moderan način. Osobito je ovu važno u ovo u naše vrijeme egoizma i osobne samodostatnosti, gdje smo pozvani posvjedočiti Isusovu poruku ‘da je svaki čovjek vrijedan u Božjim očima’, ‘da smo svi zajedno vrjedniji od mnoštva vrabaca’.“

 „Često se čuje izreka ‘U muci se poznaju junaci.’ To najbolje znaju oni koji su se našli u teškoj životnoj situaciji u kojoj su osjetili prijateljstvo i blizinu čovjeka koji im je spremno pritekao u pomoć. Vjerujem da se takvi i ovdje večeras nalaze. I to se pamti. Pamti se nečija pomoć, nečije prijateljstvo, kršćanstvo i čovještvo. Više se jednog glazbenika slavi po dobrovoljnom koncertu nego po glazbenim dostignućima. Zapravo možemo slobodno reći – vrhunac umjetničkog izričaja – izričaj je kršćanske ljubavi na koju nas Crkva svakodnevno poziva i koju svakodnevno živimo.“ „Vrhunac umjetničkog izričaja, izričaj je kršćanske ljubavi. Smisao našega života nije u nama samima, nego u drugima. Moramo se brinuti o sebi, ali smo tu radi drugih. To je smisao zapovijedi, ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga, a Boga iznad svega.’; onoga trenutka kada se čovjek u svom egoizmu počne baviti samo sobom i brinuti se samo za sebe, on postaje sam, gubi društvo, gubi svoj smisao postojanja. To je to osamljeno drvo koje nije spremno, darovati se i istrunuti. To je to zrno o kojemu Isus kaže da ostaje samo.“

Biskup je nadlaje ispričao primjer poduzetnika koji je jednoj obitelji slabijeg imovinskog stanja pomogao izgraditi njihov obiteljski dom. Zauzvrat je vrlo brzo nakon toga dobio posao na kojemu je zaradio toliko da je mogao izgraditi kuću za svoju obitelj. „Tako nagrađuje Isus. Pa iako se naš zemaljski dom uruši, što je moguće u zemaljskim okvirima, stječe se dom vječni, nerukotvoreni, koji se stječe kršćanskim životom i dobrim kršćanskim djelima. Spomenuti poduzetnik je počastio siromašnu obitelj, a zauzvrat mu je Bog podario obiteljsku sreću i radost u velikoj obiteljskoj kući. Ovo je Božja logika Dobroga Pastira Isusa.“

„Zato večeras molimo da nas zagovaraju sveti rimski mučenici Ivan i Pavao naši nebeski zaštitnici da ovu Kristovu logiku ne zaboravimo, da ovu Kristovu logiku stavimo uz Božju pomoć u svoju svakodnevicu i ugradimo je u svoj svakodnevni život“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja župnik Šapina je izrekao završne zahvale, a župljani su predali prigodni dar biskupu.

Biskup je svima poželio da njihovi životi budu doista u službi Boga koji nam je darovao život i sve što je vezano za život. U toj svijesti darovanosti hodimo ovom zemljom, pridržavajmo se Božjih zapovijedi i ljubimo Boga i svoga bližnjega upravo onako kako nas Krist uči. Zahvalio je nadalje župniku što je organizirao trodnevnicu i tako potvrdio ozbiljnost svoje službe. Zahvalio je i svim svećenicima koji su tijekom trodnevnice ispovijedali, jer, istaknuo je, „dok se ispovijedamo znademo da smo Božji, znademo da smo u poniznosti i jednostavnosti pred Bogom; onoga trenutka kad budemo mislili da nam to ne treba, od toga trenutka počinje naš kraj, preuzima nas oholost, a onda pomalo i životna bahatost. Neka nas Gospodin oslobodi svih bahatosti i svih egoizama, po zagovoru svetih mučenika Ivana i Pavla“, zaključio je mons. Štironja. 

O župi i župnoj crkvi

Župa svetih Ivana i Pavla mučenika osnovana 1595. Ranije je bila kapelanija porečkog kaptola. Župna

crkva sagrađena je 1595. godine na mjestu ranije sakralne građevine, a obnovljena je 1994. godine. Zvonik u sklopu s crkvom visok je dvadeset metara s jednim zvonom. U župi se čuva arhiv od 1778. godine. Vjeronaučna dvorana je u župnoj kući. U mjestu je područna škola do četvrtog razreda. Župa ima jedno groblje.

Župna crkva svetih Ivana i Pavla mučenika u Žbandaju je trobrodna građevina sa svetištem i sakristijom. U crkvi su: glavni oltar sa svetohraništem i palom s likovima BDM i dviju svetica, sa strane su drveni kipovi svetog Jurja i svetog Marka. Lijevo u prezbiteriju se nalazi povijesni triptih sa slikom Blažene Djevice Marije, dok su u lijevo i desno od slike BDM umetnute umjetničke slike suvremenih hrvatskih blaženika, bl. Bulešića i bl. Stepinca. Crkva ima kameni oltar prema puku. Krstionica je izrađena u kombinaciji kamena i drva. Škropionica s upisanom godinom 1688. smještena je na ulazu u crkvu.

Txt i foto: G. Krizman