Subota, 16 studenoga, 2024
Novosti

Škropeti: Proslavljena svetkovina blaženog Alojzija Stepinca

U mjestu Škropeti u župi Motovunski Novaki nedaleko Pazina svetkovina blaženog Alojzija Stepinca proslavljena je svečanom biskupskom misom u subotu 09. veljače u još nedovršenoj crkvi bl. Alojzija Stepinca. Misu je u predvodio biskup ordinarij porečki i pulski mons. Ivan Milovan u suslavlju kancelara biskupije vlč. mr Ilije Jakovljevića, župnika domaćima vlč. Marina Mikolića te nekolicine svećenika iz susjednih župa. U uvodnom obraćanju okupljenim vjernicima, koji su posve ispunili ovo lijepo zdanje, biskup je istaknuo kako je upravo okupljena vjernička obitelj najljepši ures svake crkve. U prigodnoj homiliji mons. Milovan je čestitao mještanima i župniku na izgradnji ovog lijepog sakralnog zdanja naglasivši kako je suradnja oko izgradnje crkve rezultirala rastom zajedništva i povezanosti unutar župne zajednice. Biskup je nadalje istaknuo da je ova crkva spomen na očeve i djedove sadašnjih generacija, a napose na pok. vlč. Mirka Štokovića koji je uz potporu župljana već pedesetih godina prošlog stoljeća želio započeti izgradnju crkve u Škropetima no to zbog pritiska tadašnjeg režima nije bilo moguće, pa je realizacija tog projekta započela tek 1999. god.

U nastavku homilije biskup je, prema riječima blagopokojnog pape Ivana Pavla II., istaknuo kako je bl. Alojzije Stepinac „najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvatskoj“.  Biser zablista tek kada ga se izbrusi, naglasio je biskup, a bl. Stepinac zablistao je upravo u svojoj muci. Već kod biskupskog ređenja, tek četiri godine nakon primanja reda prezbiterata, pjesnik je Stepincu predvidio „pretvaranje mitre u trnovu krunu“ što se nedugo zatim i obistinilo kroz trpljenja u ratu i poratnim vremenima kada mu je postavljen uvjet „ili se pokloni ili se ukloni“, no bl. Stepinac je ostao do kraja odan jedinstvu Crkve i zajedništvu sa Svetom Stolicom. Biskup je nadalje pozivajući se na dnevna čitanja istaknuo pojam savjesti, koja je ispravan sud o svim vrijednostima ali i opredjeljenje za te vrijednosti, naglasivši kako je bl. Stepinac cijelog života ustrajao na  tome, zapečativši to na kraju i smrću; poznata je njegova izjava na suđenju „moja je savjest mirna“, a njegovu bezuvjetnu i apsolutnu usklađenost sa Božjom voljom pokazuju i posljednje riječi „Fiat voluntas tua“.

Foto

Danas, na početku trećeg tisućljeća, vrijeme je velikih promjena u načinu života i razmišljanja i mnogi žive kao da i neke Božje zapovijedi više ne vrijede; neprijatelji Crkve često ističu da je Crkva konzervativna, ali mi želimo biti konzervativni kada branimo život, od njegovog začeća do prirodne smrti, kada čuvamo obitelj, pravdu i istinu, poručio je biskup Milovan.

Na kraju se nazočnima obratio župnik domaćin, a po završetku misnog slavlja druženje uz prigodno osvježenje nastavljeno je ispod trijema i na prostoru ispred crkve.

Kako je već spomenuto izgradnja crkve bl. Alojzija Stepinca započela je 1999. godine. Kamen temeljac blagoslovio je papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 1998. god. prigodom svog drugog pohoda Republici Hrvatskoj, a obzirom da je tom prigodom papa proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca odlučeno je da se crkvi nadjene ime po tom duhovnom velikanu. Potrebna dokumentacija prikupljena je zalaganjem nadležnih biskupijskih tijela a gradnja je započeta zahvaljujući i financijskoj potpori mještana, iseljenika i privrednih subjekata koji djeluju na ovom području.  Zanimljivost je da je financijsku potporu pružila i albanska zajednica muslimanske i katoličke vjeroispovjesti iz Poreča. Središnja lađa veličine je 10mx10m, a neposredno pri ulazu nalaze se sakristija i vjeronaučna dvorana. Zidovi crvke ukrašeni su vitražima duhovnih velikana: sv. Maura, Sluge Božjeg Miroslava Bulešića, blagopokojnog pape Ivana Pavla II. te Majke Terezije. Tri vitraža poklon su mještana okolnih župa, a vitraž Miroslava Bulešića poklonili su istarski svećenici. Posveta  i svečano otvorenje ovog sakralnog zdanja očekuje se slijedeće godine za svetkovinu naslovnika i nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca.

G. Krizman