Sjećanje na sv. Majku Terezu

Na Misijsku nedjelju, pulska katedralna Župa Uznesenja Marijina na poseban je način obilježila sjećanje na sv. Majku Terezu. Na misi pro populo biskup u miru mons. Ivan Milovan blagoslovio je novopostavljeni kip Svetice, a nakon mise koncertom su se predstavili studenti Muzičke akademije u Puli. Istog dana poslijepodne katedralna župa bila je suorganizator javne tribine pod nazivom „Sjećanje na veliku sveticu, U spomen na sv. Majku Terezu – Agnes Gonxa Bojaxhiu“.  Na javnoj tribini, koja je održana u pulskom Domu hrvatskih branitelja, prikazan je dokumentarac te su održana dva predavanja o toj velikoj Svetici našega vremena.  

U duhu multikulturalnosti kojom je bila prožeta egzistencija Svetice, a kojom na svoj način odiše i Pula, tribina je okupila predstavnike najrazličitijih etničkih, vjerskih i kulturnih društava. Tribini su nazočili: pulski dekan preč. Milan Mužina te nekolicina pulskih svećenika, dekan Muzičke akademije prof. Bashkim Shehu, potpredsjednik Unije Albanaca Ton Marku, predsjednica Društva albanskih umjetnika Hrvatske Ljiljana Koci, predsjednik Nacionalnog vijeća Albanaca Primorsko goranske županije Gania Xharavia, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Milan Rasula, predsjednica Zajednice Crnogoraca i prijatelja Crne gore Branka Rožman, predsjednik .Zajednice Albanaca u Istarskoj Županiji Rok Lekaj i predsjednik Drustva Sv.Kiril i Metodij Todor Brdarski. Tribinu je moderirao mladi pulski glazbenik Patrik Andreja.

Nakon prikazivanja dokumetarca prof. Filip Zoričić održao je izlaganje pod naslovom „ Majka Tereza na našim prostorima“. On je uz prigodnu power point prezentaciju iznio mnoge zanimljive podatke o životu i djelovanju Svetice te na poseban način detaljno istaknuo njezinu povezanost sa Hrvatskom. Podsjetio je da je ona upravo iz Zagreba krenula na put prema Parizu kamo je otišla na razgovor sa nadstojnicom samostana sa nakanom da krene u redovnički život. Posebna njezina povezanost sa Hrvatskom bila je kroz prijateljstvo sa našim velikim misionarom o. Antom Gabrićem. Izvanredno je govorila i pisala srpsko-hrvatski. U kapeli sv. Dizma u Zagrebu još se čuvaju njezine sandale koje je ondje ostavila kada joj je o. Gabrić za odlazak na dodjelu Nobelove nagrade kupio nove, podsjetio je prof. Zoričić.

O prijepornom pitanju „čija je Majka Tereza?“, koju svojataju ponajviše Makedonija, Albanija i Indija predavač je istaknuo njezine riječi: „Krvlju sam Albanka. Građanski, ja sam Skopjanka. Državljanstvom, ja sam Indijka. Vjerom, ja sam katolkinja. Svojim pozivom, pripadam svijetu. Srcem, pripadam u cijelosti Isusu.“

Predavač je svoje izlaganje zaključio riječima: „Puno toga se može napisati o ovoj velikoj osobi. Danas smo se u Puli sjetili nje koja na poseban način, jezikom i duhom,  povezuje ove napaćene narode koji traže ono za čim je ona vječno težila, a to je: mir.

Drugo izlaganje održao je vlč. Rikard Lekaj, župnik pulske katedralne Župe Uznesenja Marijina. Ako bi trebali sažeti i opisati cijeli njezin život i duhovnu poruku, mogli bi je sažeti u samo dvije riječi: Bog i ljubav. Zaista, ako poznajete njezin život, možete primijetiti da je Bog bio središte njezine egzistencije, te ljubav prema Bogu i bližnjemu. Govorila je: „Gdje je ljubav, ondje je i Bog.“ Svojim životom, riječima i djelima, ona je svjedočila da je Bog stvaran, da je prisutan u životu svakoga čovjeka. Ona na Kristov poziv, i na njegove riječi sa drva križa „Žedan sam“, odgovara i postaje misionarka ljubavi, nositeljica Kristove ljubavi najsiromašnijima, naglasio je predavač. Istaknuo je veliku ulogu njezine obitelji, koja joj je kao albanska katolička obitelj prenijela vjeru.

Njezin primjer poziv je svima nama da postanemo misionari ljubavi, ponajprije u svojim obiteljima, u sredinama gdje živimo i djelujemo, u svojem radnom okruženju, da ondje postanemo misionari ljubavi koji će graditi društvo u ljubavi, poput Majke Tereze. Vlč. Lekaj je naglasio važnost molitve u životu sv. Majke Tereze.

Izuzetno brojna publika je ispunila malu dvoranu na prvom katu Doma hrvatskih branitelja, do te mjere da je gotovo stotinjak osoba stajalo čak na vratima izvan dvorane, dokaz je to koliko je ta velika Svetica značajna i omiljena među narodom.

Surganizatori su, uz katedralnu župu, bili: Društvo albanskih umjetnika Istre, Muzička akademija u Puli te Institut Mediteran.