Sestre Milosrdnog Isusa u Puli započele veliku devetnicu u čast Božjem milosrđu
U subotu, 22. veljače 2020., na 89. obljetnicu ukazanja Milosrdnog Isusa sv. Faustini, sestre Milosrdnog Isusa u Puli započele su veliku devetnicu u čast Božjem milosrđu uoči proslave 20. obljetnice djelovanja koja će se održati 22. studenoga ove godine.
Devetnica će se odvijati kroz devet subota u devet mjeseci u crkvi Majke Božje od Milosrđa, Misericordia u Puli, nakon večernje svete mise. Prva subota devetnice, 22. veljače, održana je na nakanu – za grešnike.
Slijedeća subota devetnice bit će 21. ožujka na nakanu – za svećenike i Bogu posvećene osobe. U travnju, treće subote devetnice nakana će biti – za pobožne i vjerne duše, u svibnju – za pogane i one koji ne poznaju Boga, u lipnju – za jedinstvo Crkve, u srpnju – za tihe i ponizne duše, u kolovozu – za štovatelje Božjega milosrđa, u rujnu – za duše u čistilištu te u listopadu – za sve ohladnjele duše. Nakon završene devetnice, završno misno slavlje zahvale za 20 godina djelovanja sestara u Puli, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji kamo su stigle 23. studenog 2000. godine, održati će se u nedjelju, 22. studenog 2020. u kapeli Milosrdnog Isusa u Domu sv. Polikarpa.
Misno slavlje prigodom prvoga dana velike devetnice Božjemu milosrđu u pulskoj crkvi Majke Božje od Milosrđa, Misericordiae, predvodio je župnik pulske katedralne župe, vlč. Rikard Lekaj. On je na početku homilije podsjetio na nedavno proslavljen spomendan bl. Sopoćka, duhovnika sv. Faustine Kowalske, koji je bio veliki širitelj Božjega milosrđa. Uz 89. obljetnicu objave sv. Faustini propovjednik je pročitao ulomak iz njezinoga dnevnika, zapis na dan 22. veljače 1931., temeljem kojeg je naslikana slika Milosrdnog Isusa, „Uvečer, u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu. Obećavam da duša koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast.“
Propovjednik je nadalje, razlamajući Riječ Evanđelja po Mateju, istaknuo da pitanje koje Isus upućuje apostolima ‘Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?’, a odmah zatim ‘ A što vi kažete?’, je pitanje upućeno i nama. Za odgovoriti na to pitanje potrebna nam je vjera, Božja intervencija, Duh Sveti, da po njemu možemo odgovoriti, prepoznati Krista u našem životu i reći tko je Krist za mene. To prepoznajemo jedino kao smo otvoreni Duhu Svetome. Petar u svom odgovoru, po daru Duha Svetoga, jer je iskusio iskustvo susreta s Bogom preko Isusa Krista, ispovijeda pravi vjeru, ‘ti si Krist Sin Božji, Pomazanik’. Isus mu zato kaže da je on ‘stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu’, na njegovoj vjeri. Zato smo danas pozvani moliti za Crkvu, za papu, za biskupe, za svećenike, nastavio je propovjednik. Citirao je papu Pavla VI. koji je tijekom jedne audijencije rekao da ‘kroz pukotine Crkve ulazi dim Zloga’, koji stvara kaos, nered u Crkvi, među svećenicima, među biskupima, ali tješe nas riječi da je ‘vrata paklena neće nadvladati’. Zato smo pozvani ljubiti Crkvu i za nju moliti. Neka ovaj blagdan bude svima nama pomoć da ozbiljno shvatimo ovaj poziv da molimo za Crkvu, naglasio je propovjednik. Događa se ono što je govorio kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI. u miru, nastavio je vlč. Lekaj, da je budućnost Crkve u malim zajednicama koje žive vjeru, koje svjedoče Krista, koje evangeliziraju, koje navještaju i ozbiljno žive kršćanski poziv. Mislimo da ako su nam crkve pune da je to znak vjere, no nije tako. Znak vjere je ljubiti, opraštati, blagoslivljati i činiti djela milosrđa. Budućnost Crkve će biti u malim zajednicama koje će obnoviti Crkvu, upravo po uzoru na male zajednice prvih kršćana koji su bili svjetlo, svjedočili su Krista, dali su život za Krista i za vjeru. Molimo da nam Gospodin podari snagu i vjeru da i mi možemo dati život za Crkvu i da Gospodin preko nas obnovi što je srušeno i zatvori one pukotine preko kojih ulazi zlo koje ruši ono što Bog gradi. Neka nas u tim nastojanjima tješe riječi da je ‘vrata paklena neće nadvladati’, zaključio je propovjednik.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom uz krunicu Božjega milosrđa i prigodni molitveni program kojeg su vodile sestre Milosrdnog Isusa.
Karizma sestara Milosrdnog Isusa je slavljenje, naviještanje i moljenje Božjega milosrđa za cijeli svijet. “Družba sestara milosrdnog Isusa pozvana je u Crkvi da slavi Boga, u Presvetom Trojstvu jedinoga, u otajstvu njegova milosrđa, kroz osobito posvećenje i ukazivanje na Božje milosrđe, koje se u punini objavilo u osobi Isusa Krista.” ( iz Konstitucije Družbe).
Utemeljitelj Družbe je vlč. prof. Mihael Sopoćko. Družba je osnovana 1941. u Vilni (Litva), a zajednički život započet je u Mysliborzu, u Poljskoj, 25. kolovoza 1947.
Razlog osnivanja Družbe navela je sv. s. Faustina Kowalska, duhovna majka: „Bog traži redovničku zajednicu koja će propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ Isus je svetoj Faustini objavio da želi upravo takvu redovničku zajednicu.
Družba sestara milosrdnog Isusa je kontemplativno-aktivna družba. Sestre vode vrtiće, škole, bolnice, hospicije, staračke domove, domove za nezbrinutu djecu i majke, te pomažu u župama. Družba je papinskoga prava od 2008., a broji 150 članica koje žive u 38 zajednica. Geslo Družbe je: Isuse, uzdam se u Tebe!; a pozdrav glasi: Uzdajmo se u Gospodina! (Txt: Tiskovni ured PPB, foto: sestre Millosrdnog Isusa)