“Samo praštanjem se može pobijediti zlo”

U Krasici misnim slavljem obilježena obljetnica mučeništva i obljetnica proglašenja blaženim Francesca Bonifacia

U utorak, 11. rujna 2018., u župnoj crkvi u Krasici kod Buja svetom misom obilježena je 72. obljetnica mučeničke smrti mladog svećenika Francesca Bonifacia i deseta obljetnica njegove beatifikacije, odnosno proglašenja blaženim. Misno slavlje predvodio je generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac, u zajedništvu s mjesnim župnikom vlč. Miroslawom Paraniakom. Mons. Grbac je u većem dijelu propovijedi podsjetio vjernike na životni put mladog svećenika o kojemu se godinama ništa nije znalo, jer se nije smjelo spomenuti njegovo ime. Naveo je i niz biografskih podataka, tako i da je rođen 1912. godine u Piranu od oca Giovannija (Ivana) i majke Luigie Busdon (Buždon) rodom iz Lanišća, kao drugo od sedmero djece. S 12 godina ušao je u Malo sjemenište u Kopru, a 1932. godine i u Centralnu bogosloviju u Gorici. Zaređen je za svećenika u Trstu koncem prosinca 1936. godine. Svoju prvu misu slavio je 3. siječnja u katedrali u Piranu. Tri mjeseca kasnije imenovan je kapelanom u Novigradu, od 1. srpnja 1939. godine postavljen je za kapelana u Krasici (župa Buje).
Mons. Grbac je govorio o djelovanju svećenika Bonifacija u narodu, naročito je bio zainteresiran za mlade i njihovo približavanje Bogu i Isusu Kristu. Organizirao je za njih sportske susret, izlete, glazbu, pa i odlaske na kupanje. Inače, bio je omiljen gdje god je djelovao, a dolaskom u Krasicu još više je osjećao opasnost koje je bio cijelo vrijeme svjestan.

Nisu ga voljele poslijeratne vlasti, posebno su im smetali svećenici koje su voljeli ljudi, koji su imali ljudima što reći. S obzirom na popularnost i toplinu koju je širio među ljudima, jasno da im je smetao takav svećenik, kao što im je smetao i Miroslav Bulešić. Smetali su im oni svećenici koje su ljudi cijenili i voljeli, koji su bili dobri s narodom, pa im je bio cilj da ga maknu…Bio je don Francesco svjestan opasnosti, a biti svećenik u ono vrijeme u Istri bilo je opasno, podsjetio je mons. Grbac dodajući kako je Francesco Bonifacio bio odličan ispovjednik, znao je slušati i dati pravi savjet.

Iako je znao za opasnost i da ga prate, nije te večeri, 11. rujna 1946. godine ostao kod svećenika u Grožnjanu gdje je imao ispovijedi. Krenuo je u Krasicu gdje su ga čekali njegovi najbliži i njegov narod. Ali, po svim saznanjima na putu su ga susreti pripadnici tzv. narodne straže i od tada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je te noći mučen, a njegovo tijelo nikada nije pronađeno. 3. veljače 1954. tršćanska prefektura izdaje dokument o nestanku umjesto smrtnog lista. Stradao je svjedočeći vjeru, svoju odanost Kristu platio je svojom krvlju, svojim životom. Narod Krasice i okolnih mjesta žalio je za svojim svećenikom, ali nikada se javno nije smjelo govoriti o njegovom nestanku ili načinu na koji je stradao. Tek 1996. godine, prvi puta javno je objavljeno da se u Krasici održava svečana liturgija kojom se obilježava 50. obljetnica njegove smrti. To je prvi put da se u Istri javno spominje don Francesco.

Opisujući don Francesca, mons. Grbac je naglasio kako se mladi svećenik, kao primjer drugima, nije molio po potrebi, kad nam treba. On je stalno  razgovarao s Bogom razgovarao, stalno se pitajući je li dobar u molitvi, je li njegova molitva iskrena, je li pravi primjer svojim župljanima, je li se na pravi način pripremio…
Nikoga nikada nije osuđivao, prijetili su mu, ozlijedili, ali nikoga nije osuđivao. Optuživali su ga jedni da je bio s fašistima, fašisti da je s partizanima, a Francesco je svakoga gledao samo kao čovjeka. Opraštao je. Samo praštanjem se može pobijediti zlo, samo ljubav može pobijediti mržnju, a svećenik Francesco je bio toga svjestan, to je znao, to je poruka njegovog života i djelovanja. Neka nam ova sveta misa posvećena don Francescu pomogne da u svoje vrijeme što dostojnije živimo svoju vjeru. Danas se spominjemo njegove smrti, njegove muke, slijedeći njegov put i djelo svjedočeći vjeru. Krvlju svakako ne, Hvala Bogu da ne, ali svjedočiti vjeru znači živjeti za poštenje kada je oko nas sve nepošteno, ostati siromašan, ali pošten. Svjedočiti vjeru danas znači imati dijete više, imati pažnju i razumijevanje prema svima, prema našim starijima posebno, iskazati ljubav i strpljenje. Mnogi u našim bolnicama i staračkim domovima svjedoče vjeru velikom ljubavlju prema pacijentima, daju sve od sebe, sve svoje sposobnosti ulažu za njihovo zdravlje…Naša djeca su svjedoci vjere. Danas svjedočiti vjeru znači raditi za neko dobro, ne samo za sebe, upravo kakav je Francesco bio, poručio je mons. Grbac na kraju nadahnute propovijedi.

         Na kraju misnog slavlja vjernici su se ispred župne crkve družili uz slastice i piće, prisjećajući se onoga što su čuli o tom mučeniku koji je svoj život dao za vjeru, za Isusov put. (txt i foto: Luka Jelavić)

Nekoliko dana ranije, u petak, 7. rujna 2018. u župnoj crkvi u Bujama, čija je Krasica bila kapelanija u vrijeme djelovanja don Francesca, otvorena je izložba o njegovu životu i mučeništvu pod nazivom „U ime Boga, na usluzi narodu“. Link: http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/novosti/2523-buje-izlozba-o-bl-bonifaciu-na-106-obljetnicu-rodenja.html